Piše: Sašo Pešev, direktor New Moment New Ideas Company Skopje
Uh, teško pitanje, ne znam kakvo je vreme sada, ali sigurno znam da nije dobro.
Zašto sam takav pesmista? Moj problem je izmeštena dioptrija, jer kad gledate iz Makedonije, sve izgleda crnje. To je zemlja koja se nalazi u dubokoj političkoj i ekonomskoj krizi. Vjerovatno to nije uzrok mog pesimizma, jer Makedonija je uvek bila u krizi. Ja ne pamtim kada je nama bilo dobro. A pamtim dugo, što zbog godina koje imam, što zbog profesije kojom se bavim. Oduvek je kod nas bila kriza. Godinama to ponavljam i sam sebi zbog toga postajem dosadan. Ali ipak nisam nikada bio toliko negativan u razmišljanjima o našem biznisu kao sada.
Možda je problem globalizacija. Na globalnoj mapi Makedonija skoro da se i ne vidi. Slično je i sa
Balkanom. Veliki klijenti više troše na velikim tržištima, čak i nesrazmerno mnogo u odnosu na broj
stanovnika ili odnos GDP-a prema advertising spending-u. U krajnjoj liniji, u našem regionu se više ne
prave ni adaptacije globalnih kampanja na lokalne jezike. I to su centralizirali. Zbog troškova se adaptacije, koje i onaku nisu bile bog zna kakav prihod, sada najčešće rade u Londonu, Milanu, Parizu…
Nisam siguran da je problem ni u tehnologiji, niti u sveprisutnoj digitalizaciji. Tačno je da Facebook i Google uzimaju sve veći dio i onako malog medijskog kolača. I tu ćemo teže zarađivati. Proces je suviše transparentan i lagan. Ne znam da li mogu sa Markom Zuckerbergom pregovarti oko agencijskog rabata i našeg AVB-a. Doduše nisam ni pokašao. Ali trend je neumoljiv, sigurno je da će za par godina ovladati našim kompletnim biznisom. Sreća moja, da sam iz Makedonije. Kod nas sve dolazi na kraju, pa će i ovo kasniti godinama.
U čemu je onda problem. Gdje su romantična vremena? Nažalost, ona su prošla nepovratno. Zlatne
prašine, koju je moj stari partner Dragan Sakan često spominjao, više nema. Nema ni “Prety woman”. A i festivali, s izuzetkom Kanskog, su sve tužniji. Gde su lepe žene? Otišle su kod drugih frajera. Mi nismo više sexy. Ako mogu da personaliziram naš biznis. Mi smo frajeri koji se bliže šestoj deceniji života i pokušavaju da to sakriju farbajući kosu, a i Armani odelo koja nosimo su kupljena pre desetak godina. Nažalost, sada su frajeri neki drugi klinci. Novac prave momci koji se bave programiranjem, gamenig-om, medijskim kontentom, produkcijom…
I dalje su to kreativne industrije koje prirodno pripadaju našem biznisu. Ali, nažalost, najveći broj agencija je ostao u klasičnom delu. Ćekaju brif od klijenta. A on sve ređe dolazi, a i kada ga klijent pošalje, radi se za puno manje para i uz hiljadu pravila i ograničenja.
Sada su njihova vremena. Vremena za kreativce u kreativnoj industriji, ali ne u marketingu i advertajzingu. Za kompanije koje su uspele da svoje ideje usmere u biznis gde kliejnti ne traže tri ponude. Gde klijenti ne razumeju kako se ta ideja producira, gde kreativnost nije iskazana u broju radnih sati.
Tu vidim jedina vrata koja su barem malo otškrinuta za naš biznis. Nažalost to nije lako. Ključni ljudi trebali bi biti spremni da transformiraju svoje znanje i biznis ideje u pravcu koji do sada nisu radili, jer nisu morali. A i zašto bi, kada su zarađivali odlično.
Kreativci bi morali stvarati ideje koje su korisne i koje mogu da se upotrebe na globalnoj sceni. Pre svega mislim na aplikacije, softvere, gejming, online kontent, produkciju raznih animiranih i drugih video sadržaja….
Ja ne kažem da će naš biznis izumreti. Naprotiv, on će svakako preživeti, ali neće i sve agencije. Neće one sa zastarelim načinom razmišljanja i tradicionalnim kompanijskim ponašanjem.
Pogotovo ne one koje čekaju da im klijent pošalje brif.