Petak, 19. februar 2021. Pet je sati. Budim se jer je to moje vrijeme za ustajanje. Ja sam član Kluba 5 Robina Sharme. Budim se, ali ne ustajem. Potpuno neuobičajeno obzirom da znam šta me čeka tog dana. Uveče u 20,00 sati je No Limit, nacionalni festival oglašivačke industrije Bosne i Hercegovine iza kojeg stojimo moj mali tim i ja. Večeras će se prvi put ikada i igdje advertising festival dogoditi u televizijskom formatu. Toliko jednostavno, ali nikada do sada urađeno. Televizija i advertising ne mogu jedno bez drugoga. Bez televizije advertising industrija gubi svoj najjači medij, bez oglašavanja sve televizije (osim javnih servisa) mogu ugasiti svoje produkcijske kapacitete i staviti ključ u bravu. Ima li onda išta logičnije od toga da se televizije bore koja od njih će ugostiti „svoj“ advertising festival, ili uraditi direktan prijenos, ako se festival događa izvan njenih studija. I da organizatori festivala traže televizije koje su zainteresovane da dva sata svog elitnog termina posvete industriji koja ih hrani. Pa nismo valjda Alma i Elvir (Švrakić) sa Hayat TV i ja najpametniji pa večeras radimo upravo to – u 20,00 sati uživo emitujemo No Limit Advertising Festival iz studija A Hayat TV. Prejednostavno da to niko prije nas nije uradio. No Limit je mali festival da bi podizao ljestvicu drugim festivalima. A dogodit će se. Večeras. Simple is the Best!
Znajući koliki nas posla očekuje tokom dana, ipak ostajem miran u krevetu još neko vrijeme. Prebirem po glavi čega ću se prvo dohvatiti kad ustanem i ne mogu da nađem ništa. Generalna proba je u 14 sati i tada trebam biti na Hayatu. A do tada? Radio sam dosta složenih „živih“ televizijskih projekata. Sedam godina smo imali direktan prijenos izbora Manager godine iz kongresne dvorane hotela Holiday Inn i dobro se sjećam češanja od nervoze i znoja koji me je oblivao. Danas ništa. Ida i Malik su sa naše strane uradili sve što je trebalo. Ida drži sve konce u svojim rukama i stalno je na vezi sa Hayatom. Alma i Sanela (Poričanin) vode Hayatov dio besprijekorno, tako da ni sa te strane nema problema. Sinoć kad sam se vratio s fitnesa vidim propušten poziv od Prleta (Almir Palata). Zovem ga i objašnjavam mu zašto mu se nisam javio. Prletova firma Blow Up nam postavlja led ekrane u studiju i još neke elemente scenografije. „Bio sam večeras na Hayatu,“ kaže Prle i nastavlja: „Studio izgleda fantastično. Vidjet ćeš. Dao sam ti od sebe još 40 manjih reflektora da poboljšaju neke efekte. Ali ne kontam kako si večeras imao vremena za fitnes. Ili je sve super sa organizacijom pa imaš višak vremena.“
Poljubio sam Vedranu za sretan dan, ustao i napravio doručak. Kada je bilo pristojno vrijeme za jutarnje pozive, pitam Idu šta misli da prijepodne odemo na Hayat i da im pomognemo? „Nemojte šefe, samo ćemo im smetati, sve ide po planu“. Ovo nije normalno, pomislio sam. Ne može baš sve da štima.
Iz dosade odlučujem da odem u Massimo Dutti i kupim sebi za večeras bijelu košulju i cipele. Filip hoće da ide sa mnom. „Uzmi sve što hoćeš, ja častim.“ Kako je to lijepo kad sin časti oca. Natjerao me je da kupim i jedan sako.
Jedva sam dočekao dva popodne da odem na generalnu probu. Pitam Idu i Malika šta im trebam pomoći, kažu – ništa. Pitam Almu i Sanelu kako ide. Kažu – odlično. Studio izgleda fantastično. Samina (Tanović) je uradila sjajnu scenografiju. Sav je studio „obučen“ u deset rečenica o advertisingu koje su izgovorili veliki ljudi. Kada mi je Samina sedam dana ranije zatražila tih deset rečenica ostao sam zatečen. Nisam se mogao sjetiti nijedne, a Samini se žurilo da uradi dizajn i pošalje u štampu. Ovo su moje situacije u kojima najbolje funkcionišem. Kada je kriza povlačim panik servis i „ubijam“ probleme. Rješenje je Vlado Ćosić koji je upravo tog dana prešao ulicu na Terazijama u Beogradu i iz I&F Grupe, sa pozicije kreativnog direktora agencije Drive, prešao za kreativnog direktora u Represent Communications. Vlado je genije. Poslao mi je deset fantastičnih rečenica za onoliko vremena koliko mu je trebalo da ih otkuca. Sad u studiju gledam kako je super posloženo. I u par susjednih prostorija, u koje ćemo smjestiti goste večeras, njih stotinjak, po zidovima su „Vladine“ rečenice. Epidemiološke mjere su nam nametnule ograničenja tako da smo goste morali „razbacati“ u nekoliko salona, kao green rooms na Pjesmi Evrovizije. U svim prostorijama su open barovi da se gosti mogu osvježiti. Elena Mladenovska iz Tikveša nam je poslala vino iz special selection i vinske čaše, Dejan Čato, direktor marketinga Banjalučke pivare i član našeg žirija nam je poslao dovoljne količine Nektar piva. Nemamo sokove. Ida i ja odlazimo u Mercator i kupujemo pedesetak pakovanja različitih Juicy sokova. Moj drug Andrej Bele je ovih dana preuzeo odgovornost predsjednika uprave Stanić Beverages u Zagrebu. Od sada se piju samo Juicy sokovi.
Odlazim redovno na festivale po regiji i na dan festivala niko sa mnom nema vremena ni kafu da popije. Svi su u nekoj žurbi. Po 15-20 ljudi u najužem operativnom timu, programski i organizacijski odbori i savjeti, desetine ljudi nešto postavljaju, kače, kucaju, opremaju promotivne štandove… A nas četvoro (Asja, Ida, Malik i ja) sve bez nervoze. Doduše, Ida i Malik čine čuda jer nam otkazuju neki članovi žirija u zadnji čas, a trebali su dodjeljivati nagrade. Problemi sa zdravljem. Ida na probi mijenja scenario sa Hayatovom ekipom. Priključuje nam se i Malikov brat Tarik. Vrlo koristan momak. Proba protiče mirno, sve se zna, Hayatovci su spremni, gotovo je nevjerovatno koliko sve dobro ide. Negdje mora puknuti, razmišljam, ne može sve biti kako treba. Ida mi donosi da potpišem priznanja kao predsjednik festivala. Činim to i odlazim. Ja ovako neorganizovan u svojoj glavi nemam šta tražiti u ekipi ljudi u kojoj svako zna svoju ulogu i igra je savršeno.
Hayat TV se nalazi u Vogošći, općini udaljenoj desetak kilometara od centra Sarajeva. Dok se vozim prema gradu konačno shvatam zašto sve ide tako dobro. Alma Švrakić, direktorica programa Hayat TV. Za sve je ona „kriva“. Danima mi govori: „Ništa se ne brinite, sve ćemo mi to srediti.“ Završila je Muzičku akademiju i valjda naučila držati dirigentsku palicu u svojim rukama te savršeno dobro dirigovati Hayatovim „orkestrom“. Sad mi je jasno zašto se prije petnaestak dana na godišnjicu Zimskih igara iz 1984. godine, na svečanosti u uskom krugu ljudi u Olimpijskom muzeju, kojoj smo prisustvovali i Vedrana i ja, gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka jedino javno obratio Almi i zahvalio joj se za njen doprinos uspješnoj organizaciji EYOF-a (Evropski festival zimskih sportova mladih), najvećeg sportskog događaja u Sarajevu poslije ZOI 84. Alma je bila producent ceremonije svečanog otvaranja i zatvaranja. Lider je u organizaciji složenih i zahtjevnih projekata.
Sve što se događalo te večeri u petak 19. februara u studiju A Hayat televizije pripada povijesti industrije oglašavanja. I to ne samo bosanskohercegovačke, već i svjetske. Prvi put je advertising imao svoj festival u televizijskom formatu. Prošlo savršeno, bez ijedne greške. Ja sam sjedio blizu scene zajedno sa Elvirom Švrakićem, direktorom Hayat TV. Nas dvojica smo i otvorili cijelu priču. Ana Bavrka je skoro dva i po sata, koliko je trajala emisija, dominirala scenom i savršeno vodila program. Između ostalog, razgovarala je sa Damirom Ciglarom (Imago Ogilvy), koji se uživo javio iz Zagreba, sa Muratom Zubčevićem (McCann Health Copenhagen), Sašom Savićem (Media.Com New York) i Milenom Garfield, kolumnisticom iz Washingtona. Agencije i oglašivači su se radovali nagradama. Ida se „polomila“ trčeći od jednog do drugog salona da dobitnicima uruči srebrena priznanja i stigne prije nego se kamere uključe. Članovi žirija koji nisu uspjeli doći šalju poruke. Žao im je da nisu sa nama. Program traje i traje. Pred kraj izlazim da uručim glavne nagrade. Gledam na sat i upozoravam Anu da moramo ubrzati jer će uskoro policijski sat pa ćemo svi ostati da spavamo u studiju, ako ga na vrijeme ne napustimo. Sve se ubrzo završava. Zadovoljni smo svi. Padaju čestitke agencijama i oglašivačima koji su osvojili nagrade. Zahvaljujem se Elviru i čestitam mu na vrhunskoj produkciji. Tražim pogledom Almu da joj se zahvalim. Nema je. Odlazim na treći sprat do njene kancelarije, nema je ni tu. Kažu da je još uvijek u režiji. Gledam na sat, policijski se opasno približava. Asja i ja izlazimo iz zgrade i pozdravljamo se sa Branom i njenom ekipom iz Aquariusa koji čekaju taksi. Još jednom im čestitam. Prezadovoljni su. Razmišljam kako je ipak Bog večeras u sve ovo upetljao svoje prste. Em je sve prošlo iznad očekivanja, em su zadnji stisci ruke i zagrljaji sa Agencijom godine.
Asja i ja sjedamo u auto i svo vrijeme do kuće analiziramo emisiju. Pokušavamo da nađemo neku grešku, bilo šta što nije bilo dobro i ne uspijevamo.
HAYAT TV NAJBOLJI STE! To će pisati na torti koju ću u ponedjeljak odnijeti Almi i njenom timu.
Ko nije imao priliku da gleda prijenos može pogledati snimak na https://fb.watch/3P7MeWyY39/