Razgovarao: Adnan Arnautlija
MM: Uvijek imate poteškoća sa vremenom pa ipak ste odvojili par dana da dođete na Japodske otoke i podijelite svoje znanje i iskustvo sa mladim liderima. Šta Vas je motiviralo?
Sašo Dimitrievski: Na prvom mestu, motivirao me je neki čudan jaaaako mladi (najmanje po duši) Ekrem . Ne sećam se da je nešto nezanimljivo ili polovično organizirao za našu industriju. Na drugom je sama tema The Young Leaders of Tomorrow, koja govori dosta toga sama za sebe. Uvek sam govorio, a ponavljat ću i dalje, ovi naši prostori (Balkan) su poseban »kotao« i siguran sam da će dobijati na vrednosti svog branda. I uspeh tog branda, kao i njegov DNK, posebno u našem poslu, čine baš ti mladi ljudi. Neki od njih su već danas ozbiljni lideri. Školovani svuda po svetu, neki su tamo nešto i radili, pa se vratili, pa otišli opet itd.., zato je uvek korisno, poučno i zadovoljstvo družiti se sa njima. Na trećem mestu je, naravno, lokacija. Čuo sam za Japodske otoke da postoje ali nikada tamo nisam bio. Ono što vidim na Googlu je, da impresivniju, meditativniju i inspirativniju lokaciju bi organizator teško mogao naći za ovakvo druženje.
MM: O čemu ćete pričati mladim liderima, šta će naučiti iz vašeg predavanja?
Sašo Dimitrievski: Odabrao sam temu »Kad ideja postaje kamen oko vrata«. Ima dosta tu dilema, gde počinje i gde se završava pojam »ideja«, ali kad je izbacimo iz sebe, njena stvarna egzistencija, sjećanje na nju, ovisi od realizacije i rezultata-efekta ili, u nekom drugom prevodu, od preuzimanja odgovornosti za njen uspeh. Zato i mislim, da kao pojam, proces i realizacija, a i drugačijim – partnerskim odnosom između klienta i agencije u doba digitalne transformacije klijenta (a i nas samih), ideja kao takva doživljava neku svoju transformaciju, koja traži i uslovljava drugačije vrste lidere u našoj branši, bili oni mladi ili neki čudni, maaaalo stariji kao što smo Ekrem i ja.
MM: Kako vidite budućnost industrije u kojoj će mladi lideri preuzimati sve veću odgovornost?
Sašo Dimitrievski: Naša industrija se promenila ali nije u tome fazon, fazon je već jednom shvatiti da je ta promena u permamentom stanju, stanje promene nikad neće »završiti«, uvek će biti promena, lepota naše industrije je što je sama sebi »disruptive innovation« (https://en.wikipedia.org/wiki/Disruptive_innovation ). Tehnološke promene se direktno odražavaju na naš posao. Setite se samo serije Mad Man, kad su nabavili prvi IBM kompjuter. Danas nam se nabavka kompjutera događa takoreći svaki drugi dan, svaki mesec je neka inovacija, a tzv. »time to market« za naše klijente nikad prije nije bio tako bitan, bez obzira na super unikatnu ideju. Sve to zahteva da se i naši lideri tome prilagođavaju, da učenju nema kraja dok god je (tehnoloških) inovacija. I, uostalom, ‘ajmo se pitati što je to točno »naša« industrija? Gde ona počinje i gde se završava. Pogledajte naše klijente i njihove (nekada i vizionarske) poslovne modele za budućnost. Kod dosta njih možete slobodno copy-pastati njihove razvojne planove, jer se granice između industrija sa digitalizacijom brišu, kao i u našem poslu. Pogledajte samo čime sve se danas bave nekadašnje »agencije«. I zato mislim, da multidisciplinarnost lidera i razumevanje znanja koje je uvek nešto više od njegove »core competencies«, postaje sve važniji faktor njegovog uspeha.