Piše: Ekrem Dupanović
Regulatorna agencija za komunikacije u Bosni i Hercegovini (RAK) donijela je 25. septembra odluku po kojoj se javnim televizijskim servisima u BiH smanjuje komercijalno vrijeme sa šest na četiri minuta po satu. U obrazloženju odluke stoji da je ona donešena kako bi se komercijalne televizije dovele u ravnopravan položaj sa javnim servisima.
Odluka stupa na snagu 1. januara 2014. godine. Da li je slučajno donešena baš sad? Naravno da nije. Oglašivači upravo sada završavaju planove oglašavanja za narednu godinu i na vrijeme im je trebalo staviti do znanja da u idućoj godini ne računaju na javne servise.
LUD
Odluku je donijelo Vijeće Regulatorne agencije kojim već deset godina predsjedava Neven Tomić, čovjek koji je davno odselio iz Bosne i Hercegovine, živi i radi u Zagrebu. Čak i na zvaničnoj web stranici RAK-a piše kako Tomić danas radi kao direktor poduzeća Marti d.o.o. Zagreb. Tako on povremeno doleti iz Zagreba da bi, onako usput, uređivao uvjete poslovanja elektronskih medija u Bosni i Hercegovini.
RAK je odluku donio na osnovu opsežne analize koja je puna kontradiktornosti. Naravno, na nekoliko mjesta, u uvodnom dijelu analize, izričito je navedeno kako, po zakonu, niko nema pravo da sugeriše ili utiče na RAK u postupku donošenja neke odluke. Ni Vijeće ministara, ni pojedini ministri niti bilo ko drugi, pa vjerovatno ni redovni i Ustavni sud. Kada je tako moćan i neprikosnoven, zašto RAK onda nije donio barem dva zakona. Jedan, kojim se mijenja državno uređenje Bosne i Hercegovine po kojem više neće morati postojati tri javna servisa, već jedan i drugi, po kojem će se obezbijediti veći stepen naplate RTV pretplate, pa neka onda kroje komercijalno vrijeme kako hoće.
Ukupni prihodi javnih servisa za 2012. godinu su, navodi se u analizi RAK-a, iznosili 96,6 miliona KM (BHTV 42,6 miliona, Televizija Federacije BiH 31 milion i Radiotelevizija Republike Srpske 23 miliona KM). Od ovih prihoda, na prihode od marketinga otpada 19,5 miliona KM (BHT 3,8 miliona, FTV 12,3 miliona i RTRS 3,4 miliona). Najjača komercijalna televizija, po prihodu od marketinga, OBN TV, ostvarila je ukupan prihod od 10,1 milion maraka, od čega od marketinga 9,4 miliona.
Ako pogledamo broja zaposlenih, BHT upošljava 970 radnika, FTV 367 i RTRS 521 radnika. Ukupno, javni servisi zapošljavaju 1.858 ljudi. OBN, kao najjača komercijalna stanica zapošljava 38 ljudi, što je tačno deset, ponavljam, deset puta manje od broja uposlenika na Fedralnoj televiziji koja je od marketinga oprihodovala samo tri miliona KM više od OBN-a! Smanjenjem komerijalnog vremena, smanjit će se prihodi FTV, a povećati prihodi OBN-a koji zapošljava deset puta manje ljudi.
Ko je ovdje lud, zaključite sami.
Slovenija je i po prostoru i po broju stanovnika dva puta manja od Bosne i Hercegovine, pa je ipak RTV Slovenije u prošloj godini ostvarila prihod od 118 miliona eura – 100 miliona od pretplate i 18 miliona od marketinga. Dakle, tri puta više nego sva tri javna servisa u Bosni i Hercegovini zajedno. Nije Slovenija toliko bogatija. U privatizaciji su joj njeni tajkuni pokrali sve što su mogli pokrasti, ekonomija joj je na ivici ponora, a ukoliko država ne ubaci dvije milijarde eura svježeg kapitala u slovenske banke, vrlo brzo joj prijeti kolaps bankarskog sistema.
Federalna Televizija proizvodi seriju Lud, zbunjen, normalan, koja, kao najgledanija serija u cijeloj regiji, predstavlja paradnog konja bosanskohercegovačke televizijske produkcije. Troškovi snimanja jedne epizode iznose oko 25.000 KM. Do sada su prihodi od marketinga pokrivali 9.000 KM, a ostalo je stizalo od pretplate. Kada se sad smanji prihod od marketinga za jednu trećinu, FTV će, najvjerovatnije, odustati od serije u idućoj godini. Da li je to RAK želio da postigne svojom odlukom? Procijenite sami.
ZBUNJEN
Zbunjeni su svi koji su uključeni u industriju oglašavanja. Prije svih oglašivači koji su i do sada teško kupovali termine na javnim servisima jer ih nije bilo, a sada će biti prava premija za nekog oglašivača kada uspije dobiti sekundu više na Federalnoj televiziji, kao najgledanijoj televiziji u Bosni i Hercegovini. Oglašivače je RAK svojom odlukom natjerao da kupuju termine na televizijama koje imaju manju gledanost. To vam je isto kao kada bi vas neko silom natjerao da kupite manje kvalitetan proizvod od onog kojeg vi želite i na koji ste navikli.
RAK je sabrao po šest minuta na tri javna servisa i kazao kako je 18 minuta previše. Sabiranje krušaka i jabuka je mila majka prema prostom zbiru tri javna servisa. To može da uradi samo neko ko po svaku cijenu želi da opravda neku svoju odluku. Kada bi se sabrali svi komercijalni termini na komercijalnim televizijama ispalo bi da oni imaju najmanje dva sata komercijalnog vremena u jednom satu, pa im je i to malo te ih RAK mora spašavati smanjivanjem komercijalnog vremena na javnim servisima i utjerivanjem klijenata na komercijalne televizije isto onako kako se ovce utjeruju u tor.
Naravno, zbunjene su i marketinške agencije, posebno one koje se bave planiranjem i zakupom medijskog prostora. Nijednoj od njih neće biti lako da objasni svom klijentu zašto mu ne može obezbijediti vrijeme na najgledanijoj televiziji i kako to da baš ona ne može da dobije termine. Klijenti će početi da gube povjerenje u agencije sa kojima godinama sarađuju. U vrijeme krize novac namijenjen oglašavanju lako bježi s jednog na drugo tržište, ide tamo gdje se za uloženi novac mogu ostvariti najbolji rezultati. Globalne kompanije su odmah, kada je 2008. godine nastupila kriza, srezale svoje globalne budžete tako što su smanjile ili potpuno ukinule budžete na malim i nezanimljivim tržištima. BiH je u toj sječi prošla jako loše jer je i malo i nezanimljivo tržište. Sada, kada za svoj novac ne budu mogle dobiti ono što žele, velike kompanije tim će novcem pojačati budžete u nekoj od susjednih zemalja pa će, preko kablovskih televizija, kojima je RAK široko otvorio medijski prostor, opet doći do svojih potrošača u Bosni i Hercegovini. Možete vi danas neko lokalno poduzeće za voće i cvijeće natjerati da oglašava na manje gledanoj televiziji, jer na javnim servisima nema termina, ali L’Oreal, P&G, Unilever i druge ozbiljne kompanije ne možete. Griješi RAK ako misli da će se ove dvije minute po satu, sistemom spojenih posuda, preliti na komercijalne televizije. Ni slučajno. Veći će dio tih para otići televizijama susjednih zemalja. Ako će biti tako, a bit će, za koga onda RAK radi?
Zbunjuje i situacija sa mjerenjem gledanosti televizijskog programa. Udruženje medijske industrije (UMI) ima ugovor o monitoringu gledanosti televizijski programa metodom piplmetara sa agencijom za istraživanje gledanosti Mareco Index Bosnia. Mimo tog ugovora i dogovora televizija i agencija, u Bosnu i Hercegovinu je banula agencija registrovana na Kipru, ušla u domaćinstva, instalirala piplmetre, mjeri i prodaje rezultate gledanosti. Pa nema zemlje na svijetu koja bi to sebi dozvolila. Zašto RAK tu ne reaguje?
NORMALAN
U novonastaloj situaciji niko nije i ne može biti normalan. Reaguju sad na ishitrenu odluku RAK-a i šef komisije EU i američki ambasador. Kasno gospodo. Kada ste se borili da RAK dobije takva ovlaštenja koja ima, jer vi ste ih nametnuli, niste razmišljali o tome kome ta ovlaštenja dajete, već ste nam na silu uvalili svoju demokratiju. Protestuju proteklih dana i politički lideri, svi osim jednog. Nije se oglasio Dragan Čović, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH. Zašto? Zato što je Neven Tomić iz Zagreba obavio dobar posao za Ivana Ćaletu, takođe iz Zagreba, vlasnika OBN TV koji se sada zadovoljno smješka.