Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Bor Klemenc Mencin
U jednom od prvih dijelova dnevnika, spomenuo sam da pomažem jednoj maloj marketinškoj agenciji. Kada se saglda cijela situacija, ovaj mali “poslić sa strane“ zapravo je bio na neki način glavni posao. Zapravo, bio je to glavni posao u smislu utrošenog vremena. Kada bolje razmislim, možda sam to trebao pomenuti i ranije, ali reći ću u svoju odbranu da nisam baš bio siguran koliko će dugo taj aranžman trajati. Moglo je biti gotovo nakon samo nekoliko sedmica. U svakom slučaju, sada ću vam reći nešto više o tome, stoga nemojte odmah početi drvlje i kamenje na mene…
Na samom početku dogovorili smo aranžman na pola radnog vremena, što je značilo da sam im pomogao na njihovim projektima oko 20 sati sedmično. To je jedno od onih mjesta s jakim osjećajem druženja i opuštenim stavom. Ljudi koji su ga vodili bili su živahna i prijateljska grupica, sa desetljećima iskustva u marketingu i oglašavanju među njima. Prije nekoliko godina napustili su frku korporativnog svijeta i stvorili vlastiti mali hotshop, gdje bi mogli poslovati bez nepotrebne drame i gnjavaže. Već vam je jasno da smo odmah kliknuli.
Bila je to win-win situacija: oni su dobili dodatni par ruku kako bi se stvari odvijale glatkije a ja sam dogovorio mjesečnu naknadu koja pokriva moje osnovne troškove i koja bi, u slučaju da sve ostalo propadne, učinila prisilnu dijetu na riži i vodi manje vjerojatnom. Mislio sam da će mi trebati nekoliko mjeseci da pronađem dovoljno izvora prihoda kako bi uhvatio zamah da postanem potpuni slobodnjak. Povrh toga, ljudi s kojima sam radio bili su zaista fini, atmosfera je bila opuštena, a tijek rada bio je podnošljiv – kao neko utočište za nekoga ko se navikao na gužvu i frku jedne od najambicioznijih agencija u zemlji.
Što se mene tiče, dogovor je bio savršen. Bio mi je dovoljan da se osjećam sigurnim, jer sam pravio prve korake na freelance putu, ali me držao budnim za druge povoljne prilike. Radilo se o tome, a bio je tu i strah od crne rupe odugovlačenja. Nisam želio započeti novu karijeru bez ikakvog posla i riskirati da upadnem u rutinu kasnog ustajanja, igranja video igara, druženja i nazivanja toga „freelance“ radom.
Na sreću, sumnje i strahovi navedeni gore pokazali su se neutemeljenim – bio sam preplavljen poslom nakon samo nekoliko sedmica nove karijere. Ipak, odlučio sam nastaviti aranžman koji sam imao s tom agencijom, jer me nije sputavao i jer nisam bio siguran da će moje usluge i dalje biti tražene u doglednoj budućnosti. Osim toga, svakodnevni dolazak u ured i odlazak za nekoliko sati kako bih radio na drugim stvarima uklapao se u moji ideju zdravog prijelaznog razdoblja između onoga na što sam navikao, i načina na koji sam želio organizirati svoj novi život.
Ali sve ima svoj kraj. Nakon što sam razmišljao nekoliko sedmica, odlučio sam da je krajnje vrijeme da se potpuno bacim u freelance mod. S toliko mnogo primamljivih mogućnosti na stolu, ovaj aranžman više nije imao smisla (osim uživanja u razdraganom duhu ureda i njegovih ljudi). Jednostavno mi je oduzimao previše vremena – vremena koje se moglo potrošiti da se zaradi više za manje, i resursa koji mi postaje sve vrijedniji.
Mart mi je donio hrpu dokaza toga. Sjedio sam na bezbroj sastanaka, bio na snimanju za TV i prisustvovao nogometnoj utakmici u sklopu jednog projekta (VIP loža brale!). Velika kampanja na kojoj sam radio od kada sam počeo freelance posao je lansirana, a druga je u izradi. Sve više sam sjedio sa CMO-ima diljem slovenske kriptosfere, i razgovarao s agencijama koje su htjele sarađivati sa mnom (malo besramne samohvale). Nije bilo lako ugurati u sve to i 4 sata rada u uredu dnevno, da ne spominjem da sam zbog toga odbijao sve više i više ponuda.
Stoga je kraj marta obilježio kraj prijelaznog razdoblja od copywritera na puno radno vrijeme u potpunog freelancera. Zahvalan sam agenciji što mi je ovaj prijelaz učinila lakšim, i s radošću mogu reći da ćemo nastaviti sarađivati, iako rjeđe. Proljeće donosi nove početke (kako poetično) i počet ću april sa novim projektima na novom mjestu. Prvi put iznajmljujem svoj vlastiti ured – dobro, to je zapravo samo stol u jednom zajedničkom uredu, ali ipak …
Sada stvarno idem na sve ili ništa.
Bor Klemenc Mencin je nagrađivani kreativac iz Ljubljane. Nakon što je proveo tri godine radeći kao copywriter u jednoj od najvećih oglašivačkih agencija u Sloveniji, odlučio je da se otisne u freelance posao. Trenutno sarađuje sa brojnim kompanijama, startupima i oglašivačkim agencija u regiji i šire, i dijeli svoja iskustva ovdje na Media Marketingu. Više o Boru možete saznati ovdje.
