Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Ekrem Dupanović
Sredinom prošle sedmice smo objavili Pismo s kauča autora Ilije Brajkovića, direktora zagrebačke digitalne agencije Kontra. Nikad za proteklih šest i po godina, koliko uređujem portal Media marketing, nisam osjećao toliku nelagodu kada sam pročitao jedan tekst koji smo objavili kao što sam je osjećao kada sam, shrvan teškom gripom, ujutro pročitao antitekst s arogantnim naslovom „Spavate li mirno media buyeri?“. Tekst je u maniru digitalnih pubertetlija usmjeren protiv tradicionalnih medija i medijskih agencija. Smrt, smrt, smrt tradicionalnim medijima je jedini način njihove komunikacije u veličanju digitala i pri tom iznose niz neistina i laži već godinama, haman od pojave digitala. Ima najmanje desetak, petnaest godina kako su po njima tradicionalni mediji mrtvi. Od tada nema ni štampe, ni radija ni televitije samo nam to, izgleda, još niko nije javio. Istina, tako nešto nisam nikada čuo od Danijela Ackermana (Degordian), Davora Runjea (Drap), Saše Dimitrievskog (Pristop) i ostalih regionalnih majstora digitala, već uglavnom od balavaca koji su tu i tamo ponešto naučili o digitalu i počeli tu pamet prodavati kao da joj nema ravne.
Neću dužiti, sve je kazao sjajni Miloš Aleksić u tekstu Pismo iz rovova: nema odmora dok traje obnova!, objavljenom na njegovom blogu Odvratajzing kojeg danas prenosimo u cjelosti.
Postavit ću Iliji samo jedno pitanje. Znaš li ti Ilija ko su Facebook i Google?
Facebook je najveća društvena mreža, ona za koju ti i tebi slični već godinama ubijate tradicionalne medije tvrdeći kako su mrtv,i ili samo što nisu odapeli. Isti taj Facebook za kojeg u ratu protiv tradicionalnih medija jurišaš u prvim redovima je prije dvije godine, sa budžetom od 620 miliona dolara, bio najveći oglašivač na britanskoj televiziji! A znaš li šta je Google? Tehnološki gigant i najpopularniji pretraživač čija je regionalna direktorica prije tri godine na Branding konferenciji u sarajevskoj Vijećnici isto tako arogantno i bahato plesala na sceni komunicirajući sa publikom riječima: „Šta, tisak, pa zar vam još niko nije rekao da je tisak odavno mrtav! Televizija, pobogu pa ni to ne znate. Nema je više!“ E taj isti Google je, u godini kada je Facebook bio najveći oglašivač na britanskoj televiziji, zauzeo treću poziciju na listi najvećih televizijskih oglašivača u istoj toj Velikoj Britaniji. Facebook prvi, Google treći! Govori li ti to Ilija išta o snazi medija danas? Da se nisi malo zajeb’o u svojoj računici. Ma nisi ti ništa računao, tebi je jednostavno rečeno da to napišeš i taj je tekst, isključivo zahvaljujući mojoj gripi ugledao svjetlost dana, inače ne bih ga pustio nikada.
U porukama koje si mi slao tokom vikenda, nakon što si pročitao moju reakciju na tvoj tekst na Facebooku, donekle si priznao svoju grešku, isticao si svoje neiskustvo i nedovoljno znanje itd. itd. Da te ne provaljujem dalje. Pa kada si svjestan da si zelen i neiskusan, odakle ti onda hrabrost da ti kreiraš i predviđaš trendove? Odakle ti hrabrost da ti vizioniraš kako će izgledati medijska industrija ze deset godina? I da onako bezobrazno „dereš“ medijske agencije u svom tekstu. Često kritikujem medijske agencije zato što su se potpuno stavile u službu pohlepnih klijenata koji bi najradije da im mediji besplatno objavljuju oglase. To je jedna strana priče. Ali kazati kako medijske agencije ne znaju raditi svoj posao, kako su konzervativne i obmanjuju svoje klijente netačnim media planovima je, u najmanju ruku, neozbiljno. Pa svaki junior digital media planer u jednoj ozbiljnoj medijskoj agenciji zna o digitalu više od tebe Ilija i sličnih tebi.
I, konačno, šta je digital? Samo još jedan komunikacijski kanal koji uglavnom u kombinaciji sa printom, radijom, televizijom, outdoorom i drugim medijima, daje optimalne rezultate.
A što se tiče vizioniranja kako će medijska industrija izgledati za deset godina, podsjetit ću te na Sarajliju Sašu Savića, CEO-a agencije MediaCom sa sjedištem u New Yorku, čovjeka koji je prije dvije godine proglašen medijskom ličnošću godine u Americi. Kada su Sašu prije par godina na Weekend Media Festivalu u Rovinju pitali kako će izgledati agencije za pet do deset godina, odgovorio je: „Iskren da budem, ne znam. A i kad bih znao ne bih vam rekao jer bi ta informacija vrijedila milione dolara“. Ti se tako olako rasipaš milionima dolara koje nemaš dijeleći tako kapitalne informacije. Ili to činiš po principu: za deset godina ko živ, ko mrtav.
Ne ide to tako Ilija. Spusti malo svoje durbine. Neće na dobro izaći. Čini mi se da si dobro krenuo prije par godina, ali si počeo ozbiljno da brljaš. Izgleda da te je ponijelo, ne znam šta si sve umislio da si. Ja nisam bahat čovjek, mada bi se po ovom tekstu i to moglo zaključiti. Ovako reagujem rijetko i to samo onda kada sam siguran da sam u pravu. A sada jesam. Mnogo više volim pohvaliti nego kuditi. Kada mogu reći nešto pozitivno ja sam sretan čovjek. I ponizan. Poniznost smatram jednom od svojih vrlina. Kada sam prije par godina gostovao na Business Cafeu u Zagrebu, u publici sam primjetio tebe, Damira Ciglara iz Imaga i još nekolicinu prijatelja. Bio sam sretan, javno sam vam to kazao u svojim prvim rečenicama i zahvalio vam se što ste došli. Ti si istog tog trenutka okrenuo svoj mobitel prema meni, snimio fotografiju i objavio je na Facebooku uz tekst: „Nije mogao, a da me ne pomene“.
