Razgovarao: Ekrem Dupanović
Mjesec dana nakon Weekend Media Festivala, kada su se strasti smirile, računi poplaćali, prihodi prebrojali, utisci sredili, razgovarao sam sa Tomislavom Ricovim i Nikolom Vrdoljakom. Tekst je poduži, Tomu i Nikolu, kao ni Weekend, ne treba posebno predstavljati, pa da odmah krenem s razgovorom kojeg smo vodili uz obilate količine sushija.
MM: Kome je od vas dvojice Weekend pao na pamet, čija je ovo ideja?
Nikola Vrdoljak: Tomo je tvorac ideje.
Tomislav Ricov: Ideja Weekenda je meni pala na pamet kad sam u okviru Digitela počeo voditi TV produkciju. Kao direktor te produkcijske kuće putovao sam na neke televizijske festivale kao što su miptv i mipcom u Cannesu te picnic u Amsterdamu i onda sam došao na ideju da se napravi medijski festival kod nas. Prvo sam čak mislio da se napravi samo televizijski festival, jer sam u Cannesu vidio koliko zapravo inkliniraju jedni prema drugima ljudi iz bivše Jugoslavije, odnosno koliko su zainteresirani za to šta se događa u pojedinim zemljama. Vrlo lako si mogao saznati šta se događa u Hollywoodu ili Londonu, što se tiče produkcije, ali nisi imao pojma što se događa u susjednoj zemlji. To je bilo 2007. godine, kada su se već dogodile prve regionalne suradnje. Gloria je imalo svoje izdanje u Srbiji, počele su se producirati zajedničke sapunice… Mislio sam da je pravo vrijeme da se stvori jedno mjesto gdje će se svi konačno ponovo okupiti nakon rata kako bi se obnovile pokidane veze. Moj partner Boris Kovač i ja smo razmišljali gdje bi to bilo najbolje organizirati, dok se nismo odlučili za Rovinj. Smatrali smo da bi, recimo, gosti iz Beograda voljeli tamo doći jer imaju neku tradiciju odlaska u taj grad.
„OPA, TO JE ONO ŠTO TRAŽIMO“
Došli smo u Rovinj da bi oni nama rekli kako nemaju adekvatan prostor za veliki event. Od većih hotela tada je postojao samo Eden. On nije imao smještajni kapacitet ni dvoranu koja je nama trebala. U jednom trenutku sam se sjetio da smo mi, kao event agencija, radili otvorenje nove Tvornice duhana u Kanfanaru i pitao da li još uvijek postoji stara tvornica? Sjećao sam se da je bila u centru gdje je sjedište Adrisa. Jedne nedjelje smo Boris i ja sjeli u auto, došli u staru rovinjsku tvornicu duhana, ušli u njihovo parkiralište i rekli: „Opa, to je ono što tražimo.“
Mi smo tada još bili event agencija DA!. Spojio sam iskustva dva posla koja sam radio – TV produkciju i evente. Iskustvo iz produkcije mi je govorilo da bi ljudi došli na takav event jer im treba, a iskustvo organizacije evenata mi je trebalo poslužiti da se to dobro organizira. Odmah sam shvatio da bi televizijski krug bio preuzak i da treba obuhvatiti sve medije i kreativne industrije. Tako je nastao Weekend Media Festival. Kada smo mu dali ime sve se složilo jer po meni tek kad jednom projektu daš ime, on postaje pravi projekt.
MM: Koliko se u proteklih 12 godina ostvarilo od te početne ideje, koliko se ona mijenjala i, zapravo, evoluirala?
Tomislav Ricov: Već prve godine sam ostvario to što sam htio. Nije mi niko bio uzor. Kada bismo govorili o uzorima onda bih rekao da sam imao više negativnih nego pozitivnih. Meni se, recimo, nije sviđalo kako je FESTO bio napravljen. Nije uopće bio kreativan, a rađen je za kreativnu industriju. Weekend je trebalo napraviti izvan okvira normalnog festivala i zato nije u hotelskom prostoru, već u staroj tvornici. Znao sam da što je prostor originalniji to će i sam događaj biti bolji. Onako kako smo ga postavili prve godine takav je i danas. Doživio je ogromne promjene, ali sam kostur festivala je ostao isti, a to je da se ljudi iz kreativnog biznisa nađu zajedno u jednoj opuštenoj atmosferi na neformalnom mjestu, na originalnoj lokaciji i razgovaraju o važnim temama. To je koncept koji se svih ovih godina nadograđivao.
MM: Da li si na početku namaštavao kako ćeš jednog dana na Weekend dovesti pet hiljada ljudi?
Tomislav Ricov: Da budem iskren nisam. Na početku bismo bili sretni da nam dođe 300-400 ljudi iz regije. Smatrali bismo to ogromnim uspjehom. Nismo uopće bili svjesni kolika je bila potreba ljudi i kolika je bila njihova želja da se druže. Znali smo da će htjeti doći, ali nismo znali koliko je takvih ljudi. Naše političke elite su bile (a i danas su) u zavadi i nismo znali, recimo, koliko bi ljudi iz Srbije bilo spremno doći.
MM: Kad je Nikola ušao u ovu priču?
Tomislav Ricov: Nikola je ušao vrlo rano. Zapravo njegova je uloga u početku bila potpuno drugačija. Pošto je on tada sa Vladimirom Smolecom dosta obilazio zemlje regije prilikom stvaranja imperijuma, koji se nije desio, on je bio naša glavna regionalna veza. Bio je, hajdemo tako reći, naš ministar vanjskih poslova. On nas je spajao sa ljudima iz regije. Tako smo došli do Baneta Brkljaća, Ivana Stankovića, , do Pristopa i Saše Dimitrievskog, Bojana Hadžihalilovića iz Fabrike koji je naš prijatelj od samog početka itd. Tako je Nikola ušao u našu priču i, kako se kasnije sam profilirao i počeo voditi digitalne operacije u Digitelu, počeo je sudjelovati u programu i na koncu smo shvatili da je Nikola najbolji čovjek na tom mjestu i on u trećoj godini postaje direktor programa Weekend Media Festivala.
MM: To se pokazalo kao dobar izbor.
Tomislav Ricov: Kao najbolji izbor.
NAJTEŽA STVAR JE ŠTA ĆEMO OTPILITI OD PROGRAMA I OSTAVITI ZA NAREDNE GODINE
MM: Nikola, kako si ti to prihvatio, šta je tog trenutka bila tvoja vizija programa Weekenda?
Nikola Vrdoljak: Weekend je danas puno veći. Razvijao se s vremenom. Ono što je ključno jeste da se cijela komunikacijska, marketinška i medijska industrija značajno promijnenila od kada mi postojimo. Mi smo nastali kao festival, usko rečeno, media i marketinga, a danas su mediji i marketing nešto drugačiji nego što su bili. Mi danas pokrivamo mnogo šire područje.
MM: Koliko misliš da ste baš vi doprinijeli tom razvoju?
Nikola Vrdoljak: Weekend prati što se događa, ali i utječe na događanja. Mislim da su mnogi trendovi započeli na Weekendu, a i mi smo sami sigurno utjecali na to. Jer ono što mi izaberemo u programu ima odjeka kroz cijelu godinu u regiji. Siguran sam da Weekend ima tu snagu da nameće neke trendove.
MM: Tomo, koliko ljudi radi na organizaciji Weekenda?
Tomislav Ricov: U različitim fazama je angažiran i različit broj ljudi. Recimo da najuži krug čini šestoro ljudi. To smo Boris Kovaček, Nikola, Martina Pintarić, mama Weekenda Zelda Bećirović, sada Vrdoljak, Mirela Fuček i ja. Znači, prvo radimo u tom sastavu i onda, kako se bliži Weekend, krug se širi na 50 ljudi. Mislim da je to organizacijska struktura Weekenda.
Nikola Vrdoljak: Da, ako tu ne brojimo zaštitare, vozače, ljude koji rade na produkciji.
Tomislav Ricov: Kad bismo sve uzeli u obzir ja mislim da je to 200 ljudi, ali nisam siguran u tačan broj.
Nikola Vrdoljak: Ima i ljudi koji su sa nama svo vrijeme, ali ih rijetko pominjemo. To su cure iz Peperminta, veliki tim iz 404 i cijeli niz ljudi koji su sa nama od početka i jako su nam bitni, ali ljudi ih ne vide jer rade u pozadini. Festival je velik, proizvodi se ogroman program u kojem je ove godine učestvovalo 160 ljudi, ogroman zabavni program. Tu je i veliki broj ljudi koji rade na organizaciji štandova. Kod nas se na štandovima ne predstavljaju proizvodi, već svaki od njih ima neku priču, na njima se nešto može napraviti ili se proizvodi sadržaj. Ove godine je proizvedena nevjerojatna količina sadržaja od naših partnera na štandovima i time smo posebno zadovoljni.
NEMA VIŠE POLITIČARA U PROGRAMU, NE DAMO IM MEDIJSKI PROSTOR
MM: Kako vas dvojica sarađujete?
Tomislav Ricov: Od prvog dana ja sam bio prilično involviran u program, međutim zadnjih godina sam više, ja to zovem, ugođaj Weekenda. Znam da će Nikola odabrati najbolje i najaktualnije stvari jer na programu radi cijele godine. Čim osjeti nešto zanimljivo, tu temu koja bi mogla ići, on odmah počne dogovarati govornike. Moram priznati da sam ove godine više sjedio na predavanjima i panelima nego prijašnjih godina. To mi je koristilo jer sam dobio novu inspiraciju, javilo mi se destak novih ideja i suradnji, čak i dijelova programa, kako bi trebao zvučati naziv festivala i novi logo, ali sad o tome ne smijem ništa kazati. Svakih par godina treba neki novi push. Na našu sreću svijet medija i svijet tog kreativnog biznisa toliko se mijenja, zajedno sa tehnologijom, da mi imamo tema koliko želiš. Nama je najteža stvar šta ćemo otpiliti od programa i ostaviti za naredne godine. Imamo sigurno duplo više programa u glavi nego što bismo ga htjeli i mogli realizirati. Ja stalno nastojim nekako imati oko na tome koji su to fenomeni u svijetu koji se događaju i koje mi ne bismo smjeli izostaviti. U toj konačnoj fazi, koja se događa dva mjeseca prije samog festivala, napravi se čvrst kostur.
MM: Nikola, kad sad baciš pogled unazad, šta ti je do sada bio najveći izazov? Neko koga si uspio, ili nisi uspio dovesti, a volio bi ga vidjeti na Weekendu?
Nikola Vrdoljak: Puno ih još nismo uspjeli dovesti, a voljeli bismo. Ako svake godine dovedemo 150-160 ljudi računajte da smo kontaktirali bar četiri puta više njih. Amerikance moraš kontaktirati minimum pola godine ranije i više. Mi već sad kontaktiramo jako puno njih. Najveći izazov nam je bila politička kriza između Milanovića i Vučića jer je to bilo suprotno onome što mi radimo. Ako su ljudi u tim okolnostima došli na Weekend, mislim da je to jako značajno.
Tomislav Ricov: Ljudima iz Srbije se tada dupliralo vrijeme dolaska na Weekend. Koristili su alternativne pravce preko Bosne i ipak su došli.
Nikola Vrdoljak: To je najveća kriza koju smo preživjeli i mi smo u tom trenutku bili spremni napraviti što god je trebalo. Poslali smo autobuse, imali smo spreman avion koji je trebao dovesti ljude iz Beograda. Tu su nam Maistra i kompletna Adris grupa jako puno pomogli. Bilo nam je bitno pokazati da mi ne sudjelujemo u politici i da to nema nikakve veze sa nama te da mi samo radimo svoj posao. Od tada smo definirali službeni stav da nema više političara na Weekendu. Naše zvijezde su binismeni, medijski ljudi, marketingaši, a ne političari. Ne damo im medijski prostor. Jedino do sada što su uradili jeste to da su nam u jednom trenutku pokvarili priču, tako da njih više neće biti.
Imali smo nekoliko najava koje su nam bile jako bitne pa se nisu dogodile. To je kad nam neko otkaže u zadnji tren. Sjećam se kad nam je Balašević otkazao u zadnji tren, a imali smo nevjerojatnu navalu i ludilo.
MM: Zašto je otkazao?
Nikola Vrdoljak: Radio je film, otkzao je iz banalnog razloga, ali nam je stvorio veliki problem. To, da će nam neke velike zvijezde otkazati iz samo njima znanih razloga, nam se dogodi svake godine. Jednostavno moraš to preživjeti i osmisliti program bez njih.
MM: Sreća je da program Weekenda nikada ne ovisi o jednom ili dvojici ljudi. Ne dođu oni, ali dođe 158 drugih učesnika, među kojima su većina takođe zvijezde.
Nikola Vrdoljak: To i jeste naša sreća. Program je tako građen da mi svakoj target grupi koju pokrivamo moramo dati nešto, a ne živjeti od dvije ili tri zvijezde koje slijedeće godine, ako ih nemaš u programu, nikome više nisi interesantan.
MM: Kad bi birao tri zvijezde za ovih 12 godina koji bi to ljudi bili?
Tomisla Ricov: Sudac Colina je svakako bio velika zvijezda.
Nikola Vrdoljak: Da, ali ako kažemo Colina, zanemarimo mnoge. Svake godine mi imamo nekoga ko izaziva šušur. Ove godine je to bio panel sa Severinom, Huljićem, Rastom i Reljom. Prošle godine je to bio Zlatko Dalić, nakon što je Hrvatska bila druga na Svjetskom prvenstvu. Svake godine možete izvući neku zvijezdu, ali oni meni nisu nužno najveće zvijezde. Ja najviše volim najbolje stručnjake koje dovedemo i koji mi, kad izađem s predavanja, otvore oči u nekom segmentu, kad izađem s predavanja da zapamtim nešto što je stvarno vrijedno. Ove godine je stvarno bio dobar panel o novim modelima u muzici. Imali smo dva pristupa koji su nam omogućili da malo pametnije pristupimo problemu koji je tematiziran po medijima mjesecima prije toga. Mi smo ga sagledali s više strana. Ali mnogi ljudi koji su mi otvorili oči prošle godine su, na primjer, predstavnik Coca-Cole iz Londona koji je govorio kako raditi u industriji ako želiš rješavati svjetske probleme. Ti moraš vjerovati da ova industrija ima ulogu da mijenja svijet. To je bilo vrhunsko predavanje. Dvorana je bila krcata i ja sam iz nje izašao zadovoljan jer sam dobio dodanu vrijednost. Ranko Rajović ove godine. On nije iz naše industrije, ali je sjajno govorio o tome kako odgajati djecu u digitalno doba.
WEEKEND PRODAJE ZAOKRUŽENO ISKUSTVO
MM: Da, ima tih predavanja na koja dođeš, ne očekujući ništa i onda doživiš fenomenalnu stvar.
Nikola Vrdoljak: To su predavanja koja ja volim. Želim izaći sa nekog predavanja ili panela sa nečim novim što mi je otvorilo neki novi pogled kojeg ranije nisam imao. Jean Claude Biver, koji je ove godine otvorio program Weekenda, bio je fantastičan. Story telling za nevjerovat.
MM: Gledao sam poslije Weekenda jednu emisiju sa njim na HTV-u u kojoj je rekao da što si uspješniji, popularniji i utjecajniji to ti je veća odgovornost da budeš skroman i ponizan čovjek.
Nikola Vrdoljak: Njegove priče su sjajne, njegov život je jako zanimljiv. Meni je super kako on dobro priča, kako pripovijeda. Svi su zapamtili po tri četiri njegove priče. Ponekad dođeš na predavanje i kad izađeš ne sjećaš se ničega. Svakome, ko je bio na Biverovom predavanju, se isplatio dolazak u Rovinj samo da je njega slušao.
MM: Tomo, šta je za tebe bio najveći izazov ovih 12 godina?
Tomislav Ricov: Ja svake godine imam isti izazov. Ne bih rekao da je to strah, ne znam kako bih to nazvao, ali ja stalno izbjegavam situacije u kojim bi neko, kao recimo ti koji dolaziš od prve godine, kazao da to više nije to, da Weekend više nije ono što je bio. Ofucao se, istrošio se, format više nema smisla, znači da smo postali nerelevantni. Zato mi je užasno bitno da program uvijek bude aktuelan, da se uvijek iz Rovinja vratiš inspiriran ili da naučiš nekoliko novih stvari. Da idemo u korak sa svijetom, a ne da se uvijek prepričavaju iste stvari, regionalni problemi, nego da se uvijek gleda naprijed i da u svakoj stvari, u scenograffiji, u programu, u muzičkom programu, da u svemu uvijek imamo po neku novost.
Nikola Vrdoljak: Rekao si da ljudi dolaze zbog programa. Ljudi ne dolaze zbog programa, ili barem ne samo zbog programa. Naš proizvod je iskustvo, experience. Mi ne možemo danas iz svijeta dovesti nikoga koga ne možeš naći na YouTubeu. Danas ćeš i najbolje predavanje naći čim upališ internet i zatražiš ono što želiš da slušaš i gledaš. Dakle, mi prodajemo zaokruženo iskustvo. Dobra predavanja i panele, vrhunske večere, odlične partye u nekom restoranu, fantastične noći na našim koncertima, predivan Rovinj i još bolje hotele. Sve to kad zbrojiš ti si imao jedan vikend koji ti je bio fantastičan. Ljeto je završilo, priprema se nova sezona i ti si napunio baterije u Rovinju. Ukupna slika je ono što mi prodajemo. I to je ono što vrijedi. Da su to samo predavanja, ili da su samo koncerti, to ne bi bilo to.
Tomislav Ricov: Ono što smo zamislili prve godine događa se do danas. Kada me neko pita šta će se iduće godine fundamentalno promijneniti na Weekendu, ja kažem da neće ništa. I to je dobra vijest. Naravno, promijenit će se mnogo toga, ali osnovni model će ostati isti, da se ljudi druže. Networking i druženje su dvije osnovne funkcije Weekenda. Ljudi zbog tog dolaze. Naravno, program mora biti dobar i mora opravdati postojanje događaja. Do bilo koje vijesti i do bilo kojeg predavanja možeš doći putem interneta, ali ti internet ne omogućava osobni susret. Zato imamo i veliku količinu poslova koji su dogovoreni na Weekendu, nejvjerojatno je kakve mi priče čujemo o tome što je sve dogovoreno u Rovinju. Imali smo slučaj da je najveći sportski sponsorship deal u Americi bio dogovoren na Weekendu…
Nikola Vrdoljak: … Pet Radovich i Sasha Savic…
Tomislav Ricov: … koji su se u Rovinju upoznali i dogovorili najveći sportski sponzorski ugovor te godine u Americi.
WEEKEND SE SASTOJI OD TISUĆU MALIH STVARI
MM: Tomo, kada smo te prije devet godina Slaven Fischer i ja nazvali za vrijeme Weekenda, pozvali te za šank i predložili BalCannes, dobro se sjećam da si kazao: „Ne dirajte naše sponzore, daćemo vam prostor i tehniku i ne može biti takmičarskog karaktera. Mi na Weekendu ne želimo takmičenje.“ BalCannes je krenuo kao revija kreativnosti u regionalnom oglašavanju i vremenom je poprimio takmičarski karakter, Weekend je dio te priče kroz partnerski i suvlasnički odnos sa HURA-om. Imamo i SoMo borac kao isključivo takmičarski festival digitalnih kampanja. Šta se to promijenilo u tvom razmišljanju?
Tomislav Ricov: Promijenila se slijedeća situacija. Negativno iskustvo FESTO-a, na kojem je većina nezadovoljnih napuštala festival. Nakon svakog FESTO-a su bile neke priče, izbijale su afere, mnogo ih je bilo nezadovoljnih i bila je zatrovana atmosfera. Ja želim na Weekendu imati atmosferu Woodstocka, koju smo ove godine naglasili, gdje su svi sretni , zadovoljni, druže se… Znači, to kako se ljudi druže iz različitih agencija, iz konkurentskih medija i…
MM: … kako se raduju uspjesima drugih. Na BalCannesu je ove godine bila najveća konkurencija, to je bilo njegovo najbolje izdanje do sada i svi su aplaudirali na prezentaciji 25 najboljih kampanja, kao da su se iskreno veselili uspjehu konkurencije.
Tomislav Ricov: To je točno to. BalCannes je počeo kao izbor 25 najboljih kampanja da bi kasnije poprimio takmičarski karakter. Weekend ne stoji iza tih nagrada, ja ne želim da se kaže da smo mi ti koji dijele nagrade, ne želimo da se ljudi osjećaju loše i da počinju priče o pozadinskim dešavanjima, ne želim da me iko ikad nazove i da pokuša utjecati da proturim neki rad. Ne želim da atmosfera druženja i zadovoljstva na Weekendu bude narušena egotripovima zbog nagrada. SoMo Borac je druga priča. Mi smo s njim htjeli potaknuti razvoj digitalnog segmenta i uspjeli smo. To se ne kosi sa atmosferom, to nije ključna stvar na festivalu.
MM: Dok god ti je HURA partner na BalCannesu, budi bezbrižan što se tiče ispravnosti odluka žirija jer to „proturanje“ pored Dunje (Ballon) nikada ne bi moglo proći.
Da li ste zadovoljni s Weekendom kao business modelom?
Tomo Ricov: Da. Rekao sam svojim suradnicima poslije prvog Weekenda da možemo sve projekte postaviti kao Weekend ja bih bio među najbogatijim ljudima u regiji. Postavili smo ga na dobre osnove i odabrali smo najbolje ljude, oni su ključni.
MM: Kako uspijevate ostati na okupu sve ove godine, ipak ste prolazili kroz različite faze. Gledam svake godine vas dvojicu, Zeldu, Mirelu i ostale, osmijeh stalno na licu. Stičem dojam da se i vi sjajno zabavljate na Weekendu. Nikola, ti si ove godine imao na leđima 160 učesnika u programu u dva i po dana i kad god sam te sreo bio si nasmijan i opušten kao da ništa drugo nemaš da radiš nego da hodaš po Weekendu i dijeliš osmijehe.
Nikola Vrdoljak: Weekend je profesionalno ustrojena organizacija. Stvari funkcioniraju i onda se možeš smijati. Ako stvari ne funkcioniraju, onda odeš i plačeš. To da mogu otići na bilo koje predavanje i da sam uvijek nasmijan, znači da sustav funkcionira. Ovako velike stvari, kakav je Weekend, ne mogu preživjeti na improvizacijama, mora postojati sustav i mora briljantno funkcionirati. Mi imamo takav sustav. Primijetio si da kod nas predavanja nikada ne kasne, dok je to na većini konferencija i festivala u regiji normalna pojava. U gomili tih detalja, nama je jako bitna preciznost, koliko god se čini da je sve opušteno. Četiri su na panelu plus jedan (moderator). Koliko god smo imali pritisaka da na neke od panela dodamo još nekoga, nismo to uradili. Četiri plus jedan i tačka. Može biti samo manje, ne više. Predavanje počinje i završava u određeno vrijeme. Ako jedno proklizne, sva predavanja će proklizati. Weekend se sastoji od tisuću malih stvari.
Tomislav Ricov: Kada usvojimo konačan program, vrlo malo je stvari moguće promijeniti u zadnji čas. S vana to sve izgleda opušteno, a iznutra su disciplina i ozbiljan posao. Ljudi koji mene osobno poznaju, i koje ja pozivam na festival, dođu i sve promatraju u nevjerici, kažu da im sličimo na Švicarsku.
Nikola Vrdoljak: Možeš misliti samo koja je to logistika organizirati hospitality za 160 govornika. Kad dolaze, s čim dolaze, ko ih dočekuje na aerodromu, ko ih vozi, gdje su ručkovi i večere, ko ima kakve želje… Potrebno je obezbijediti tehniku u svakoj dvorani i da besprijekorno funkcionira.
Tomislav Ricov: To sve uštimaju i rade ljudi i zato kažem da su oni stub cijelog projekta. Rijetko kad isti broj ljudi toliko dugo radi, a da ne padaju interes, ambicija, volja, zadovoljstvo s tim što se radi. Svake godine ja sam u kontaktima ili pratim dogovore sa predavačaima, znam ko nam dolazi, znam sve. Ali kada konačno sastavimo program i kažemo to je to, uvijek budem impresioniran što sve imamo u programu.
ROVINJ JE JEDNAKO ADRIS
MM: I nakon tri dana Weekenda, opet sve ispočetka. Svaki Weekend je novi početak. Za kraj ovog razgovora me zanima ima li još prostora da se Weekend sadržajno dopunjava.
Tomislav Ricov: Ima, naravno. Mi svake godine pričamo o tome šta bismo još mogli novo napraviti, koju bi industriju mogli priključiti, da li bi to sve imalo smisla jer ne želimo izaći iz svog zadanog okvira i postati, recimo, evropski festival. To nećemo, mi moramo biti regionalni festival i to je naša najveća vrijednost.
Nikola Vrdoljak: Da se vratim samo na početak. Tomo je rekao da je otišao u Cannes i vidio kako se ljudi iz naše regije druže zajedno, a nisu na stejdžu. Na njemu su neki Amerikanci, Englezi, Francuzi… Mi smo htjeli napraviti stejdž za ljude iz ove regije i oni trebaju biti zvijezde.
Tomislav Ricov: Kada smo počinjali bilo je gotovo nezamislivo da direktori javnih televizija Hrvatske i Srbije učestvuju u zajedničkom panelu. I kada smo ih spojili to je bilo revolucionarno.
Nikola Vrdoljak: Weekend je svake godine pun kontroverznih tema i sadržaja.
MM: Koliko Rovinj stoji iza Weekenda, kako se grad odnosi prema festivalu?
Tomislav Ricov: Za nas je Rovinj jednako Adris. Naš glavni partner bez kojeg uopće ne bi bilo Weekend Media Festivala je Adris Grupa. Ti ljudi su odmah prepoznali vrijednost Weekenda i kazali „Mi ćemo rasti zajedno s festivalom.“ Mogu reći da je Predrag Grubić član našeg osnovnog tima jer s nama je otpočetka i jako je pridonio u definiranju onoga što je Weekend danas.
Prije Weekenda u Rovinju nije postojao kongresni turizam tako da su Weekend i Rovinj rasli zajedno. Zatvaranje ljetne sezone u Rovinju je Weekend Media Festival. Mi smo par godina bili u post sezoni. Sjećam se prve godine kada su sa nama u Rovinju bile samo umirovljeničke grupe iz Njemačke i Austrije u Edenu. Nijedan restoran skoro nije radio, grad je bio mrtav. Sad je u Rovinju kad mi dođemo špica svih špica, restorani su potpuno spremni s najbrojnijim osobljem. I ne samo Rovinj, već i njegova šira okolica. I da još jednom istaknem. Bez Adrisa, odnosno njihove hotelske grupacije Maistra, ničega toga ne bi bilo.
