Piše: Lamija Al Hasan
Foto: Valnoir
Srđan Česić, scenarista i redatelj satiričnih emisija ‘Nikad izvini’, ‘Iz nepoznatih razloga’, ‘UPS!’ i autor političkih ilustracija koje su objavljivane u časopisima Intervju, Borba i NIN, započeo je poslijednji dan Festivala objasnivši šta je to «Laughtivism». «Laughtivism» je riječ nastala od riječi «laughter» (smijeh) i «activism» (aktivizam); a znači strateško korištenje humora i izrugivanja od strane društvenih, nenasilnih pokreta, kako bi potkopali autoritet protivnika, izgradili povjerenje, razbili strah i apatiju kod ciljane publike. Srđan je govorio o humoru kao moćnom alatu društvenog i političkog aktivizma.
Kao umjetnički direktor i redatelj radio je brojne političke kampanje i autor je brojnih radova iz oblasti dizajna, gerila marketinga i video virala. Tokom predavanja imali smo priliku vidjeti nekoliko virala, a među njima i onaj o Amfilohiju koji je prije sedam godina preplavio internet… bar u regiji.
Kako sam kaže, na predavanju nije htio govoriti o svom poslu i radu od kojeg živi, a sa nama je podijelio svoj «side life» kako ga je nazvao. Srđan nam je pokazao kako se marketing i dizajn mogu iskoristiti i u druge, angažovane svrhe.
Zadnjeg dana svoj je rad je prezentirao i Jean-Emmanuel “Valnoir” Simoulin, koji je najviše pod utjecajem slovenskog kolektiva NSK, odlučio da se povuče iz komercijalnog i korporativnog dizajna da bi se fokusirao na ekstremnu underground muzičku scenu, kao što su noise, industrial i black metal. Zbog polja izražavanja koji bi trebao da bude bez uobičajene dominacije klijenta nad dizajnerom. 2006. godine napisao je manifest navodeći da klijent mora vjerovati umjetničkom stavu dizajnera od A do Ž, prihvatiti ili odbiti projekt u cijelosti, bez ikakvih kompromisa. Danas, njegov rad oscilira između vizuelno preopterećenih vjerskih/totalitarnih dekora i nasilnih narativnih koncepata, grafičkog minimalizma i eksperimenata koji uključuju ljudsko tijelo, kao što su štampanje plakata s tintom na bazi ljudske krvi (2010), šivanje na ljudskoj koži (2012) ili pravljenje tinte od ljudskih kostiju (2014). Godine 2012. bio je pozvan od strane norveškog umjetnika Morten Traavika da učestvuje u njegovom programu kulturne diplomatije u Sjevernoj Koreji – kroz koji je do sada sarađivao na četiri različita umjetničkih projekata sa “najzatvorenijom državom na svijetu”, u i izvan DNRK. Dosad je radio s više od 200 bendova, uključujući Behemoth, Laibach, Morbid Angel, Orphaned Land, Paradise Lost, Ulver i Watain. Njegov studio, Metastazis, ima sjedište u Parizu. Predavanje je nazvao: «Nemoralno, ilegalno i neprijatno. Grafički dizajn: najgori mogući scenarij.»
«O procesu, komunikaciji, interakciji, socijalno odgovornom dizajnu, aktivizmu i akademizmu, o njima i o nama, i po nešto o dizajnu – možda…?», naslov je predavanja koje je održala Ana Matić, vanredna profesorica na Studijskom programu Grafički dizajn, Fakulteta likovnih umjetnosti Cetinje, na predmetima: Uvod u dizajn, Tipografsko oblikovanje, Grafičke komunikacije i Interaktivni dizajn. Gostujuća je predavačica na Akademiji likovnih umjetnosti Trebinje i član je ULUCG-a. Jedina je dizajnerica koja je na svojoj prezentaciji rekla kako voli svoje klijente. Poslije manifesta Valnoira (kako klijent mora da prihvati dizajnerovu ideju od A do Ž), čuti da neko zaista voli svog klijenta nije tako ni loše. Međutim, savjetuje ipak da se prijateljstvo i posao ne mješaju pretjereno, jer onda nećete moći naplatiti svoj rad kako treba.
Subota naveče je završena drugim dijelom PechaKuche, na kojoj su učestvovali Andrea Tešanović, Emir Esh Šehanović, Hrvoje Spudić & Sven Sorić, Ivan Ramadan, Senja Vild i Billain. Nakon čega je, naravno, uslijedio SOS Party.
Čestitamo SOS dizajn festivalu na uspiješnoj organizaciji, zanimljivim predavačima i PechaKuchama, odličnim izložbama.