Pripremio: Ekrem Dupanović
Fotografija: Domagoj Kunić
Tema ove sedmice je fotografija u oglašavanju. Gubi li ona svoj značaj ili ga jača, da li fotografi od pojave digitalnih aparata samo “škljocaju” ili tu ima nešto više i može li se fotografija izboriti za vlastiti status unutar produkcije cjelovite kampanje ili će fotografi svoj autorski porostor i dalje dobijati unutar pauze na snimanju TV spotova.
O fotografiji u oglašavanju danas govori Domagoj Kunić, zagrebački fotograf sa velikim iskustvom u reklamnoj fotografiji.
Smatrate li da fotografija u oglašavanju danas ima mjesto koje zaslužuje?
Ovo dođe kao odličan šlagvort za lamentaciju o stanju fotografije u oglašavanju. Probat ću ne upasti u tu klopku. Počeo bih s jednim primjerom iz industrije koji je odraz vremena kada se, skoro prije svega, najviše cijeni brzina. U zadnjih par godina postoji trend da se print kampanje fotografiraju za vrijeme snimanja TV spota. Razlog je jednostavan. Budžeti su osjetno smanjeni i sve mora biti gotovo za vrijeme snimanja spota. Glumci su plaćeni po danu, konkurencija među agencijama i produkcijskim kućama je sve veća i cijene se ruše. Kvragu, ipak sam upao u lamentacijsku klopku. Ako je išta, nije dosadno. Bude i nadrealnih situacija gdje se sudaraš sa video ekipom koja premješta opremu za slijedeću scenu. Ili ti počnu odnositi komade scenografije sa seta. A ti u 10 minuta pokušavaš snimiti nešto suvislo u tom metežu. Ponekad i ne budeš zadovoljan sa snimljenim, ali ideš dalje, učiš. U budućnosti vidim uvođenje štoperice.
Imam osjećaj da su klijentima print kampanje ponekad nužno zlo. Možda i istraživanja govore da su TV spotovi jedino što je bitno u komunikaciji. Ne da mi se sad to guglati. S druge strane, bude i zabavnih, zanimljivih kampanja, pa se sve to nekako izbalansira. I potreba za fotografijom je sve veća. Gospodarstvo se, izgleda, polako budi i budeš svjedok rađanju nekih zanimljivih ideja i projekata. Uf, baš zvučim optimistično, a stalno mi govore da sam preciničan. Mislim, da se razumijemo… stvari globalno gledano, rapidno idu u krasan…, ali fotografija uopće ne stoji loše.
Da li ste Vi, kao autor, zadovoljni vrednovanjem Vašeg autorskog rada?
Jesam. Često mi se ljudi vraćaju s novim angažmanima i sa dosta njih surađujem već godinama. Sve više suradnji dođe preko preporuke nekoga tko je bio zadovoljan s tvojim radom. To puno znači. Udostojio sam se i napraviti si web stranicu pa i tu kapne poneki posao. Još samo da si i vizitke napravim…
Šta najradije fotografirate kada su u pitanju oglašivačke kampanje?
Ponekad mi paše zatvoriti se u moj mali kućni studio do 3 ujutro snimajući neki lijepi produkt dizajn. S druge strane, volim i dokumentarnu fotografiju, pa sam tako imao priliku raditi nekoliko političkih kampanja za izbore. Prateći te događaje, dobio sam priliku proputovati zemlju uzduž i poprijeko, vidjeti i snimiti stvari koje većina ljudi u gradovima ne iskusi. Iako bude strašno naporno jer je tempo tih aktivnosti sulud, ako dovoljno otvoriš oči, primjetit ćeš nijanse, odnose i ljude u manjim sredinama. Da, da, znam, ‘prodao sam se ljevici’ i ‘svi su oni isti’, ali iskustvo ostaje i svako je dragocjeno.