Priredio: Ekrem Dupanović
Zadnji put sam se u stanju gotovo potpune izoliranosti nalazio u ratu 1992. godine. U okruženom Sarajevu ja sam živio u okruženoj Dobrinji, naselju prekoputa aerodroma. Dakle, u dvostrukom obruču. Doduše, nisam bio zatvoren u stanu kao sada, ali mi je nedostajalo mnogo stvari. Kada sam prvi put napravio listu tri stvari koje mi nedostaju, ona je izgledala ovako:
- Vedrana i djeca (bili u Istri).
- Odlasci subotom na pijacu.
- Koncerti Sarajevske filharmonije.
Ova tri prioriteta i njihov redosljed nisu se promijenili sve dok u drugoj polovini 1993. nisam izašao iz Sarajeva i otišao u Ljubljanu.
Šta mi danas nedostaje? Gotovo ništa, ili jako malo toga. Ne smeta mi što ne smijem izaći van jer spadam u rizičnu grupu 65+. Rad od kuće mi ne smeta jer sam ionako tako često radio. Kada odem u kancelariju opet po cijeli dan sjedim za računarom i radim ono što sam mogao raditi i kod kuće, slušam istu muziku na YouTubu koju slušam i kod kuće… Možda sam efikasniji, više uradim jer ne ustajem svaki čas do frižidera i korpe s voćem. Nedostaje mi komunikacija uživo sa Malikom, Idom i Asjom, nedostaju mi naši jutarnji sastanci. Nedostaju mi odlasci u omiljene restorane. I, naravno, nedostaju mi putovanja u Beograd, Zagreb, Ljubljanu. Trenutno me najviše muči što knjiga Kreativni portfolio “leži” u tiskari Printera, a ja ne mogu da učinim ništa da dođe do onih koji su je naručili.
Razmišljajući tako o stvarima koje meni nedostaju u svakodnevnim razgovorima sa prijateljima pitao sam njih šta im nedostaje, šta je to što će prvo uraditi kada pandemija prođe, kada se vrate u normalan život, ako će u našim životima išta biti normalno barem prve godine dok se ne naviknemo na život u sasvim drugačijem svijetu. U prvi mah su bili iznenađeni jer o tome nisu razmišljali, pa bi pitali da li mislim na posao ili privatni život… Sjeo sam i poslao šezdesetak mailova mojim bliskim prijateljima diljem regije i pitao ih “Koje ćeš tri stvari prvo uraditi kada se život vrati u normal?” Nisam očekivao tako brze reakcije. Inbox je počeo da se puni komentarima i odgovorima. Uglavnom se pitanje svima dopalo. Jedno obično, gotovo banalno pitanje u vremenu velike krize, straha za zdravlje, straha od gubitka posla, gužve od svakodnevnih video konferencija, izrade strateških planova šta i kako poslije, jedno obično pitanje je privuklo veliku pažnju. Uz komentare počeli su stizati i prvi odgovori. Sasvim obični odgovori, o običnim stvarima kao odgovor na jedno obično putanje. To me podsjeti na 1984. ili 1985. i fenomenalnu kampanju koju je Fabrika uradila za Opresu kad u spotu Saša Lošić pjeva: “Život čine male stvari”.
Ove sedmice ćemo svakog dana objavljivati po osam odgovora, osam različitih ljudi na naše pitanje. Čitajte ih, zanimljivi su, inspirativni, iskreni, emotivni…
Pa da krenemo.
Viktorija Radojević Mavrič, izvršna direktorica područja marketinga / Executive Marketing director, Mercator
Trenutna situacija je dovela do toga da sam aktivnija nego ikada. Moj ritam života se promenio preko noći.
Plač bebe , šetnja prelepim ulicama Ljubljane, kafica na suncu i pregršt privatnih razgovora sa prijateljicama…, sve se to pretvorilo u kilometarske poslovne video callove, totalno ukidanje privatnih razgovora, u stalno kalkulisanje koliko imam vremena da napišem još koji mail dok mali Val ne zaplače…. i neprospavane noći zbog razmišljanja o projektima koje trebamo odmah pokrenuti i prilagoditi marketing strategiju situaciji.
Ali, to sam ja, mene to ispunjava. U isto vreme na 100 strana… Posao , porodica, dom, odricanja, prilagođavanja, smeh, bebin plač…
Prvo što ću poslovno napraviti jeste:
- Uzet ću jedan dan odmora, sesti i razmišljati onako mirne glave. Bez ikoga, sama….Sve još jednom popisati sa svih beleški koje sam imala šta trebam sutra prvo napraviti. I kako odvojiti privatno od poslovnog…. Jer je sada bio mix svega.
- Videti se sa svojom ekipom uživo na jednom neformalnom sastanku na kome bismo nazdravili prethodnom uspešnom periodu i novim početcima.
- Kilometarske sastanke skratiti na minimum. Ako sam nešto naučila u ovoj situaciji jeste to da moramo biti kratki i konkretni, nema se vremena za prevelika obrazlaganja
Privatno…..
- Odmah u šetnju sa svojom familijom i kafica u Maxiju.
- Obilazak svoje najuže familije sa kojom sad nismo u fizičkom kontaktu zbog situacije sa koronom.
- Otići na jedan dobar koncert, to mi jako nedostaje.
Marija Vićić, direktorica korporativnih komunikacija I&F Grupe
- Zagrliti mamu, rođake, prijatelje, kolege. I to baš onako jako.
- Otići kod frizera, kozmetičara i sve redom. Bitno je pokrenuti mali biznis.
- Pogledati kroz prozor kancelarije i videti omiljeni pogled.
Davor Bruketa, potpredsjednik i kreativni direktor Bruketa&Žinić&Grey:
Za mene će povratak u ‘normalu’ biti kad ću opet moći organizrati zabavu na kojoj se gužva par stotina ljudi u prisnom fizičkom kontaktu. Trenutno niti ne naslućujem kada će to biti, što mi daje dovoljno vremena da smislim što ćemo na toj zabavi raditi. Na proteklim događajima otkrili smo da bazen sa stiroporom napaljuje goste, dok koncept “darkrooma” slabo funkcionira ako gostima ne oduzmeš telefone. Ta i brojna druga saznanja bit će implementirana u novom ciklusu događanja koja će se sigurno dogoditi…prije ili kasnije. Do tada, istražujmo što sve ljudi mogu zajedno raditi na webcamu.
Nikola Žinić, potpredsjednik i kreativni direktor, Bruketa&Žinić&Grey:
Sasvim obične stvari. Prvo, otići ću na vikend, negdje na more ili u brda. Drugo, vidjeti se s mamom. Treće, večera u omiljenom restoranu.
Brankica Janković, CEO, Aquarius Banja Luka
Prvo ću da satima grlim svoju ćerku Iris. Užasno je biti razdvojen od najmilijih.
Uživaću punim plućima u svim dnevnim ritualima sa svojim kolegama s posla i prijateljima uopšte. Nedostaju mi kafe, šetnje, izlasci, zezanja…..
Napravićemo veliku žurku u firmi da proslavimo život i činjenicu da smo i poslije svega zajedno.
Anđela Buljan Šiber, CEO, iZone
- Odvesti na kavu ili ručak sve klijente i suradnike koji su u ovoj situaciji pokazali da su ljudi.
- Otići s ekipom iz ureda na nikad odrađeni team building u Sarajevo i na obećane ćevape.
- Posjetiti Rovinj i hotel Lone i nastaviti planirati sljedeće Dane komunikacija.
Tomaž Zontar, Europlakat Slovenija:
Moje tri stvari koje ću prve uraditi po završetku COVID 19 karantene su:
- Pozvat ću sve prijatelje i susjede na piknik u svom vrtu
- U kancelariji ću pri prvom susretu nakon dužeg vremena zagrliti sve saradnike
- Posjetit ću grob svojih roditelja.
Dr. sc. Božo Skoko, profesor na Fakultetu političkih znanosti, utemeljitelj i savjetnik za strateško komuniciranje Milenium promocija
“Cijelo ovo krizno vrijeme rada od doma svakodnevno imam on-line sastanke, konsultacije preko svih mogućih komunikacijskih platformi, predavanja na sveučilištu (ovaj tjedan i virtualne kolokvije), završavanje projekata, pisanje nove knjige o javnoj diplomaciji i strateškom komuniciranju države… pa se posla neću baš zaželjeti. Nedostaju mi dragi ljudi, događanja, vizure grada i putovanja.
Kada ova kriza prođe:
- Otići ću s prijateljima i kolegama iz agencije na jednu duuugu kavu, na neku lijepu osunčanu terasu, a usput navrtiti do frizera!
- Onako bez cilja lutati Zagrebom, šetati ulicama, trgovima, parkovima, susretati i pozdravljati ljude… te navratiti na bilo koji event koji se bude održavao.
- Potom s obitelji pobjeći negdje prema jugu, u Istru, Dalmaciju ili Hercegovinu, te u međuvremenu rezervirati neko dalje putovanje, koja su mi oduvijek bila simbol slobode.
(nastavak sutra)
