Za Media Marketing: Teodora Migdalovici, osnivač Alternativne škole (The Alternative School), ambasadorica Cannes Lions festivala
Ne znam za vas, ali kao čest putnik imam poseban način ocjenjenjivanja sofisticiranosti jednog civilizovanog društva.
To činim pomoćui dvije, na prvi pogled, sasvim različte stvari: jedna je kvalitet javnih toaleta, a druga iskustvo umjetničkih galerija.
Eh, pa Dubai zadovoljava oba kriterija.
Moje uši su se naslušale svega, a glava mi je napunjena predrasudama o tome kako je Dubai lažan i neprirodan, te kako je lišen slavne prošlosti, kao da samo prošlost može opravdati bučnu sadašnjost i zanimljivu budućnost.
Stvar je u tome, što na neki način ne cijenim “generalni stav” i voljela bih vam prepričati stvarnost onako kako je ja vidim.
Dubai je već neko vrijeme moja redovna proljetna destinacija, zahvaljujući Lynxu, događaju posvećenom blisko-istočnoj kreativnosti. Još od 2007. godine svjedočim njegovoj evoluciji – od mjesta čiji je krajolik bio “u izgradnji”, pejzaž isprepleten različitim kranovima, a korzo sačinjen od beskrajnog niza prodavnica za poklonike automobila – do spektakularne savremene metropole, čiji se metro toliko sjaji i čist je poput recepcije hotela sa četiri zvjezdice, a neboderi pjevaju “pozdrav budućnosti” u različitim tonovima.
Davno sam postala ovisnica o kreativnim festivalima. Ne samo zbog same industrije, već i zbog doživljaja toga kako ih određena društva razvijaju, kako reaguju i djeluju. Gradovi u kojima se održavaju ovi festivali takođe su razlog – oni su znak određenih kultura i stav određenog stila života.
Dan u finansijskom distriktu.
U Dubaiju je taxi jeftin prevoz, skoro isto košta koliko i u Bukureštu, ali imala sam želju za avanturom, pa sam otišla metroom do finansijske četvrti. Izrazila željelu da osjetitim atmosferu savremenog umjetničkog prostora, pa mi je prijatelj, rumun, koji se preselio u Dubai i sada zadovljno radi za Saatchi, objasnio kako da dođem do Gate Village-a.
Prije platforme gdje se nalaze mnoge umjetničke galerije Dubaija, prvo morate proći intrigantne hodnike, lobije, a zatim i visoke vrtove i terase Ritz Carltona. Doživljaj je nevjerovatan i pomaže vam da pripremite oči za ono što slijedi. Nemoguće je ne cijeniti cjelokupni doživljaj.
Kada sam stigla u Gate Village, čekalo me je iznenađenje! Bilo je oko 11:00 sati, petak, a većina galerija je još uvijek bila zatvorena. Lokalcima danas počinje vikend i moram se prilagoditi. Veliki otvoreni prostor nudi nekoliko izloga, pa gledajući njih mogu okusiti šta me kasnije čeka.
Čarolija i iznenađenje
Evo šta me je čekalo:
U Ayyam galeriji bili su izloženi radovi Khaleda Takretija,sirijskog savremenog umjetnika rođenog u Bejrutu, koji se edukovao u Damsaku, zatim SAD-u, a trenutno živi u Parizu. Njegovi radovi na LOL izložbi divan su dokaz velikodušnosti kulturnih mješanja i njihovih poslijedica. Gdje vode različiti korjeni, talenat, inteligencija i ironija? U Takretijevom slučaju, citiram Art Absolument: među 101. najrelevantnijeg živog umjetnika, sa adresom u Francuskoj, a sve to sa dobrim razlogom. Njegovi radovi postavljaju nova očekivanja današnjem pop-artu.
Misao koja mi se vrzmala dok sam otkrivala njegove radove u galeriji tog popodneva je bila: “Warhol bi bio ljubomoran, ili ponosan.”
Umjetničke galerije Dubaija krile su i druga neočekivana iskustva. Poput toga da možete vidjeti Chagall-a, Picassoa i Renoira u tamnoj baršunastoj sobi, na jednom spratu Opera galerije, a na drugom radove koje potpisuju Damien Hirst i Gerard Rancinan. Predstavljajući isti smisao kao i Kaled Takreti samo u drugoj galeriji, Gerard Rancinan, takođe francuski umjetnik, ima svoj stav o konzumerizmu, snobizmu i zapadnjačkim vrijednostima koje dovodi u pitanje.
Pomislili bi da možete pronaći samo turiste željne neočekivanog kako lutaju od jedne galerije do druge. U stvarnosti, posjetioci se međusobno razlikuju koliko i izloženi radovi.
Od čistača koji posmatraju izloge, baš kao što sam i ja tog jutra, do sofisticiranog njemačkog para ili francuskih dama sa muškarcima iz Emirata obučenih u svoje besprijekorno bijele kostime.
Raznolikost ovog iskustva bio je vrhunac dana. U Lumas galeriji, na primjer, sam imala vrlo produhovljen razgovor sa PR-om, porijeklom iz Srbije. Sa njim sam mogla podijeliti iskustva prošlog ljeta, o muzikalnoj Skadarliji, očaravajućem starom dijelu Beograda.
Da li je Dubai lažan? Možda. Da li je umjetan? Svakako, ali recite mi šta to danas nije umjetno, osim organske hrane? Ne znam za vas, ali od višeslojnih borbi na Bliskom Istoku se naježim. Dok drugi uništavaju civilizacije i njihove slavne ostatke, Dubai je u procesu izgradnje. Taj isti dan kada sam bila u posjeti galerijama, u Abu Dhabiju je lansiran prvi solarni zrakoplov. Riječ je o prvom pokušaju leta oko svijeta, bez goriva.
Emirati možda nemaju dugu historiju, ali način na koji se nose sa sadašnjosti i skorom budućnosti je impresivan. Znaju šta žele i rade na tome da njihova vizija postane stvarnost. To je divna lekcija svim nacijama koje se bore za svoje porijeklo, tako rado žive u prošlosti u čast historije i danas žive rutinski, u letargiji koja ljude pretvara u nevažne djeliće društvenog mehanizma koji funkcioniše “po defaultu”.
Veliki zagrljaj moji dragi prijatelji, do slijedećeg puta uživajte u fotografijama,
Teo Migdalovici, sa puta iz Dubaija