Piše: Ekrem Dupanović
U četvrtak i petak, 5. i 6. septembra, u Beogradu je održana konferencija Digital 2019 u organizaciji Color Press Grupe. Robert Čoban me pozvao da učestvujem u panelu “Digital Only, Social First…a ima li tu duše: Etika i estetika novog doba”. Prihvatih prije nego što sam skontao da se u isto vrijeme u Bihaću održava Kreativna Republika, događaj koji sam propustio samo jedne godine i to kad sam te dane preležao u krevetu. Kreativna Republika, susret sa Ninom Kasupovićem i druženje sa njegovim gostima su nešto što je must u mom kalendaru. Pravio sam razne kombinacije, zamolio Robertove saradnice da panel prebace za prvi dan kako bih poslije njega mogao stići barem na drugi dan Kreativne Republike. Na kraju sam shvatio da ne mogu biti na dva mjesta u isto vrijeme i odlučio da odem samo u Beograd na Digital 2019 jer sam obećao Robertu.
Panel je prošao odlično. Proglašen je drugim najzanimljivijim panelom na konferenciji. U panelu kojeg je moderirao Robert, učestvovali Nikola Vrdoljak, Weekend Media Festival, agencija 404, Zagreb, Lazar Džamić, predavač, pisac i marketinški konsultant, Beograd, Vladimir Čeh, Institut za istoriju oglašavanja, Beograd, Petar Vojinović, TangoSix, Beograd, Ivan Lalić, dramski pisac, Beograd i ja. Govorili smo o etici i estetici na društvenim mrežama te kako je to bilo nekad, a kako je sad. Uglavnom, konstatovali smo da su etički standardi današnje generacije znatno iznad standarda prijašnjih generacija.
Osim „mog“ panela bilo je dosta zanimljivih panela sa učesnicima koji su plijenili pažnju publike. Meni osobno se od svih gostiju najviše dopala Olja Bećković. Sjajna novinarka koja izuzetno dobro promišlja današnji politički trenutak i posljedice koje može izazvati. Njena veoma gledana televizijska emisija bila je poznata i po sjajnim naslovima njenih rubrika. Mnogi su govorili da Olji naslove piše njen otac, poznati pjesnik Matija Bećković. Kada su ga u jednoj drugoj emisiji na televiziji pitali da li on Olji piše naslove rubrika odgovorio je: „Ja sa njom nemam ništa. Ona nema elementarni kućni i roditeljski odgoj.”
Naravno, konferencije su uvijek prilika i za razgovor sa ljudima koje ne srećete tako često. Za mene je najzanimljiviji bio susret sa starim prijateljem Igorom Arihom, direktorom agencije Arih Ljubljana. U široj regionalnoj strukovnoj javnosti poznat je i kao autor knjige „Iz mojih cipela“ u kojoj piše o dinamičkim komunikacijama koje su znatno efikasnije od klasičnih. To otprilike izgleda ovako. Kada u lovu gađate sačmaricom jednu životinju, vi ispaljujete stotinu kuglica da biste je pogodili. To je po Igoru TV spot. Ciljaš na sto da bi pogodio jednog. U dinamičkim komunikacijama gađaš sto i pogodiš sto. Razlika je velika.
Kod Igora me je uvijek fascinirala jednostavnost njegovih kreativnih rješenja. Sjećam se da je prije tridesetak godina u Njujorku dobio veliku svjetsku nagradu za zidni kalendar. Hoćete zidni kalendar? Evo ga. Igor je napravio valjak za krečenje sa kalendarom tako da na zid ne stavljate kalendar sa 12 listova već valjkom ostavite na zidu kalendar.
Sad je uradio nešto isto tako jednostavno, a savršeno. Pozvan je da uradi kampanju za kompaniju Voda Voda. Bio je prvi kreativni direktor jedne agencije koji je tražio da ga odvedu na izvor. „Moraš do detalja upoznati proizvod za koji radiš”, kaže Igor. Kad je otišao i stavio ruku ispod mlaza vode osjetio je da je voda topla. Pitao je šta je ovo, odgovorili su mu da voda izvire topla. I odmah kreativna ideja: Mi prodajemo toplu vodu. Genijalno, pogotovo zato što je sad u trendu da se pije topla voda, ona koja ima temperaturu organizma, negdje oko 27 stepeni. I ja sam cijeli život pio hladnu vodu i Coca-Colu s puno leda. I uvijek bih se znojio. Tako je bilo sve dok mi moja kćerka Asja nije objasnila kakav problem ja pravim svom organizmu kada pijem tekućinu koja je ispod tjelesne temperature, koliko energije organizam troši da zagrije tu vodu. Od tada sam i ja počeo piti vodu sobne temperature, a dan započinjem čašom mlake vode s pola limuna.
Tako sad Voda Voda, osim hladne vode iz frižidera, prodaje i toplu vodu zahvaljujući Igoru Arihu.
Mogao bih sad nabrajati brojne susrete i razgovore sa meni dragim ljudima kao što su Krešimir Macan, Danijel Koletić, Vlado Čeh, Nikola Vrdoljak… ali bio bi to predug tekst.
U petak uveče Vedrana i ja smo otišli u Beli dvor na Dedinje. Alex Đorđević nas je pozvao na otvaranje manifestacije 24 sata elegancije. Na velikom travnjaku ispred Dvora bili su izloženi Rolls Royce oldtajmeri. Izgledali su fantastično. Sreli smo i Tinu Bolcar (Studio Marketing), suprugu Jerneja Repovša koja je jednim oldtajmerom došla iz Ljubljane. Ne, nije Rolls Royce Tinin, već supruga njene dobre prijateljice.
Ovo je ja mislim peti put kako sam na Belom dvoru. Naravno, uvijek ti dolasci kod mene izazivaju posebno uzbuđenje zbog Tita koji je Dvor koristio kao ljetnu rezidenciju u kojoj je primao visoke goste iz cijeloga svijeta.
To veče, u petak, pade mi na pamet kako me je Robert Čoban prije par godina nazvao uveče telefonom i zamolio da mu na Beli dvor pošaljem jednog sarajevskog glumca na svečanost magazina Hello. Predložio sam mu Emira Hadžihafizbegovića i taj ga je prijedlog oduševio. Nazvao sam odmah Emira, ali mi nije odgovorio na poziv. Poslao sam mu SMS poruku da mi se javi jer imam za njega jednu vrlo važnu i hitnu poruku iz Beograda. Nakon pet minuta Emir se javio tihim, pomalo uplašenim glasom i kazao: Ja sam u Beogradu, u Sava centru na premijeri mog novog filma. Kakvu to hitnu i važnu poruku imaš za mene?“ Nasmijao sam se i rekao da me nazove ujutro. Nazvao je, objasnio sam mu o čemu se radi, ostao je još dva dana u Beogradu i otišao na Beli dvor. Kasnije mi je Robert rekao da mu je Emir bio najzanimljiviji gost, a i Emir se zahvalio što sam posredovao u svemu ovome navodeći kako mu je bilo jako lijepo. Win-win.
Sa Beogradom se u subotu ujutro po tradiciji rastajemo na Kalenićevoj pijaci. Tovarimo u gepek obilje svježeg voća i povrća i krećemo za Sarajevo.
11. septembar 2019
