Čovek je postao medij u momentu kada je, zahvaljujući informatičkoj tehnologiji, mogao da direktno komunicira sa praktično neograničenim brojem ljudi. Upravo ta mogućnost direktnog, a istovremeno masovnog emitovanja audio-vizuelnog sadržaja od pojedinca ka pojedincu, ukida koncept masovnih medija kao posrednika izmedju onoga ko šalje poruku i onoga ko je prima. U toj novoj medijskoj realnosti masovne direktne komunikacije „1-na-1“, sadržaj je ono što kreira auditorijum i to autentični sadržaj, jer je autentičnost, dakle subjektivno iskustvo, ono što se u tom mnoštvu izdvaja i (p)ostaje zapaženo. Tako sve oko nas – događaji, predmeti, putovanja, sopstveno telo, ali i brendovi, trgovine, proizvodi… postaje medij, a medijem ih čini želja i potreba čoveka-pojedinca da svoje iskustvo podeli sa drugima. Čovek je to oduvek radio, naša sposobnost da pričamo priče nam je i omogućila evolucijski razvoj, samo je sada domet tih naših priča neograničen. Mediji su sve ono što je oko nas i to zahvaljujući svakom od nas. I to su mediji budućnosti koja je već stigla. Jedino ko nema budućnost kao medij je ono što danas još uvek po nekoj inerciji nazivamo medijima, a to su, pre svih, radio, televizija, novine. Oni su „bolesni starac na aparatima za održavanje“!
(Branimir Brkljač će na konferenciji medijskih trendova Sempl, koja će 27. i 28. novembra biti održana u Portorožu, sa glavim urednikom Marketing magazina, Marjanom Novakom, razgovarati o medijskim trendovima budućost)