Izvor: Advertising Age
Piše: Julie Brill, komesar u Federal Trade Comission, SAD
Kada izlazimo napolje, sveprisutni video nadzor i kamere bilježe naša kretanja. I svijet međusobno povezanih frižidera, termostata i ostalih kućnih uređaja, tzv. Internet predmeta, nas u potpunosti okružuje.
Pristalice i zaštitnici big-data analiza obećavaju nam nevjerovatne benefite. Neki od njih, kao što su pomoć kompanijama da utvrde koji od njihovih oglasa vidite online, koje članke vam novine preporučuju ili koju knjigu vam savjetuju da pročitate, relativno su obični. Neki drugi su, pak, gotovo revolucionarni kao što je, na primjer, natjerati djecu da završe srednju školu, ili prevencija infekcija kod prerano rođenih beba ili efikasno korišćenje električne energije sa ciljem održavanja prirodnih resursa.
Da bismo ubirali plodove i imali koristi od ovih podataka, rečeno nam je da moramo da se odreknemo nekih od bazičnih principa privatnosti. Neki big-data zagovornici odbacuju transparentnost, izbor, preciznost, minimizaciju podataka i ostale vidove zaštite kao nefunkcionalne. Drugi tvrde da nedostaci bazičnih principa privatnosti premašuju pomenute benefite.
Pretjerivanje
Dok se polemike i dalje vode, neke kompanije su se već priklonile principu „prvo prikupi podatke, a posle pitaj zašto“. Različiti su motivi zbog kojih kompanije prikupljaju personalne podatake. Neke ih prodaju i time krše osnovna etička i zakonska načela u mnogim zemljama. Druge ih, navodno, koriste za „pravi“ odabir klijenta, odnosno da bi se zaštitili od eventualno rizičnih poslovnih partnera ili onih nepodobnih za članstvo u nekom klubu, agenciji za povezivanje, školi, programu i sl. Neki drugi prikupljaju i koriste big-data za fino profiliranje svojih kupaca, kao što su zdravstvene navike, seksualna orijentacija ili religijska pripadnost.
Prodavci baza podataka i ostali njima slični uglavnom ignorišu osnovne principe privatnosti i rade na sopstvenu odgovornost. Neovlašćeno otkrivanje i korišćenje osjetljivih podataka zaista može napraviti veliku štetu potrošačima, da ne pominjemo moguće kršenje zakona.
„Zbog toga bi donošenje novih zakona bilo od neprocjenjive koristi“, kaže Julie Brill i nastavlja „ali i u ovom trenutku možemo da učinimo nešto da pomognemo potrošačima da povrate kontrolu nad svojim najintimnijim podacima. I zato apelujem na one koji se bave i posluju sa bazama podataka da se pridruže sveobuhvatnoj inicijativi, koju ja nazivam Reclaim Your Name (Povrati svoje ime).
Koncept je prost. Formiranjem dostupnih i za korišćenje jednostavnih online usluga pod nazivom Reclaim Your Name, korisnici bi došli do saznanja kako se mešetari njihovim ličnim podacima i kako se oni prikupljaju, kako da ne dozvole aktiviranje opcije koja omogućava trgovanje njihovim podacima, ali i da koriguju pogrešno unijete podatke, koji su od značaja za donošenje važnih odluka.
Unapređenje tehnologije rukovanja osjetljivim podacima predstavlja drugi dio projekta Reclaim Your Name. Prodavci i svi oni koji se poslovno služe bazama podataka i učestvuju u projektu Reclaim Your Name, morali bi dati svoju saglasnost da će posebno osjetljive podatke koristiti i njima upravljati sa posebnom pažnjom. I što su podaci osetljiviji, kao što su zdravstvene navike, seksualna orijentacija ili finansijski status, pristup bi im bio transparentniji, a napomene u vezi sa odabirom opcija vrlo naglašene i uočljive.
Interface za korisnike je vrlo kritično mjesto. Treba da bude user-friendly, ali i po principu „sve na jednom mjestu“ tako da korisnici ne lutaju, već na jednom mjestu mogu dobiti sve informacije u vezi sa radom sistema za prikupljanje podataka, ali i u vezi sa izborom koji im je na raspolaganju prilikom unošenja svojih podataka u sistem.
Internet predmeta
O privatnosti podataka mora se voditi računa i kada je u pitanju izazov koji se zove Internet predmeta. Često se dešava da aparati koje koristimo nemaju tzv. user interface, odnosno prepušteni su sami sebi, tako da podaci koje koriste odlaze trećim licima bez našeg znanja i saglasnosti. Inžinjeri i tehnolozi će morati da obezbjede da povezani aparati u potpunosti čuvaju privatnost svojih vlasnika, koristeći samo minimum neophodan za nesmetano funkcionisanje aparata, uključujući i kreiranje jednostavnog programa koji će korisnicima omogućiti da samostalno prate i kontrolišu količinu i protok ličnih podataka.
Dakle, za dalji razvoj, nužno je u big-data analitiku inkorporirati transparentnost, mogućnost izbora i pristupa, kao i ostale elementarne principe privatnosti. Neophodno je da kompanije usmjere svoje napore i uvežu ih sa dodatnim eksperimentalnim radom tehničkih stručnjaka. Rezultat toga bit će sistem koji će poštovati privatnost i imati puno povjerenje potrošača, dok će big-data moći da dosegne svoj puni potencijal sa svim benefitima koji su nam obećani.