Nakon tjedna potpune isključenosti upalim računar i Vanredna vijest na portalu Media Marketing me pogodi u glavu. Umro je Ivica. Normalno je da starimo i polako odlazimo, ali Ivica je kao kameni obelisk stajao među svima nama ignorišući povremene vjetrove i nevere koji nas pogađaju. Barem je tako izgledalo. Nismo se često viđali, svako je veslao svojim morem, takmičio se, pobjeđivao i gubio. Mnogima se zbog toga činilo nevjerovatnim da smo se uvijek dobro razumjeli. Sjećam se s kakvim je žarom beogradskim staleškim kolegama objašnjavao da jugo komunizma više nema i da od sada moramo razgovarati i uvažavati se drugačije. Ivica Vidović je bio Hrvatska u najboljem smislu te riječi. Prevazišao je plodove stare slave, otvarao i osvajao nova pobjedonosna područja. Projekti i kampanje koje je vodio predstavljale su novu, iznenađujuće ambicioznu, modernu, duhovitu i uspješnu državu koju je neizmjerno volio, mada je bio državljanin svijeta.
Razumio je duh vremena, na oglašivačkom festivalu Nove Evrope s nacionalnim promocijskim nastupom zasjenio je baš sve kolege od Trsta do Vladivostoka. Svijet se i dalje okreće. Pređeni put je iza nas i malo ko će se sutra osvrtati unazad. Možda i nije važno, zidari, koji su utemeljili naše vrijeme u koje hrabro stupaju novi pobjednici, ostaju zauvijek sjećao li ih se neko ili ne. Ivice, nedostaješ mi.
(Ivica Vidović, jedan od utemeljitelja savremene hrvatske oglašivačke scene, dugogodišnji predsjednik uprave agencije McCann Hrvatska, jedan od osnivača i predsjednika Hrvatskog oglasnog zbora na čijim je temeljima osnovana HURA, Hrvatska udruga društava za tržišno komuniciranje, umro je u Zagrebu 16. jula 2021. godine. Sahranjen je na zagrebačkog groblju Mirogoj 20. jula 2021)
