Razgovara: Monika Jugović
Kako je to biti prvi u kategoriji dizajna na natjecanju Young Lions otkrili su nam Leopoldina Jovanovski i Toni Buršić iz agencije Bruketa&Žinić&Grey. Vrijeme, iscrpljenost i propitivanje, kako Leopoldina i Toni navode, najizazovniji su dio natjecanja, a njihove savjete kako prijeći te mostove, saznajte u nastavku.
MM: Pitanje koje moramo pitati sve pobjednike, kako je to biti prvi u kategoriji dizajna na Young Lionsu?
Lea: Zadnjih pet godina dio sam agencije Bruketa&Žinić&Grey u kojoj sustavno napredujem i bez obzira na natjecanja i nagrade, ali ipak, izdvajanje među 100 natjecatelja u šest kategorija velika mi je satisfakcija, koja se svakako odražava na moju motivaciju u daljnjem kreativnom razvoju, kao i porast profesionalnog i osobnog samopouzdanja.
Toni: Neočekivano; dali smo sve od sebe, pokazali što smo sposobni i koliko smo kreativni. Iako smo, kao i svi koji se natječu u ovakvim natjecanjima priželjkivali pobjedu, ona je ipak na kraju neočekivana i iznenađujuća. Svakako me prvo mjesto razveselilo, ponajviše kao potvrda da dobro odrađujemo svoj posao.
MM: Zašto ste se prijavili na natjecanje? Kada su se otvorile prijave, jeste li odmah znali da želite biti dio Young Lionsa ili ste ipak “vagali” odluku?
Lea: Prošlogodišnja pobjeda (s kolegicom Mirjam Milas), također u Design kategoriji, a i kasniji put u Cannes na svjetsko natjecanje Young Lionsa, ispunili su sva moja očekivanja pa se zapravo nisam planirala ponovno prijavljivati. Ipak, na Tonijev nagovor, pristala sam sudjelovati i ove godine po posljednji put, s obzirom na dobnu granicu.
Dok mi je prošlogodišnja pobjeda donijela ogromnu radost, ovogodišnji uspjeh potvrdio mi je utjecaj svakodnevnog agencijskog rada na kvalitetu mog kreativnog izražavanja.
Toni: Nakon trogodišnjeg lovljenja uspio sam ovaj put uhvatiti Leu da zajedno idemo na natjecanje i eto, kombinacija je bila dobitna. Kolege smo već tri godine i princip razmišljanja i rada nam je sličan, što je bila odlična kombinacija za ovakve vrste zadataka. S obzirom na to da oboje radimo kao dizajneri, nismo smo se previše dvoumili oko biranja kategorije. Nekako je bilo za očekivati da će naš prirodni odabir biti ‘Dizajn’, što se u ovom slučaju i pokazalo kao pun pogodak.
MM: Koje su bile vaše ključne inspiracije i strategije u kreativnom procesu? Jeste li se oslonili na neke specifične stilove ili tehnike?
Lea: Čini nam se da društveno odgovorne teme uvijek nude više prostora za kreativnije izražavanje i na koncu, ostvarivanje ideje. U prvom redu, pristupili smo konceptualno, a potom dizajnerski, na način da smo kroz ‘lijepo upakirane proizvode’ objektivno komentirali trenutnu, ne tako lijepu stvarnost globalnog zatopljenja koje uvelike pridonosi problematičnoj promjeni klime. Dosta smo se poistovjetili s ovom temom na osobnoj razini. Moram priznati da me veseli to što sa svojim idejama možemo pozitivno utjecati na društvo.
Toni je prvenstveno ilustrator zbog čega ima puno slobodniji i veseliji likovni pristup, za razliku od mene koja preferiram vizualnu pročišćenost i disciplinu. Smatram da su nam ova dva sukobljena temperamenta maksimalno pomogla u razvijanju kreativnog procesa, provedbi vizualnog karaktera dizajna, ali i obostranom timskom povezivanju.
Toni: Proces je bio isti kao i na svim ostalim agencijskim projektima, samo što je ovdje ključno vrijeme koje je ograničeno s obzirom na kratko trajanje natjecanje. Prvi nam je korak bio čitanje briefa, a nakon toga istražili smo materijale koji su nam bili dostupni od klijenta. Najveći dio vremena utrošili smo na brainstorming i diskusiju kako sve sintetizirati u jasnu ispoliranu cjelinu koju će svi razumjeti. Ideja kreativnog rješenja proizašla je iz “ambiciozne” poruke; svatko od nas može napraviti malu promjenu, a zajedničkim udruživanjem možemo činiti veću i bolju zajednicu.
MM: Kako je rad u agenciji ili na sličnim projektima utjecao na vašu pripremu za natjecanje i na vaš pristup projektu?
Lea: Bruketa&Žinić&Grey je agencija koja omogućava rad na zaista širokoj paleti kvalitetnih i zanimljivih projekata. Osim što nam pomaže da kroz brojne sadržaje i dinamično okruženje iskusimo slojevitost posla koji nas razvija u kreativce bez stvaralačkog ograničenja, ujedno nas i odgaja da smo disciplinirani, kolegijalni, strpljivi i prilagodljivi. Ovo nije “klasična” agencija u kojoj se posao grafičkog dizajnera obavlja uredski – od 7 do 15h, nego ponekad iziskuje i cijelo biće. Više volim raditi za klijente koji dosežu manji opseg korpo-ozračja. S njima se lakše razvija unikatno okruženje koje može dovesti do vrlo originalnih poslovnih suradnji. Pokretači za moju kreativnu energiju najčešće budu projekti poput dizajn etiketa za vina ili vizualni identiteti koji između ostalog uključuju i izradu promotivnih materijala u različitim tehnikama tiska i tehnologije.
Toni: Rad u agenciji, s ljudima koji imaju puno iskustva uvelike nam je pomogao. Naučili smo kako izvući srž i fokusirati se na bitne činjenice te ih kasnije prevesti u vizualni jezik. Kao što smo već spomenuli, veliku dio vremena proveli smo na istraživanje i raspisivanje ideja, a kada smo bili zadovoljni, upotrijebili smo svo tehničko znanje koje imamo te idejni koncept objedinili u jednu cjelinu.
MM: Koji su bili najizazovniji aspekti rada na projektu za natjecanje, s obzirom na to da je rok bio ograničen i da je timski rad bio ključan?
Lea i Toni: Oboje se slažemo da su ‘vrijeme’, ‘iscrpljenost’ i ‘propitkivanje’ najveći izazovi ovog natjecanja. Osim što si nismo priuštili pauze za spavanje jer smo sve željeli odraditi u jednom mahu, u jednom momentu poljuljao nas je i umor pa smo počeli preispitivati raspisanu ideju koja je, već praktički, bila privedena kraju. Činilo nam se da ništa više nije logično povezano, ali nakon kraće pauze i nekoliko prehodanih krugova po Velesajmu, razbudili smo se, obuzdali doživljaje i mirne glave počeli razrađivati vizualni dio koncepta. Ne postoji rad koji ne bi mogli polirati unedogled, čak i kad je završen, no čar ovog natjecanja leži u tome što daje potpunu kreativnu slobodu uvjetovanu vremenskim ograničenjem.
MM: Po vama, kako vrednovati uspjeh dizajnerskih projekata? Koje su za vas ključne metrike ili pokazatelji?
Lea i Toni: Imperativni faktori su ‘jednostavnost i emocija’ – potrošači kupuju zanimljivu priču s kojom dolazi i osjećaj pripadnosti te povezivanje s brendom. U tom kontekstu, rekli bi da su dobri projekti oni koji kroz pristupačan i originalan način pobuđuju osjećaje, a istovremeno prenose i poruku na kojoj brend počiva. Uspješno provođenje i realiziranje ideja, usluga i proizvoda koje društvo svakodnevno ima priliku koristiti, pogotovo za dobronamjerne i pametne aspekte života, zasigurno su jedan od pokazatelja dizajnerskog uspjeha. Tržište je puno talentiranih mladih kreativaca, neki su nam kolege, prijatelji i poznanici. Svjesni smo njihovih sposobnosti i kapaciteta, zbog čega ovo priznanje postaje još vrjednije. Stoga se želimo zahvaliti HURA-i, žiriju, ovogodišnjem klijentu i partneru natjecanja.
MM: Nakon zlatne medalje, moramo pitati, što biste preporučili ostalim mladim dizajnerima koji žele biti dio Young Lionsa? Kako se pripremiti?
Lea: Koncept Young Lions natjecanja izazovna je utrka, jer je cilj da se u 24 sata dođe do rješenja koje treba u skladu s naručiteljevim briefom zaintrigirati žiri te konačnim rješenjem ispuniti i vlastite ambicije, što se ponekad čini kao najteži dio. No nikad nisam imala prevelika očekivanja od rezultata samog natjecanja. Obično se prepustim momentu i odradim najbolje što mogu i koliko znam. Teži dio mi je balansirati zajednički jezik s osobom s kojom sam u timu jer nije lako ostati kolegijalan i staložen u takvim ekstremnim uvjetima kada pritišću stres, umor i kreativne blokade.
Prije nego što se uopće pojave naznake prvih ideja, ključni dio finalnog rješenja je u dobroj analizi briefa i istraživanju teme. Uvjerena sam da je prisutna manjkavost apstraktnog razmišljanja u društvu, stoga su originalne, svježe ideje više nego potrebne. S dobrim konceptom vrlo se lako može zasjeniti konkurencija ili neki ‘samo lijepo’ oblikovan proizvod.
Toni: Ne postoji neki točan recept kako doći do pobjede. Svake godine je brief drugačiji i nekome “legne”, a nekome ne. Prava priprema za tako nešto, kao i općenito priprema za rad na svakodnevnim projektima je konzumiranje i proučavanje projekata dobre, a i loše prakse u našem ili sličnom području. Natjecanje Young Lions je poput svakog drugog natjecanja, iziskuje neku prethodnu vježbu (u ovom slučaju mentalnu). Ne možemo se prijaviti na utrku i očekivati pobjedu ako prije toga nismo nikada otrčali sto metara. Young Lions je super iskustvo za sve mlade kreativce, svakome bi preporučili da čim im se ukaže prilika dođu na to natjecanje i okušaju svoje vještine. Nama je ovo izdanje donijelo pobjedu, ali iza nas stoji već nekoliko pokušaja u kojima nismo bili toliko uspješni, što opet nije razlog za odustajanje. Dizajnerima preporučujemo puno istraživanja, vježbanja i razmišljanja, ali i ono najbitnije – dobar san dan prije Young Lionsa, to će vam najviše trebati!