Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Nataša Tešanović, direktorica ATV Banja Luka
U iščekivanju kandidatskog statusa za ulazak u EU, Bosna i Hercegovina ispisuje još jednu apsurdnu stranu svoje svakodnevice; riječ je naime o svojevrsnoj kontroli potrošnje preko 20 mil. EUR oglašivačkog novca koju, umjesto tržišta, u ovoj maloj balkanskoj zemlji na volšeban način vrši niko drugi do sama država. Način je, mora se priznati, jedinstven i originalan, ali efekti isti kao oni u Kini, jedinoj državi u svijetu u kome vladajuća nomenklatura određuje koja će tv biti gledana, a koja ne…
Prije nešto više od dvije godine, državni se Institut za mjeriteljstvo proglasio nadležnim za pitanja istraživanja gledanosti tv programa. Njegov je direktor, visoki funkcioner vladajuće SDA partije, tada donio Naredbu o mjerilima u zakonskom mjeriteljstvu i rokovima verifikacije i njoj pripadajući Aneks u kome se suprotno dotadašnjoj praksi u BiH, ali i suprotno uobičajenoj praksi u zemljama okruženja i EU, među mjerila vremena koja podliježu obaveznoj verifikaciji, dodaje i uređaj za mjerenje gledanosti tv programa, tzv. piplmetar. Iako je jedinica za mjerenje gledanosti share i rtg, a nikako sekunda ili minut i iako za ovakvu odluku ne samo da nije imao uporište u struci, već ni u Zakonu (Naredba je donesena mimo pravila i procedura predviđenih za njeno donošenje), Institut je ovlastio laboratoriju Audience measurement da jedina u zemlji može da verifikuje uređaje za mjerenje gledanosti, tj. piplmetre.
Ova je potom, sopstvene, tačnije uređaje Agencije sa istim imenom i na istoj adresi, verifikovala kao jedine ispravne za vršenje ove funkcije. Prevara je uspješno izvedena i zahvaljujući tome što je iza tehnologije koja je postavljena kao jedini standard za mjerenje gledanosti stajala ugledna kompanija Nielsen. Njeno je ime i logo, skoro dvije godine potom, AM (Audience measurement) koristio u svojim zvaničnim dokumentima i tako svjesno obmanjivao javnost, koja će za prevaru saznati tek nakon što su pojedini mediji posumnjali u cijelu priču, a Nielsen se zvanično i javno ogradio od bilo kakve veze sa bh agencijom, sem one inicijalne: „Ne stojimo ni na koji način iza podataka koje agencija u Sarajevu isporučuje , samo smo im prodali tehnologiju“, riječi su Alexa Abbota, pravnog zastupnika Nielsena, nakon kojih su pojedine ovdašnje tv kuće, napokon prestale da kao izvor podatak o gledanosti koriste ime Nielsena.
Pandorina kutija je time do kraja otvorena, a iz nje su se na bh javnost, naviklu na svakojake mutne radnje, sručila brojna pitanja: Kakva je to agencija za mjerenje gledanosti, ako nije Nielsen? Ko stoji iza nje? Zašto je BiH jedina zemlja u okruženju u kojoj gledanost tv programa ne mjere respektabilne agencije poput Nielsena, Kantara ili GFK, već neko ko se za tako nešto registrovao netom prije nego što će dobiti dozvolu od države (Sic!!!) da se time bavi… Uslijedili su novinarsko-istraživački poduhvati nekolicine domaćih i regionalnih medija, a odgovori do kojih su došli bili su u najmanju ruku šokantni: Osnivač Agencija Audience Measurement je off shore kompanija NMAM limited, registrovana na Kipru, na istoj adresi na kojoj je i vlasnik jedne ovdašnje tv stanice, tačnije tv mreže čiji je ona vodeći član. Riječ je o tv stanici TV1, iza koje po svemu sudeći stoji kontroverzni domaći biznismen i političar Safet Oručević, nekadašnji gradonačelnik grada Mostara, sada tek građanin sa dobrim vezama u pravosuđu i politici.
Te su veze omogućile da, urpkos očiglednom i dokazanom sukobu interesa, lažnom predstavljanju i konstantnom namještanju visokih rejtinga njegovoj, i televizijama sa kojima je formirao svjevrsnu interesnu grupaciju (tzv. Sales house), Oručević nesmetano uzima ogroman dio marketinškog kolača i nakon što je otkrivena sva ova nakaradna rabota.
Ni to što je Konkurencijsko vijeće još u martu ove godine kaznilo agenciju Audience measurement zbog dokazane zloupotrebe monopolskog položaja na tržištu, ni to što ni nakon 6 mjeseci ova agencija nije platila izrečenu joj novčanu kaznu, nije „pomoglo“ da se državni i pravosudni organi umješaju u ovaj očigledni kriminal. Istini za volju, državni ministar za spoljnu trgovinu i ekonomske odnose, Mirko Šarović, je još u junu ove godine javno prozvao Zijada Džemića, direktora Instituta za mjeriteljstvo, da je svojim nezakonitim djelovanjem nanio štetu domaćoj medijskoj industriji, i najavio stavljanje štetne i nezakonite Naredbe van snage. Nekoliko mjeseci kasnije, ta se tačka još nije našla na dnevnom redu Savjeta ministara, a ministar nevoljno konstatuje kako u cijeloj ovoj priči postoji „više zainteresovanih strana“, zaboravljajući da on nije fudbalski sudija ili arbitar u nekom sporu, već čovjek zadužen da sprovodi zakone zemlje u kojoj je izabran na funkciju.
Tako se cijela priča zaglavila tamo gdje je i započela: u državnoj instituciji, bez koje, da apsurd bude veći, nije moguće otvoriti prostor za normalnu tržišnu utakmicu u koju bi se upustile agencije za mjerenje gledanosti sa imenom i reputacijom. Ne pada im naime napamet, da rade u zemlji koja im kao uslov za to postavlja osnivanje kojekakvih laboratorija. Još manje, da svoje uređaje daju na verifikaciju konkurenciji. „To bi vam bilo kao da dajemo motor mercedesa da ga verifikuju u BMW-u“, ironično je konstatovao jedan od odgovornih ljudi iz agencije Kantar, upitan zašto oni ne žele da konkurišu za poslove mjerenja gledanosti tv programa u BiH.
Za to vrijeme, u Audience Measurement-u nastavljaju da rade onako kako im je država omogućila: neprofesionalno, bahato i netransparentno. Konkurencijskom su vijeću odbili dostaviti dokaze o svom vlasništvu – i nikom ništa. Tv stanicama, pak, uporno odbijaju dostaviti podatke o strukturi i veličini uzorka, te broju i rasporedu piplmetara, na šta ih i ugovor obavezuje – i nikom ništa. Svako malo objavljuju podatke sa kašnjenjem, pravdajući to vremenskim uslovima, greškama u sistemu, čak i nestankom struje… I nikom ništa! Može im se! Reklamne agencije su praktično osuđene na njihove podatke, jer bez podataka o istraživanju ne mogu da obavljaju poslove za svoje klijente. Televizije, opet, čak i one koje su očigledno i brutalno unižene i ponižene mjerenjima, zbog saradnje sa Agencijama, moraju kupovati istraživanja, čime praktično saučestvuju u sopstvenom gašenju.
Za utjehu, pojedine su se medjunarodne organizacije i institucije, uključujući i kancelariju EU u BiH počele interesovati za ovaj bosanskohercegovački presedan u kome su uzdrmane temeljne vrijednosti na kojima počiva evropska demokratija: sloboda medija i slobodno tržište. Hoće li to biti dovoljno da se stvari pokrenu sa mrtve tačke i hoće li efekte njihovog angažmana pojedini mediji dočekati na nogama, pokazaće mjeseci koji su pred nama.