Piše: Ekrem Dupanović
Foto: Sa Dubravkom Jusić
Malo sam pretjerao sa naslovom? Jesam, priznajem, ali nije daleko od istine. Superkonzum Ložionička, koji je sinoć otvoren u Sarajevu, može mirne duše stati rame uz rame sa najsavremenijim evropskim supermarketima. Dođite da vidite šta su to najsavremenije tehnologije u ovakvoj vrsti objekata. Dođite da zaista uživate u kupovini.
Elem, kako mi se zalomilo da napišem ovakav naslov? Nisam imao vremena, nije prenoćilo. Htio sam da ovaj Dnevnik izađe sutra ujutro, a ne u ponedjeljak. I dok je zabava na veličanstvenom otvaranju tek počinjala, ja sam otišao kući da napišem ovaj tekst. Sa još svježim utiscima i laganim osjećajem uzbuđenja zbog brojnih susreta koje sam imao sat vremena koliko smo Vedrana i ja proveli u Superkonzumu, dobro nisam napisao nešto još žešće.
Ovo je moj privatni dnevnik kojeg pišem za sebe da bih se za par godina mogao prisjetiti nekih stvari. Vodim ga svakodnevno, ali ga tek svakih nekoliko dana podijelim sa vama, kada pišem o nečemu do čega mi je iznimno stalo. A ovo veče su mi se dogodila tri zanimljiva susreta.
Prvi susret bio je sa Ivom Balent. Nismo se vidjeli od Beograda, mislim da ima mjesec i po dana. Povremeno razmjenimo neku poruku s razlogom. Juče je Iva objavila na Facebooku posvetu koju sam joj napisao na knjizi The Best of Adriatic Creative Directors i stranice na kojima su objavljene kampanje za Sarajevski kiseljak i Jamnicu. Iva nije prisustvovala promociji u Zagrebu jer je bila na putu. „Knjiga je senzacionalna. Iskreno sam oduševljna! Masterpiece! Od korica, dizajna, koncepta …ma fenomenalno! Čestitam od srca,“ rekla mi je sinoć u Superkonzumu. Ja sam joj džentlmenski uzvratio svojim oduševljenjem Superkonzumom i eventom kojeg su organizirali.
Vidio sam i Ljerku Puljić, stariju izvršnu potpredsjednicu Agrokora koja je, među ostalima, govorila na otvaranju Superkonzuma. Nakon što smo se srdačno pozdravili prisjetili smo se kako je prije dvadeset godina Agrokor napravio prvu investiciju u BiH. Bila je to Ledo hladnjača koja je služila za skladištenje Ledo smrznutih proizvoda. Hladnjača je bila sagrađena u krugu tvornice iverastih ploča Bosanka u Blažuju pokraj Sarajeva. Bila je to mala investicija, ali za tadašnju Bosnu, u koju se ni Bosanci i Hercegovci nisu usuđivali investirati, svaka marka stranog kapitala je dobrodošla. Ljerka je tada bila direktorica Ledo kompanije, a moja agencija je organizirala event svečanog otvaranja. Dok smo Ljerka i ja razgovarali o tome, u našem je društvu bio i gradonačelnik Sarajeva dr. Ivo Komšić koji je kazao da se i on sjeća otvaranja te Ledo hladionice te kako je i on prisustvovao tom događaju. Nevjerovatno, nakon dvadeset godina ponovo svi na jednom Agrokorovom opening eventu. Sinoć se radilo o investiciji od sedam miliona KM.
Treći susret je bio sa Dubravkom Jusić, novom direktoricom marketinških komunikacija Koncerna Agrokor, mojom dugogodišnjom dragom prijateljicom. Zadnji put smo se vidjeli na Danima Komunikacija u Rovinju prije dvije godine. Tada je napuštala VIPnet i A1 Austria. Dok smo pili kavu, pitao sam je šta ima u planu, a ona mi je lijeno odgovorila: „Prvo ću se dobro odmoriti, odoh kod djece u San Francisco. Ne mogu više, treba mi dugi odmor.“ Nakon godinu i po dana u Americi vratila se u Zagreb da posjeti drugi dio obitelji, srela Ivu Balent, našla se sa njom na dvije kave i evo je u Agrokoru. Superdobitna kombinacija za obje.
Osim ova tri susreta sa Agrokorovim vodećim ženama, sreo sam dosta ljudi iz industrije. Prvo Zvezdanu Žujo, čija je agencija Communis organizovala ovaj sjajan event. Zatim Ejuba Kučuka i Ilariju Bašić (MITA radi PR za Konzum u BiH), pa ljude iz Via Media medijske agencije, iz marketinga Federalne televizije, Radio Starog grada… Svi koji nešto znače u bh komunikacijskoj industriji bili su večeras u Superkonzumu Ložionička.
Nisam vam se javljao sa dnevnikom dva dana. Nisam stizao. Iz Zagreba sam poslije promocije zapucao za Beograd odnijeti sto knjiga u par agencija kako bi ih dobili što prije (na vrijeme su ih naručili i platili, pa je red da ih na vrijeme i dobiju), a onda je krenulo cjelodnevno putešestvije po Sarajevu. Volim vidjeti izraz lica ljudi kada uzmu knjigu u ruke. Zato ih ja raznosim, iako to nije primjereno za moje godine. Ali ja sam ponekad kao dijete. I radujem se kao dijete. O svemu tome čitajte u Dnevniku u ponedjeljak.
Sarajevo, 22. decembar 2016.
