Priredio: Ekrem Dupanović
Čelanović (1977) je odrastao u Kotoru, u Crnoj Gori, a diplomirao na Fakultetu primenjenih umetnosti i dizajna u Beogradu.
Ilustrovao je mnogo dječijih knjiga za Kreativni centar, Klett, Odiseju, Pčelicu.
Objavljivao je stripove i ilustracije u časopisima Veliko dvorište, Politikin zabavnik, Politika, Striper. Radio je na strip adaptaciji Luc Bessonovog filma Taxi, objavljivao strip albume za francusko tržište za izdavače Soleil, 12Bis, Septieme choc.
Radio je na dva animirana spota za grupe Drugi dan na zemlji i Books of knjige (nagrada na festivalu animacije Balkanima) sa Andrejem Vojkovićem.
Sa suprugom Martom svira u bendu Alhambra.
Da li je, po vašem mišljenju, ilustracija dovoljno zastupljena u oglasima i drugim komunikacijskim sredstvima?
Mislim da je ima, ali moglo bi je biti i više, to je moj utisak. Ne dopada mi se što ilustratori često robuju trendovima, ali to je tako i u drugim medijima, teško je biti svoj, originalan, a živjeti od bilo kojeg kreativnog posla. Medjutim, ako čovjek traži i prati, na sajtu Behance, recimo, ima mnogo sjajnih ilustratora čiji su stilovi zasebni, prepoznatljivi svjetovi.
Što se mene tiče, ja sam u oglašavanju radio nekoliko projekata, među kojima je najzapaženiji bio papagaj Koko za Konzum.
Digital i ilustracije – da li je digital pomogao ili odmogao ilustratorima?
Ja nisam ljubitelj digitalizacije generalno, volim i dalje da radim rukom, a kompjuterski kolorišem. Naravno, ako malo iskrenije to sagledam priznaću da je kompjuter samo alat, da na umjetniku ostaje kako će ga koristiti, a da mu ne dozvoli da ga “proguta”.
Digitalizacija je u mnogočemu pomogla, ali mislim da se najbolji rezultati dobijaju kombinovanjem starih i modernih tehnika.
Vrednovanje autorskog rada u ilustraciji – da li ste zadovoljni?
To zavisi od pojedinca. Često u poslednje vrijeme čujem priče o tome kako neko radi posao koji voli, a s obzirom da je to rijetka sreća, boji se da će djelovati nezahvalno ako traži i honorar koji zadovoljava. Kada radim sa ljudima koji su upućeni, umjetnički obrazovani ili bar sa dobrim namjerama, do dogovora se lako dolazi.
Radite li nešto (i šta?) za svoju dušu, nešto kad se opuštate, kad vam je potreban unutrašnji mir?
Sviram sa svojom suprugom u akustičnom bendu, povremeno pravimo svoje pjesme, to me sasvim opušta i daje mi unutrašnji mir, jer se u tom procesu rukovodimo starim pravilom: “Sviraj ono sto hoćeš i onako kako hoćeš, slobodno se izražavaj“.
Radimo i na tome da spojimo zvuk i sliku, odnosno snimke crtanja i muziciranja, a tu će nam pomoci komjuter, eto jedne od prednosti življenja u digitalnom dobu.
Više o Tihomiru Čelanoviću i njegovim radovima na tihomir-celanovic.com.