U utorak, dvadeset petog jula 2023. godine, dakle prije nedelju dana, bilo je strašno nevrijeme u blizini moje kuće u Ljubljani. Kroz staklene prozore terase posmatrao sam kako orkanski vjetar nosi kišu i lišće, grane drveća i kockice leda gotovo horizontalno. Da, mljeo je povrće i paradajz koji sam uzgajao sap uno pažnje. Onda se iznenada razvedrilo i sunce je zasijalo u tišini koja je zamijenila bučnu oluju. U ovu oslobađajuću tišinu upala je Viber poruka Ivana Stankovića iz Beograda: „Upravo sam obavešten da je Vlado Čeh umro“. Ponovo se smračilo, sada na mom nebu i uslijedila je nova oluja šoka, turbulencija sjećanja i neizmjerne tuge. Vlado Čeh je, ipak, jedan od mojih najboljih prijatelja. U posljednje vrijeme razgovarali smo bar jednom nedeljno. Kako si?
Vlado Čeh i ja poznajemo se barem pedeset godina, od kada sam kao direktor oglašavanja u farmaceutskoj kompaniji Lek došao sa kolegama na prezentaciju u Beograd. Sačekao nas je prilično krupan čovjek (kasnije je igrao tenis, bio atletski građen i imao izgled prosvijećenog intelektualca), sa velikom kožnom torbom preko ramena i velikom bradom. Bio je novinar Radio Beograda i dogovorili smo intervju. Piće po piće, idući od lokala do lokala, popili smo dovoljno alkohola da smo završili u stanu njegove majke, koja nas je dočekala kao najgostoljubivije stvorenje na svijetu i do jutra nam pjevala starogradske pjesme. Tada sam se zaljubio u njih.
Tako je počelo prijateljstvo sa Vladom Čehom. Nikada nisam brojao koliko sam puta gostovao u njegovim emisijama na Radio Beogradu. Pa da, kad god sam došao u Beograd. Kao radio novinar, bio je virtuoz dostojan divljenja. Brz u razgovoru, iskričav od naglašenih reči koje su davale smisao izrečenom.
Kasnije me je pratio i učestvovao u razvoju moje karijere, čiji je vrhunac bilo predsedavanje Savezom udruženja ekonomskih propagandista Jugoslavije. Njegovi vizionarski predlozi doveli su do događaja koji su oblikovali oglašivačku i marketinšku scenu u bivšoj Jugoslaviji, u to vreme.
Na sastanku „propagandista“ (mrzim to ime) u Sarajevu 1984. godine, prišli su mi Vlado Čeh i Marko Pekica iz Zagreba i sećam se, rekli su: “Repovš, ti si na čelu Udruženja, napravi festival koji će se održati u Portorožu.” Zahvaljujući ovaoj dvojici idejnih tvoraca, organizovao sam Jugoslovenski festival tržišnih komunikacija JFTK. U godinama koje su usledile, Vlado Čeh je bio jedan od čelnih ljudi Festivala.
Čeh je bio prije svega KREATIVAC. Zbog svog bogatog radijskog iskustva, naravno, bio je najbolji kreator radio oglasa. Svjetsku slavu doživjeli smo u Los Anđelesu, Njujorku i velikom broju drugih festivala. Često smo šetajući travnjakom u mojoj bašti smišljali nagrađene radio oglase, koji su adaptirani i za druge medije. U tim situacijama Vlado je bio kosmopolita, intelektualac, ranjiva duša koja izaziva divljenje.
Mislim da njegovo najveće dostignuće nije osnivanje Instituta za istoriju srpskog oglašavanja, već sadržaj koji je u njemu stvorio. Divio sam se tome kako je u poznim godinama toliko snage i vremena uložio u prikupljanje informacija, listanje sjećanja sagovornika i integraciju cjelokupnog prikupljenog materijala u vjerodostojne priče zapisane u knjižicama, knjigama i izložbama koje je uspeo da organizuje širom Srbije. Njegov rad je sjajan temelj da se ne zaborave dostignuća oglašivačke i marketinške struke u Srbiji.
Posebnu draž harizmi Vlade Čeha davao je njegov humor. Uvijek sam volio da budem u njegovom društvu zbog optimizma i kreativnog humora koji su ga krasili. Za predavanje u Ljubljani, na koje sam ga pozvao, pripremio je priču o seksu u oglašavanju. Umirali smo od smijeha. A znao sam da iza ovog predavanja stoje sati i dani analitike, prikupljanja podataka, kritičke procjene relevantnosti prikupljenog materijala. Da, čak su i njegove šale, zadirkivanja i iskričave tvrdnje bile zasnovane na napornom radu. Bio je vrijedan do poslednjih dana. Čak mi je nekoliko nedjelja prije odlaska pričao o svojim daljim planovima. Obojica smo mislili da ćemo živeti vječno.
Ivan Stanković, moj prijatelj iz Beograda, pisao mi je da je ovog utorka, dvadeset petog jula 2023. godine, Vlado Čeh, posle kraćeg boravka u bolnici, došao kući da se osvježi i presvuče. Juretu Apihu, našem saputniku u odiseji marketinga u nekadašnjoj Jugi, rekao je, kada je Jure došao da ga posjeti samo nekoliko dana prijre: Dođi mi ponovo.
Dragi Vlado, posjetićemo te čim se osvežimo i presvučemo. Reci nam gdje si. Vjerujem da ćemo se naći.
Tvoj Jernej Repovš
