Piše: Aljoša Bagola, partner i izvršni kreativni direktor agencije Pristop Ljubljana
Pošto se iluzije o povezanoj i ravnopravnoj Evropi rasprskavaju kao mjehurići od sapunice, postalo je jasno da su nam za svjetliju budućnost potrebni dobri odnosi više nego ikada do sada. Kako sam se kao predavač zadnjih mjesec i po dana muvao po regiji, tačnije u Beogradu i Sarajevu, sa zadovoljstvom sam konstatovao da su nam odnosi dobri, da je kreativna budućnost regije čila i zdrava. I to uprkos tome da nam lokalpolitika neprestano otima dah i podrezuje krila. Političari su ionako krvopije. Naslone se na izborno tijelo, iscrpe ga i onda od države rade šta im je volja. Ali ko ih šiša! Ako ništa drugo, uvijek ih možemo iskoristiti za svoje ciljeve i na kreativan način pred njih postaviti ogledalo. Kao što su to s odličnom parodijom političkog kriznog telefona uradili u skopskom New Momentu i ponovo osvojili kanskog lava.
Kranjski lav
Trenutno je kanskog lava moguće dobiti samo s primjerima kvalitetnog rješavanja problema i mijenjanja života na bolje. Po toj recepturi se zna dogoditi da Slovenci nakon dva Mediamixova još dugo nećemo imati nove kanske lavove. Nije da mi Slovenci ne znamo rješavati probleme. Radi se o tome da mi ne možemo priznati da uopšte imamo problem. Ako smo znake te zaslijepljenosti pokazivali još u vrijeme Jugoslavije, u tranzicijskoj iluziji i domunđavanju sa Evropom da smo nova Švicarska, imali smo ih priključene na steroide! I kad bismo u svojoj neuspjeloj reprodukciji Švicarske sada slučajno uspjeli priznati neki problem, kladim se da u festivalskom filmu, koji je neophodan za osvojiti nagradu u Cannesu, ne bismo bili sposobni to kvalitetno dramatizirati. Kvalitetna dramatizacija je neophodna. Pogledajte samo ove godine nagrađene kesjove iz New Momenta Beograd i New Momenta Skopje. Prvi Balkan predstavlja kao područje na kojem se događa najviše krijumčarenja ljudi. Drugi Makedoniju oslikava kao državu s političkim intervencionizmom, državu u kojoj se sloboda govora krši već 20 godina. Za rezultat treba znati dramatizirati istinu jer bez drame ni tako izvrsna ideja više nije dovoljna. I da li bi, dakle, mi Slovenci bili sposobni tako razmišljati o svojoj državi (pa i kad bi to bila istina i samo za potrebe prijave na oglašivački festival)? Nema šanse! U Sloveniji je sve uvijek super.
Vorsicht, Balkaner!
Ključni problem Slovenaca je u tome da ne priznajemo da smo Balkanci. Šta više – naša umišljena ključna prednost nakon raspada Jugoslavije je bila da to nismo. Moj brat Dominik mi je objašnjavao kako je bio zabezeknut kada je s djevojkom nedavno šetao u susjednoj Austriji. Jedan je otac na ulici svom djetetu skrenuo pažnju na njega upozoravajući: Vorischt! Das sind Slowener! Toliko o slovenskim snovima.
Kada po regiji predajem mladim kreativcima i upoznajem izuzetne mlade talente, ili kada radim prezentacije marketinškim direktorima i njihovim ekipama u najvećim regionalnim kompanijama, mogu samo kazati da ako smo Balkanci onda i ja želim biti čistokrvni Balkanac. Stručni, obrazovani, ljubazni, požrtvovani i vispreni. I svjetski uspješni. U gradovima kao što su Beograd, Sarajevo i Skoplje se zato uvijek izvrsno osjećam. I to nije jeftina pionirska titonostalgija, već nešto dublje. Kada sam tamo osjećam se kao kod kuće i prihvaćen sam, kada odlazim osjećam se ispunjenim i inspirisanim.
Balkan = med + krv
Lani je neklicina nas kreativnih direktora iz regije, na inicijativu Ekrema Dupanovića, bilo pozvano na Interkontinentalni advertising Cup, kojeg je Jure Apih tada organizirao u Beogradu, da predstavimo svoje najbolje kejsove. Kada sam završio sa svojim nastupom, s užitkom sam poslušao kolege Slavimira Stojanovića, Vladimira Ćosića i Dušana Drakalskog. Dušan je u svojoj prezentaciji Titanijumskim lavom nagrađenog kejsa 10 meters apart objasnio kako riječ “Balkan” potiče od dvije turske riječi koje znače med i krv. Tada sam shvatio da je Balkan u suštini sinonim za kreativnost. Kako? Najprije napravimo odmak od svog istorijskog bremena i grozota Balkana koji je imao previše toga riješiti krvlju, a premalo s medom. Ako o Balkanu, dakle, razmišljamo u duhu modernih međususjedskih odnosa, možemo zaključiti da “med + krv” odgovaraju definiciji kreativnosti koju je dao svjetski priznati slovenski psiholog Anton Trstenjak. On kaže da kreativnost nije ništa drugo nego njihanje između manije i depresije. Trstenjak je tako jedan od rijetkih Slovenaca koji priznaje postojanje pa i neophodnost problema za kreativnost. I to ne zato da bi dobio kanskog lava.
Dragi Balkanci, vidimo se!