Za Media Marketing: Aljoša Bagola, partner i izvršni kreativni direktor Pristop Creative
“Vjeruj mi. Znam šta radim.” Tako glase stereotipne holivudske rečenice koje oznojena zvijezda akcionog filma izgovara prestrašenoj i zabazeknutoj partnerici. Oboje su već dotučeni akcijom i preostao im je samo još jedan krajnje vratoloman pokušaj. Kada izgovori te ključne rečenice uzme je za ruku i njih dvoje bez padobrana skaču iz zapaljenog aviona ili s autom izrešetanih guma prolijeću kroz policijsku barikadu.
Znamo li i mi oglašivači dati takva uvjerenja. Da znamo šta radimo i da nam mladi zbog toga ponude ruku da zaljubljenih pogleda zajedno skočimo u karijerni prepad? Mislim da ne. U suštini vjerujem da nam većina mladih ne bi povjerili ni psa da im povedemo u šetnju, a kamo li da bi nam povjerili svoje karijere. Zašto je to tako?
Oglašavanje mladima nije privlačno je im se čini da ne znamo šta radimo. Još gore – ne zanima ih šta radimo. I, ako smo potpuno iskreni prema sebi, to im teško možemo zamjeriti. U oglasnom bloku i na svom putu do škole samo rijetko nalete na dobre oglase, na dobre priče. Ionako ih ne vide jer stalno zure u svoje mobitele. Pa iako bismo mogli kazati da je oglašavanje odnedavno Hollywood u tviter formatu, mladi u svom digitalnom svijetu jedva čekaju da se pojavi dugme “skip ad”.
Problem moderne neprivlačnosti oglašavanja je dakle u tome da se čini nerelevantnim i sveprisutnim, a s druge strane, naša je profesija još uvijek previše mistificirana. Ljudi zapravo ne znaju šta mi uistinu radimo, pa čak i ako su pogledali sve sezone serije Mad Man.
Zato je, po mom mišljenju, šou realnosti jedino što nam može popraviti imidž. Da, dobar šou realnosti koji bi prikazivao svakodnevnu adrenalinsku stvarnost suočavanja s brifovima, zahtjevima klijenata, slobodom kreiranja, beskonačnim pritiscima, bizarnošću rokova za predaju, psihologijom ubjeđivanja itd., bi nas jedini napravili privlačnim mladima. Osim toga, povećali bismo i kvalitet oglasa ukoliko bi publika uopšte mogla odlučivati koje ideje za klijente trebamo realizirati. Te vrste demistifikacija bi oglašavanju i marketingu koristili jer bi pokazale da smo i u oglašavanju svi pomalo akcijski junaci.
Ok, možda vam to zvuči kao besmislena ideja. Ali meni se čini da je mladima uzbudljivije ako kažeš: “Vjeruj mi. Nemam pojma šta radim”. Šteta je samo da im to svo vrijeme zapravo govore političari.