Šta bi bilo kada bi jednog jutra svijet osvanuo bez interneta?
Uglavnom se ovakav scenarij smatra nemogućim. Ali da nam je neko prije godinu dana rekao da će se pojaviti golim okom nevidljivi virus koji će za tri mjeseca “razvaliti” cijeli svijet te za osam mjeseci zaraziti preko 40 miliona i ubiti preko 1,2 milliona ljudi, garant bi ga strpali u ludnicu. I ko zna koliko će još ljudi u mjesecima, možda čak i godinama koje su ispred nas, prije vremena na “onaj svijet” otjerati koronavirus..
Pa zašto je nezamislivo da se može pojaviti neki virus koji bi “razvalio” internet. Ne slutimo i ne izazivamo sudbinu, nego samo pitamo.
Danas završavamo sa ovom temom. Zahvaljujemo se Hamdiji Pašiću (Communis Sarajevo), Ivanu Golubiću (Bruketa&Žinić&Grey), Miloju Sekuliću (Homepage), Igoru Kalabi (Aquarius), Tončiju Klariću (Spellcaster), Jeleni Fiškuš (Studio Sonda), Jani Savić Rastovac (McCann Beograd) i Danielu Ackermannu (Degordian).
Tonči Klarić, kreativni direktor Spellcaster: Povratak na staro za nas bi značio povratak na srž onoga što nas čini ljudima, znatiželje i umijeća zbog koje smo to što jesmo danas. Ljudi!
Ovo je intrigantno pitanje kojem bih volio dati puno više pažnje negoli mogu priušititi u ovom tekstu. Ako nema digitale, onda stvarno nema ni sjene svijeta kakvog poznajemo danas. Nema Amazona, nema Facebooka, nema Tesle. Bezos ima neku malu zagušljivu knjižaru negdje u Seattle-u, Zuckerberg je i dalje djevac, a Elon radi home-made rakete u svom dvorištu u Kanadi (i susjedi ga vjerojatno baš i ne vole). Steve je vođa nekog kulta s voćnjacima u sj. Kaliforniji.
Ako nema digitale, nema ni namještenih influencera i bizarnih TikTok izazova. Klinci ne jedu kapsule deterdženta jer ih je netko na to nagovorio preko telefona. Kad se družimo, otvaramo foto albume i komentiramo polaroide na frižiderima. Nema tisućitog pokušaja selfija koji ni ne sliči na tebe. Nema ni filtera kojim se skrivaju nesigurnosti. Svaki lajk se vidi na licima, manifestira se smješkom, smijehom, dodirom i osjeti u zraku. I taj lajk je stvaran, da stvarniji ne može biti.
Zamislimo na trenutak taj ne tako davni svijet u kojem se vijesti i poruke oglašivača primaju samo iz novina, radija i TV-a. Sva ta jednosmjerna komunikacija.
Ako pitate ljude koji su živjeli u ovom dobu, primjetit ćete jedan uzorak – većina će vam reći da su vijesti bile bolje. Naročito nakon ove, 2020. godine, pohvalit će se time kad god stignu. Naravno. Toj generaciji većinom nije smetalo da samo sluša. Istina, nisu imali puno platformi za svoj glas, pa su glas pronijeli na ulice kad god su trebali, kad god su mogli. I tim glasom, tim glasovima, stvorili su neprocjenjivo puno za buduće generacije. Izborili su velike promjene, većinom nabolje. Još uvijek neusporedivo više nego što su društvene mreže napravile do danas.
Taj povratak industrije na analogni mod značio bi i značajnu redukciju komunikacije oglašivača i agencija, u pogledu njezine svepristunosti, ali i naše osobne svedostupnosti. O, slatka slobodo! Povratak na staro za nas bi značio povratak na srž onoga što nas čini ljudima, znatiželje i umijeća zbog koje smo to što jesmo danas. Ljudi. A to što nas čini ljudima, draga moja publiko,je storytelling. Od prve priče oko vatre u pećini, pa sve do danas. S jedne strane, urođena neutaživa znatiželja u našem DNA, a s druge nevjerojatno umijeće pričanja priča koje hrane tu žeđ. Na pričama i onima koji ih pričaju dobro (kako McCann oduvijek podcrtava u svom sloganu) ponosno bi stajala cijela naša industrija. A ako biste neku poruku, video ili događaj kojim slučajem propustili, e pa, onda bi vam ga netko od prijatelja jednostavno morao prepričati.
Jelena Fiškuš, kreativna direktorica Studio Sonda: Kad ti život ukine digital, ti napravi Retro-party!
Bio bi to obrat koji bismo pretvorili u samo još jedan radni dan s zanimljivim projektnim zadatkom u kojemu se pod kanale ne navodi digital. Ništa čudno, nista neobično, ništa zbog čega ne bi mogla nastati još jedna velika ideja. Neki od naših najnagrađivanijih radova i nisu uključivali digitalno oglašavanje, a ipak su ostvarili cilj i pronašli put do svoje publike.
Što se tiče nas, kao kreativnog studija, uvijek sve počiva na velikoj ideji koja uzima u obzir zadane kanale koji su dostupni financijski i strateški te relevantni za privlačenje željene ciljne skupine. Digital je danas važan dio svega toga i olakšava puno stvari, najviše bi nam sigurno nedostajao u fazi istraživanja, no kada nam iz nekog razloga ne bi bio više dostupan, trudili bi se biti još kreativniji u iznalaženju rješenja, uz moto: Kad ti život ukine digital, ti napravi Retro-party!
Jana Savić Rastovac, kreativna direktorica McCann Beograd: Sigurna sam da bismo se brzo dosetili nečeg novog. Ideje nikad ne nestaju
Veoma mi je teško da zamislim svet bez interneta, no, svet je video različite revolucije, pa je nastavio da postoji. Pretpostavljam da bismo se vratili kvalitetu proizvoda, kao glavnom kanalu, i preporuci, kao osnovnom mediju: sve ovo u slučaju da nema ni televizije, što je verovatno novo pitanje? Za kraj, sigurna sam da bismo se brzo dosetili nečeg novog. Ideje nikad ne nestaju.
Daniel Ackermann, CEO Degordian: Da nestane digital, mislim da bi corona kriza i lockdown ovog proljeća vjerojatno bili zanemariv događaj prema tome
Razmišljajući o ovome, shvatio sam koliko je uopće taj scenarij nerealan, ali i koliki šok bi to bio za sustav cijelog svijeta kada bi se zaista ostvario. Moramo shvatiti da je digitalni marketing, zapravo, samo jako mali dio cijelog digitala. Uistinu, da nestane digital, mislim da bi corona kriza i lockdown ovog proljeća vjerojatno bili zanemariv događaj prema ovome. Nastupila bi ogromna kriza, recesija, ogroman broj ljudi bi ostao bez posla. Značajno bi pala produktivnost i efikasnost firmi što bi dovelo do smanjenja plaća i investicija. Vjerujem da bi nastupile jako stresne godine koje bi rezultirale ogromnim psihičkim posljedicama za cijeli svijet.
Kakvi bi planovi Degordiana bili? Zasigurno bismo povećali angažman psihologa, vjerojatno odustali od marketinga i potražili sreću u građevini, ugostiteljstvu ili turizmu. :)
