Piše: Jure Apih
Naravno da sam prije objave teksta u MM-u (1985. godine, op. E.D.) pomislio da će mi Vlado zamjeriti za ovu ne baš ugodnu dosjetku, ali nije. Prije nekoliko dana, kada sam s Metom Dobnikar beogradskim prijateljima odneo svoju novu knjigu, na Paliluli, gdje su za vrijeme Turaka Beograđani jedino smjeli pušiti, bila je lijepa veče. Budile su nam se uspomene na one lude mlade dane kada smo otvarali prozore u svijet, u blagostanje, u slobodu, kada smo stvarali i vjerovali da činimo lijepe i značajne stvari.
Vlado Čeh je na radiju Beograd vodio računa o ekonomnskoj propagandi i vodio najpopularniju kontakt emisiju Jedan, dva dvestadva. Bila su druga vremena, tek smo izlazili iz siromaštva i jednoumlja i nije bilo puno slobodnih duhova koji su znali razmišljati drugačije. Na Newyorškom radijskom festivalu je šokirao s oglasom za Pepsi colu i srpskim guspalrom koji je na samo jednoj struni svirao i pjevao Uživanje, radost prava, pepsi kola osvežava i osvojio zlatnu medalju.
Iako u pravilu u prvom redu, rječit i prodoran, nikada se nije popeo do vrha. Bilo mu je dovoljno da je bio tu, da je znao i da je dao sve što je mogao dati. Vrijeme je provodio između Ljubljane i Beograda, bio je uspješan, kreativan i kooperativan, predsjedavao je udruženjem, međunarodnom povezanošču i jugoslovenskim festivalom. Bio je ime, ličnost i prijatelj. Sve beogradske knjižare i antikvarnice je pretražiio kako bi našao primjerak Seobe Miloša Crnjanskog za koji sam bio zainteresovan.
Kada se svijet obrnuo, kada su se vrijednosti i smisao promijeniuli, polako se povlačio. Vratio se korjenima, osnovao Institut za istoriju oglašavanja i otvorio nam uvid u stvaralački potencijal naroda koji je, kad mu je bilo najteže znao najljepše i najpotresnije zapjevati. Trilogija i izložbe Rat i plakat, Žena, rat i plakat i Srbija, rat i plakat nisu bile ne samo kod nas nego i drugdje prevaziđene. Bolest ga nije ispuštala iz svojih kandži. Teško je disao, ali nam se iskreno obradovao. Uzeo me je za ruku kad smo se rastajali i rekao: Imam samo jednu želju – Dođite mi opet.
Gluho u sjećanju odzvanjaju riječi prijatelja kojem posljednju želju nisam ispunio.
