Priredio: Ekrem Dupanović
Tri stvari koje ću prvo uraditi kada prođe pandemija!
Mitja Tuškej, Strateg, AM Komunikacije:
Prva stvar koju ću sigurno uraditi, kada sve ovo prođe (bože, već smo mjesec dana bez direktnih kontakata!!!), jeste da ću svom snagom zagrliti sve i svakog u mojoj dragoj agenciji. Mada se sa većinom vidim preko ekrana, taj iskreni kontakt fali mi najviše. To ću uraditi odmah ujutro. Siguran sam, da ćemo popodne, posle radnog vremena, otići dole, ispod naše zgrade i popiti neko piće te proćaskati o svim onim stvarima kroz koje smo prolazili u poslednja dva mjeseca (nekako sam siguran, da ćemo morat izdržat još drugi deo samoće i da ćemo se vratiti u normalan život poslije praznika rada). A treća stvar je više vezana za moju nadu … ovo kroz šta prolazimo sada imat će trajne posljedice. Kao što smo vidjeli i poslije zadnje recesije, ništa više nije bilo kao prije. I ništa više neće biti isto i kada se ovaj virus makne od nas. Čini mi se da je ovo stanje svima nama donijelo i puno pozitivnog. Mislim, da smo svi nekako ušli u sebe i u svoje načine rješavanja problema. U našem poslu će se uspostaviti drugačiji odnosi, poštenje, transparentost, znanje će dobiti na vrijednosti … I to će biti moja treća stvar: provjerit ću, da li sam u pravu :)
Bora Miljanović, CEO, Represent System:
Prve tri akcije koje bih voleo da preduzmem su:
Otići ću na kafu u komšijski kafić da sednem na terasu sa najbližim prijateljima.
Napravićemo agencijsku žurku prvog radnog dana, jer to je želja najvećeg broja zaposlenih.
Otišao bih negde da gledam i mirišem more.
Barbara Modic, direktorica, Pristop Media:
Smatram da ne postoji jedan dan za koji možemo kazati da je “dan kada je sve za nama”. Radi se o periodu u kojem ćemo se svi prilagođavati situaciji i kroz godinu i po dana zaključiti koliko smo mnogo promijenili svoje navike i da smo neke od njih zavoljeli. Riječ je o ongoing procesu.
Što se tiče naše agencije, preko noći smo se prebacili na Teamse, Zoom i slične platforme. Prelazak je bio tekući, na početku čak i zabavan, ali brzo smo se poželjeli jedni drugih. Sastanci su postali kraći. Na njima smo dobili nove goste – malu djecu koja vuku mamu ili tatu da im pomognu uraditi zadaću. Sa klijentima smo na vezi više nego prije i to iz dva razloga: naravno da nas zanima šta poslovno možemo očekivati, a zanima nas i kako su te kako provode ovo vrijeme.
U narednim sedmicama i mjesecima nas čeka još nekoliko zadataka. Mnogo toga moramo učiniti u pravcu digitalizacije i automatizacije određenih radnih procesa. Dakle, sve će se to događati u vrijeme koronavirusa.
Doći će i vrijeme “nakon korone”. Tada želim bez maske zagrliti sve one prijatelje i poslovne partnere koje sam sada morala izbjegavati.
Vital Verlič, Futura DDB:
Tri stvari koje ću vjerovatno najprije uraditi nakon kraja karantene:
Još jedan tjedan ću ostati kući bez misli i pritisaka da ne smijem nigdje već zato što sam to želim. I uživat ću u osjećaju mira vlastitog izbora.
Prespavati jutarnje vijesti u šest o razvoju pandemije i prepustiti se slatkim snovima.
Cijelu ekipe Future odvesti na zajednički ručak u sjeni vrta nekog od ljubljanskih restorana da proslavimo pobjedu.
Marina Čulić Fischer, Managing Partner, Dialog komunikacije:
Kad se riješimo korone želim:
Otputovati u Split da zagrlim mamu, tatu, brata, sestru i njihove obitelji.
Organizirati veeliki tulum za sve moje kolegice u Dialogu koje se hrabro i uspješno nose s krizom koja nas je zadesila.
Zahvaliti se svim našim klijentima i poslovnim suradnicima koji su nam kroz cijelu ovu situaciju nastavili vjerovati i uz čiju smo pomoć ovo razdoblje uspješno prebrodili, jer znam da hoćemo.
Dijana Karabašić, Account and PR Manager, Real Grupa
Kad sve ovo prođe i budemo ponovo slobodni kako smo bili…
Prvo ću ići svojoj obitelji koja mi najviše nedostaje u izolaciji. Motivacija mi je misao kako ću izgrliti i izljubiti svoje dobre roditelje, brata, bratovu ženu i njihovog sina kojeg neopisivo volim i čini me najsretnijom tetkom već skoro četiri godine! Jedva čekam i da se granica otvori da idemo vidjeti djeda koji ima 86 godina i čeka bolje i sigurnije vrijeme za posjete kao i mi.
Nakon toga ću vidjeti dragocjene ljude koje zovem svojim prijateljima. Jedva ih čekam vidjeti, ispričati se s njima i nije mi bitno gdje ćemo biti, nije mi više bitno ni more ni godišnji, samo da smo zajedno bilo gdje jer uz dobre ljude – svako mjesto je dobro mjesto.
Veselim se povratku u ured i svojim kolegama, da se gledamo svaki dan, smijemo i dijelimo svakodnevicu na poslu. Jedva čekam napraviti svoj banana bread i muffine koje vole jer sve je finije i posebnije kada dijelimo s dragim ljudima.
Tri stvari koje ću prvo uraditi kada sve ovo prođe vezane su za ljude, ljude, ljude. To je ono što mi najviše nedostaje. Ali bitno da smo zdravi i sve ovo neka što bolje prođe, to je najbitnije!
Tanja Mezga, Account Director, Gigodesign:
Moja svakodnevnica nije zatvorena između četri zida stana jer živim u kući s vrtom na rubu Ljubljane i s tog stanovišta nisam uskraćena.
Kada prođe vanredno stanje želim se manje družiti sa svojim računarom. Zadnji mjesec, od kad smo u karantinu, dnevna upotreba računara je skokovito narasla – najprije posao i sve što je sa njim povezano, zatim online druženje s prijateljima koje nadoknađuje susrete u živo. Webinari su postali obrazovanje, shoppingiram na internetu više nego ranije, tako da sada nosim naočale na dnevnoj bazi, a prije bih ih nataknula samo povremeno.
Čekam kad ću moći svu osnovnu kozmetičku njegu, koju sada obavljam po “DIY” principu, zamijeniti profesionalnom – ići ću u frizerski i kozmetički salon kada budem došla na red zbog povećane potražnje. I, s najvećim veseljem, sebi ću priuštiti pravi cappuccino negdje vani, mada sam se, vjerovatno, više zaželjela čavrljanja uz kavu s prijateljima nego same kave.
Zaželjela sam se svih koncerata, seminara, festivala i predstava koji su do daljega odgođeni.Nisu otkazani. Ništa više neće biti onako kako je bilo. Držim se provjeremnog načela: »That which does not kill us makes us stronger“.
Nermina Kelić, Managing Director, Universal Media Sarajevo:
Čim ovo prodje idem pokupiti sve one rezervisane zagrljaje što sam ih morala odgađati tokom ovog vanrednog stanja:
Prvo ću zajedno sa porodicom ići zagrliti naše najdraže – roditelje, braću, sestre… sve one koje, što zbog udaljenosti, što zbog izolacije nismo vidjeli već jako dugo .
Onda ću skoknuti do ureda. Tamo će biti ekipa koja trenutno vrijedno radi od kuće. Pa i oni su zaslužili zagrljaj, zar ne?
Potom idem grliti Drinu i Unu, Mostar i Tuzlu, Vlašić i Jahorinu … sva ona živopisna mjesta širom BiH koja ponekad, čak i kada nije vanredno stanje, predugo čekaju na naš zagrljaj.
Oni koji me poznaju će reći da ovo uopće ne liči na mene. Nije baš da sam neko ko toliko voli da se grli. Ali znate šta, kažu da poslije ovog ludila svijet više nikada neće biti isti. Pa možda neću biti ni ja.
