Juče sam ostao bez jednog od najboljih prijatelja u životu. Umro je Vlado Čeh. Tu mi je vijest javio Ivan Stanković, a odmah zatim i Jernej Repovš, Robert Čoban, Žozef Lončar i još nekoliko zajedničkih porijatelja. Vijest o smrti Vlade Čeha brzo se proširila regijom. Ćele je bio regionalna faca u našem biznisu i to prethodnih pedesetak godina.
Nedavno je u Beogradu preminuo Goran Takač. Iz beogradske Politike su me zamolili da napišem jedan tekst o Goranu obzirom da smo nas dvojica bili veliki prijatelji i poslovni partneri. Ja sam za Jugoslaviju bio direktor Goranove multinacionalne marketing agencije IMS/STUDIO 6. Vlado Čeh, Goran i ja smo iz iste priče. Ćele je bio kreativni direktor IMS/STUDIO 6 Yugoslavia.
Ćeleta i mene je prije gotovo 50 godina spojio radio. Obadvojica smo radili u reklamnim odjelima na radiju, on na Radio-Beogradu, ja na Radio Sarajevu. U to vrijeme, kad smo se upoznali na jednom festivalu radijskih reklama, Čeh je bio moj uzor. Tada je već u džepu imao nagradu sa njujorškog radijskog festivala za spot koji je radio za Pepsi. On me je naučio kako se voli radio. Družili smo se vrlo intenzivno. Najčešće u Ljubljani gdje smo obadvojica učili od Jerneja Reopovša, Jureta Apiha, Nine Kovačevića, Janija Bavčera i još nekolicine velikih slovenskih kreativaca (a boga mi i oni od nas). Bili smo prijatelji i nesebično smo jedan drugom dijelili sve što smo znali o poslu koji smo toliko voljeli. Reklame! U Ljubljani smo se godinama nalazili najmanje jednom mjesečno, a ponekad i jednom sedmično. Odsjedali smo uvijek u hotelu Kompas, a uveče se znalo – kod Mikija u PEN Klub. Tu bismo se nalazili sa ljubljanskim prijateljima i do fajronta, uz odličnu hranu i nekoliko boca najboljih slovenskih vina, oštrili svoje kreativne vijuge. Često su sa nama bili i naši klijenti. Nije tada bilo robovlasništvo kakvo danas vlada u odnosima između klijenata i agencija. Klijenti iz tog doba su bili gospoda, bili smo prijatelji, odlazili bismo naveče u kafane i „umirali“ u kreativnim idejama.
Ćele je bio fantastičan copywriter. U minuti bi sročio odličan slogan, kreirao strategiju kampanje, osmislio copy za novinski oglas i sl. Godinu i po dana smo bili zvanična marketing agencija zadnje jugoslovenske vlade, radili smo za posljednjeg jugoslovenskog premijera Antu Markovića. Ugovor smo dobili na pitchu sa još dvije velike jugoslovenske marketing agencije. Prema propozicijama konkursa rezultati su trebali biti saopšteni nakon 15 dana. Ujutro u 9 sati prvi termin za prezentaciju je bio naš. I prije nego su saslušali šta im imaju kazati ostale agencije, nakon naše prezentacije potpredsjednik Vlade nam je rekao da budemo popodne u pet sati u hotelu „možda nam budete trebali“. U pet sati u hotel Beograd Intercontinetal je došao podsekretar iz Ministarstva informisanja, rekao nam da smo dobili projekat i pozvao da dođemo ujutro u Vladu da razgovaramo o ugovoru. Ćele je briljantno odradio svoj dio na prezentaciji. Bio je to najveći ugovor koji smo u životu potpisali. Goran, Vlado i ja smo bili zaista sjajan tim. Danas sam ostao sam, obadvojica su me napustila.
