Piše: Ekrem Dupanović
Vrlo često kada želimo da se vidimo s nekim ko nam je blizak i drag, nazovemo telefonom ili pošaljemo mail i pitamo: Imaš li vremena za kafu? Isto tako često u poslednje vrijeme dobijemo odgovor: Nemoj sad, frka mi je, vidimo se za koji dan. U tom kontekstu sve češće mi pada na pamet slogan Grand kafe „Hajde da imamo vremena i za sebe!“ koji je kreirala beogradska agencija Luna \TBWA. Negdje smo se u svoj toj dinamici današnjeg života pomalo izgubili, sve manje vremena imamo za sebe i svoja mala zadovoljstva u kojima ispijanje kafe i razgovor sa bliskim osobama odlazi u drugi plan. Zato nam Grand kafa šalje poruku da malo razmislimo o nekim tradicionalnim vrijednostima, među kojima ‘kahvenisanje’ zauzima visoko mjesto.
Moja strast za kafom datira još iz moje mladosti. U Sarajevu je postojao kultni kafić Stari sat u kojem sam se sa rajom nalazio gotovo svako veče. Najčešće sa Seadom Alihodžićem, prvakom Jugoslavije u automobilizmu, u brzinskom i rely šampionatu. Vodio sam njegov marketing i postojala je svakodnevna potreba da se vidimo i razgovaramo o planovima i njihovoj realizaciji. Stari sat je bio idealno mjesto, posebno zato što su dolazila i ostala, nama zainimljiva raja. Vlasnik kafića je bio Neđo Alihodžić, najbolji sarajevski ugostitelj i Sejin brat, što je nama osiguravalo povlašten status, posebno kad nam je trebalo naći mjesto, a sve je bilo puno, što se događalo vrlo često. Ljeti je znalo biti i do stotinjak ljudi „viška“. Oni koji nisu imali mjesta stajali su ispred Starog sata, pili svoja pića i razgovarali.
Sejo i ja bismo naručili kafe u velikim šoljama i polako pili. Toliko polako da nam je šolja kafe znala trajati cijelo veče. U neko doba bismo izašli da obiđemo par kafića koji su bili u blizini kako bismo vidjeli i saznali šta se događa u raji i gdje su to veče bile najbolje cure. Kada bismo polazili, ostavili bismo svoje kafe za šankom i po povratku ih uzeli nazad nastavivši ih polako ispijati. To lagano ispijanje je bilo stvar našeg uživanja, a ne škrtosti da ne bismo platili sebi još koju kafu. U kafi treba uživati. Kafa nije nešto što se može popiti odjednom.
Ta navika dugog ispijanja kafe mi je ostala do danas. Ujutro napravim sebi veliku kafu, spustim je na sto pored računara i guštam do popodneva, kada napravim drugu. Ja bih mogao biti maneken za neki brend kafe. Kafa je za mene strast i zaista u njoj znam uživati. Smeta mi kada neko u mom prisustvu popije kafu kao čaj ne poštujući nimalo ono što kafa jeste.
Hajde da imamo vremena za sebe je poruka koja pogađa suštinu. Toliko jednostavna, ali aktuelna poruka. Gubimo se, naročito u našem poslu, u komunikacijskoj industriji, u moru svakodnevnih obaveza. Trčimo sa pitcha na pitch, nastojimo da udovoljimo klijentima koji žele sve, sad i odmah i, ako može, džabe. Moja je sreća da ne moram ići na pitcheve i da nemam klasične klijente, da sam gospodar svog vremena i da ne moram zbog drugih obaveza odbijati pozive na kafu. Niti je zbrzati da bih stigao na nešto drugo. Jedna od privilegija koju sam postigao za ove 54 godine, koliko radim u komunikacijskoj industriji, jeste moja samostalnost, moje vrijeme, kafa koja mi je po cijeli dan na dohvat ruke i koju ispijam polako i sa užitkom. To, naravno, ne znači da po cijeli dan ne znam šta ću od sebe. Ja i dalje radim u prosjeku deset sati dnevno i stalno ulazim u nove projekte koji traže mnogo vremena.
Jedan od velikih projekata koji sad započinjem je digitalizacija knjige Kreativni portfolio. Izdali smo do sada pet knjiga u kojima su, po godinama, predstavljeni pobjednički radovi na svim festivalima u Adriatic regiji. U arhivi imam sve materijale iz tih pet knjiga. Nedostaju mi TV spotovi jer njih nismo mogli prikazati u knjizi. Prvi korak u digitalizaciji Kreativnog portfolija je da od agencija dobijem TV spotova iz tih pet godina i sve materijale iz prethodne tri godine u kojima knjiga nije objavljivana
Digitalizirani kreativni portfolio bit će na web stranici na kojoj ćete jednim klikom moći birati radove po godinama, ili po zemljama, ili po festivalima, po agencijama, po oglašivačima, kreativnim direktorima… Digital je čudo i pruža u pretraživanju mnogo veće mogućnosti od knjige koja je skupa i komplikovana za distribuciju. Digitalni Kreativni portfolio će predtsvaljati zlatnu seharu kreativnih postignuća regionalne komunikacijske industrije. Sehara će iz godine u godinu biti sve veća. Moći ćemo pratiti kako su se tokom vremena mijenjali trendovi, kako je digital preuzimao primat, mladi kreativci će imati iz čega učiti. Svake godine u Kreativnom portfoliju je preko 120 radova, što znači i 120 brifova. Imat će se iz čega učiti kako se piše brif na temelju kojeg nastaju pobjedničke kampanje.
Kada Kreativni portfolio bude na internetu, fino sjednete za računar, pretražujete, uživate i polako ispijate svoju kafu.
Zaista, hajde da imamo vremena…