U oglašavanju sam 54 godine. Za to vrijeme ova mi je profesija dala sve što jedan posao čovjeku u životu može pružiti. Sve! Obišao sam dva puta svijet, upoznao mnogo sjajnih ljudi, prisustvao velikim događajima i festivalima, kreirao i vodio velike kampanje, sarađivao sa mnogim agencijama, medijima i oglašivačima.
Prije gotovo 20 godina jedna mi je saradnica kazala da izdavanje magazina Media Marketing više nema smisla zbog visokih troškova štampanja i komplikovane te skupe distribucije. Predložila mi je da pokrenem portal. Pitao sam je šta je to, a ona mi je sve lijepo objasnila. Dopalo mi se. Odmah sam nazvao Bojana Hadžihalilovića, kreativnog direktora Fabrike i pitao ga da li bi mi Fabrika dizajnirala i programirala portal. Odgovorio mi je potvdno i tako sam, nakon sedam dana, krenuo s portalom, a da uopšte nisam bio svjestan u šta se upuštam. I evo, gotovo dvije decenije, svakog dana, iz dana u dan, ujutro pogledam u uglavnom prazan folder sa tekstovima i počinjem ga puniti. I kad sam na putu izvan Sarajeva, ponesem laptop i radim iz hotela. Ne mogu više. Nije prirodno da ja sa moje 74 godine još uvijek radim po cijeli dan. Prošlog mjeseca sam bio na godišnjem odmoru poslije gotovo 20 godina. Odlazio sam sve te godine na četiri festivala godišnje (Dani komunikacija, Weekend Media Festival, SOF i Golden Drum), lažući sam sebe da mi je to odmor (dva puta Rovinj i Portorož po sedam dana). Zbog velikog broja kontakata tokom dana vraćao bih se naveče u hotel umoran kao da sam cijeli dan kopao u rudniku. Zbog toga već dvije godine ne idem na festivale. Sad ću ići na Dane komunikacija samo da saopštim Dunji kako gasim portal.
Kada sam nedavno pročitao slogan Grand kafe Hajde da imamo vremena i za sabe, spakovao sam se sa Vedranom i otišao na odmor na Bali. Dopalo mi se i to me je još više učvrstilo u namjeri da završim moju maratonsku priču sa portalom.
Danas je jako teško uređivati portal o regionalnoj komunikacijskoj industriji jer malo ljudi o njoj piše, nema novinara, ni na prste jedne ruke se ne mogu izbrojati. Istina, broj posjeta portalu raste iz mjeseca u mjesec. Kada sam nedavno bio u agenciji Degordian Mostar da se dogovorimo oko redizajna portala, oni su utvrdili da smo, dok smo izlazili jedno vrijeme i na engleskom jeziku, bili sedmi portal po čitanosti u Americi (u prosjeku oko 300 posjeta dnevno). Zbog toga smo razgovarali da ponovo vratimo svakodnevno englesku verziju portala. Ne samo zbog mladih Slovenaca i Makedonaca koji ne znaju bosanski, srpsko-hrvatski ni hrvatsko-srpski jezik, već i zbog promocije agencija, oglašivača i medija iz Adriatic regije u međunarodnoj javnosti.
Ipak sve teže dolazimo do vijesti. Agencije koje se bave komunikacijama ne komuniciraju, neredovno šalju vijesti o novim kampanjama. Kada ih pitam zašto je tako, kažu da nemaju vremena. Sad ga više nemam ni ja.
Oglašavanje na portalu se dobro razvija, sve je veći interes oglašivača.
Ali nije sve u novcu, ima nešto i u dukatima.
Hvala svima koji su do sada podržavali portal. Hvala Press Clippingu i Tatjani Novak, koji su prvi zakupili baner i ostali sa nama svih ovih dvadeset godina. Hvala Srđanu Šaperu i McCannu, hvala Vesni Beganović i Harisu Mujanoviću, Via Media, hvala Nađi Lutvikadić i BH Telecomu, Žarku i Lazaru Sakanu, New Moment New Ideas Company, Dunji Ivani Ballon, HURA i Mojci Briščik, SOZ, hvala Viktoriji Radojević Mavrič i Andreji Zadnik Andoljšek, Mercator Slovenija, Davoru Bruketi i Nikoli Žiniću, Bruketa&Žinić&Grey, Marini Bolanča, Abeceda komunikacije, Anđelku Trkoviću i Aleksandri Dilevskoj, MMS Comunicationas, Publicis Hrvatska, Publicis Makedonija i Publicis Slovenija, hvala Harisu Arnautoviću i Selmi Karasalihović, Mercator Konzum BH, Deanu Udatnyu i Go2Digitalu, hvala Nikoli Vrdoljaku i Mili Martinović, 404 i Rijetka biljka, Maji Gorjanc i iPROM-u, hvala Igoru Vukasoviću i Hrvatskom telekomu, Ivanki Mabić Gagić, Httpool by Aleph, Branki Kalinić, Pristop BH i Grand kafi… Bez njih portala ne bi bilo.
Najveću zavalnost dugujem svojoj supruzi Vedrani koja je sve ove godine trpila moje frustracije, bila moja saputnica na svim putovanjima i uvijek bila na mojoj strani. Hvala i mojoj djeci, Asji i Filipu. Uvijek su mi pomagali i savjetovali me jer su pametniji od mene. Uvijek su davali sve od sebe i nikada se nisu štedjeli.
Dragi čitaoče, draga čitateljko, danas je 1. april i ako ste zaista povjerovali u moju priču o gašenju portala, onda, blago rečeno, nisi normalan, odnosno normalna. Kad stanem sa portalom ja padam, a to ne želim da mi se dogodi. Viđat ćemo se mi svakodnevno sve dok moje srce bude kucalo. Vi biste lako bez mene, ali šta bih ja bez vas.
Sve je bilo prvoaprilska šala osim moje velike zahvalnosti svim ljudima i kompanijama koje sam pomenuo u ovom tekstu i mojoj porodici. Njima sam zaista zahvalan što portal postoji, a i ja zajedno s njim. Hvala vam još jednom.