Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Rory Cellan-Jones, BBC London
Samo se sjećam vijesti da je je predsjednik Kennedy upucan. Pad berlinskog zida i 11.septembar su urezani u moje pamćenje. Ali ništa se ne može porediti sa ovom pandemijom u smislu uticaja na moj svakodnevni život.
Dok provodim dan na video-konferencijskim sesijama sa svojim kolegama, na FaceTime sa mojim sinom i unukom koji su zaglavili u stanu u Londonu, i ažuriram više mojih društvenih mreža, jedna stvar mi je prošla kroz glavu: šta da se ovo desilo 2005.godine, prije nego je počela era pametnih telefona?
Mnogo digitalnih alata koje koristimo da bismo bili povezani, siti i normalni, ili nisu postojali tada ili su bili dostupni samo nekim ljudima.
Facebook je bio star samo godinu dana, ali je još uvijek bio fenomen američkog fakulteta, a na univerzitete u Velikoj Britaniji stigao je tek ujesen te iste godine.
Ni Instagram ni WhatsApp nisu bili izmišljeni. Svaki razgovor o “društvenim” mrežama je privlačio začuđene poglede, iako je mnogo ljudi pronašlo svoje stare školske prijatelje putem Friends Reunited, aplikacije koju je ITV otkupio 2005.godine.
YouTube se rodio te godine, Twitter je došao u narednoj, Apple tek 2007.godine lansira iPhone.
Pametni telefoni su sada naš glavni pristup internetu, čak i kad smo svi kod kuće.
Prije petnaest godina oko osam miliona kućanstava u Velikoj Britaniji je imalo kablovsku konekciju sa velikom brzinom protoka podataka. Njihovi računari su mogli pristupiti internetu brzine 10MB po sekundi (Mbps) – što znači da je bilo potrebno oko minute i po da bi se skinuo cijeli album. Ostalih sedam miliona su se i dalje mučili sa dial-up konekcijama.
To znači da su sve vrste usluga, koje su sada od vitalnog značaja, bile u svom začetku.
Skype je pokrenuo biznismen iz Estonije 2003.godine, ali je to još uvijek bila usluga internetske telefonije i konferencijskih poziva. Videa nije bilo do 2006.godine.
Ako ste željeli video poziv sa sagovornikom, trebala vam je vrhunska, skupa oprema. Sada svakodnevno koristimo FaceTime i WhatsApp da bismo se vidjeli i razgovarali sa porodicom i prijateljima.
Također otkrivamo usluge poput Zoom-a i Bluejeans-a. U jednom trenutku prošle sedmice, Zoom koji su koristili skoro isključivo poslovni korisnici bio je drugi na listi Apple-ove online trgovine, odmah uz TikToka.
Danas, 96% domova u Velikoj Britaniji imaju kablovsku internet konekciju sa prosječnom download brzinom od 54 MB po sekundi. To omogućava milionima ljudi sa kancelarijskim poslovima da rade od kuće.
Fenomen rada na daljinu, koji se predviđa već dvije decenije, je konačno postao realnost – ali samo zato što dosta nas ima povezanost i digitalne alate da efikasno radimo svoj posao.
Iz svog potkrovlja, mogu u lice da gledam šefove tehnologija u SAD-u, ili da diskutujem sa grupom kolega.
Zatvorenost čini ogromnu štetu ekonomiji – ali razmišljam o tome koliko je sve moglo biti gore.
Što se tiče online kupovine, usluge poput Ocado i Tesco.com su poslovale i u to vrijeme, par godina, ali su činile samo 3% maloprodaje.
Sada drže oko 20% prodaje i u proteklim danima smo vidjeli koliko su flote dostavnih vozila i vozača postali značajni za naš trenutni način života.
Sa milionima djece koja se školuju od kuće, platforme za online edukaciju bivaju opterećene.
Ali iako je 2005.godine bilo mnogo priče o edukacijskoj tehnologiji, većina fokusa je bila na usavršavanju IT sistema u školama, a ne na uvođenju učenja na daljinu u vrijeme kada mnoga djeca nisu imala računar ili kablovsku konekciju kod kuće.
Sada se brinemo da zdravstvena služba nema pristup tehnologiji koja joj je potrebna. Ali zamislite da 2005.godine pokušavate naručiti recept ili provjeriti simptome koronavirusa. Ljekari opšte prakse nisu bili online, a NHS 111 usluga nije postojala (iako je bilo osoblje koje čine medicinske sestre njenog prethodnika NHS directa). To je moglo značiti čekanje na telefonskoj vezi satima.
Što se tiče zabave, televizori sa ravnim ekranom su bili u razvoju, visoka rezolucija je stizala, ali televizori nisu bili spojeni na internet. To znači da nije bilo usluge prenosa, niti mogućnosti da se djeca pridruže vježbanju sa Joe Wicksom ili da roditelji imaju online časove joge.
Mogli su jedino izroviti snimke vježbanja u kojima je Jane Fonda i stavili ih u video-rekorder.
Aplikacije o susjedstvu poput Nextdoora su se pokazale neprocjenljivim u proteklim sedmicama, pomažući zajednicama da organizuju pomoć za ugrožene ljude. Vidite, u mojoj ulici i mnogim drugim, ljubazni susjedi guraju letke ispod svakih vrata i nude pomoć – duh zajednice ne mora ovisiti o najnovijoj tehnologiji.
U proteklih par godina, mnogo smo se brinuli o tome kako pametni telefoni i socijalne mreže utiču na naš način života. Rečeno nam je da online prijatelji nisu pravi prijatelji, da se direktni kontakt ne može zamijeniti, i da je cjelodnevno buljenje u ekrane loše za naše zdravlje.
Ali možda ipak izađemo iz ove krize sa zahvalnošću zbog novih alata tehnologije, koji mogu biti ekstremno korisni – i spašavati živote – ako se koriste mudro.
