U mojim godinama svaki je rođendan lutrija i prilika da se podvuče crta te razmisli o stvarima koje bih još želio napraviti. Vremena je sve manje, a planova i želja sve više. Svake se godine 9. maja upitam koliko mi je još vremena ostalo i šta sve moram završiti. Godine ostavljaju trag na tijelu, ali mentalno i duhovno sam, barem ja tako mislim, sasvim u redu. Kao da mi je trideseta.
U svim tim razmišljanjima na rođendan, sjetih se i jednog razgovora kojeg sam imao na Kopaoniku prije desetak dana. Poslije jednog panela posvećenog portalima na konferenciji Nova energija, popio sam kafu sa prijateljem, urednikom vrlo uspješnog portala u Srbiji. Pokrenuo sam razgovor o posjetama portalima i o prodaji oglasnog prostora. Rekao sam da mi nije cilj posjeta koju on ostvaruje na svom portalu, jer je to ipak news portal. Media Marketing je portal orijentisan ka užoj ciljnoj skupini, ka oglašivačkoj industriji. Pitao sam ima li neki recept kako bismo mi mogli postići veću čitanost i uspješniju prodaju oglasa. Odgovorio mi je: „Ekreme, ovako kako sad radiš portal nećeš postići ni veću posjetu, niti veću lovu. Samo pozitivne priče nikoga ne zanimaju. Ti bi, kad bi mogao, pisao samo o nagradama na festivalima i o uspješnim kampanjama. Koga to zanima? Moraš biti agresivan, arogantan i bezobrazan. Piši o agencijama, oglašivačima i medijima, ono što znaš o njima, a ne ono što oni vole da se o njima piše. Tada će biti i posjeta i para. Jebi ga, ljudi to vole bez obzira šta ti o tome mislio!“ Onda mi je počeo navoditi neke primjere iz svoje prakse. Nije me zanimalo i našu smo kafu brzo popili.
Oglašavanje je izgubilo svoje dostojanstvo. Industrijom je zavladao strah. Trebam li ja sada dolijevati ulje na vatru? Advertising Age je prije par dana objavio intervju sa Matthew-om Weiner-om scenaristom serije Mad Men (i scenaristom Sopranosa). Ovim je intervjuom obilježen završetak emitiranja serije. U jednom odgovoru Matthew kaže: „Osjećam se pomalo razočarano što je oglašavanje ovakvo kakvo je. Ali, nisam ja taj koji radi sa njihovim klijentima. Ipak, smatram da u oglašavanju često izostaje nagrada za inovativnost. Možete biti hrabri samo onoliko koliko vam to klijent dopusti, ili koliko vam dopusti šef. I dalje me muči konzervativizam industrije. Ali ja ne radim u oglašavanju. Ne znam. Sve što znam je da industrijom vjerovatno i dalje dominiraju bijelci.“ Strah je poremetio odnose, učinio oglašavanje manje kreativnim. Zbog toga mislim da treba promovirati kreativnost i velike ideje gdje god ih se dotaknete. Pisanje o lošim i negativnim stvarima i stvaranje afera nam neće pomoći. Ja bih volio da industrija izađe iz krize, da ponovo stane na svoje noge i da oglašavanje opet bude gospodski posao kakvo je bilo u moje vrijeme. Slažem se, trebalo bi pisati o tome kako oglašivači, medijske agencije i poolovi uništavaju medije i tako sjeku granu na kojoj sjede, kako je medijska industrija u strašnoj krizi, kako mediji nemaju para da dobro plate svoje novinare, zbog čega više i nema dobrih novinara. Novinar koji nije zadovoljan svojim poslom i ne može pisati ni o čemu drugom nego o negativnim stvarima. To kod čitalaca stvara negativan mentalitet, pa nastaje nezadovoljan dio populacije koji onda nije motiviran na potrošnju i tu se krug zatvara. Nikome nije dobro. Kada medijske agencije i poolovi ne bi cijedili medije i primoravali ih na popust od 70 odsto svima bi bilo bolje. Mediji se gase svakog dana. Gdje će se oglašivači oglašavati, kada ne bude medija? Šta će agencije raditi? Eto krenulo me, a neću o tome da pišem. O tome treba razgovarati unutar industrije, na panelima i okruglim stolovima. Neću i tačka.
Radije bih o ljepšim stvarima.
O rođendanu sam razmišljao o inovacijama koje ćemo uskoro uvesti na portalu i u magazinu. Od idućeg broja Media Marketinga koji u štampu ide sutra, u utorak, uvodimo rubriku Pismo iz… Tu smo rubriku nedavno uveli na portal i veoma je čitana. U magazinu nećemo objavljivati tekst, već ćemo u svaki broj ubaciti ekskluzivno pismo koje nam je stiglo iz svijeta. Prvo će pismo biti iz Londona od Lazara Džamića. Fantastično pismo. Jedva čekam da izadje MM, da ubacimo pismo i da vam ga pošaljemo.
I inače ćemo narednih mjesec dana redizajnirati izgled i sadržaj magazina. Vjerujem da ćete nekim stvarima biti vrlo pozitivno iznenađeni.
Mokrin. New Balkan Academy (NBA) je projekat za kojeg boga molim da mi podari još koju godinu i da uživam u njemu. Zahvaljujući Bramiru Brkljaču i Kući na ravnom bregu koju je sagradio u Mokrinu, lijepom selu na sjeveru Vojvodine, region i Evropa su dobili svoj centar kreativnih industrija. Oko NBA smo uspjeli okupiti osam lidera kreativne i komunikacijske industrije regije. Sada kreiramo program. Bit će to nešto zauvijek, mjesto na kojem će se okupljati veliki talenti, ali i oni koji su svoj talenat dokazali, ljudi koji vole dijeliti sa drugima svoje znanje i iskustvo i oni kojima je to znanje i iskustvo potrebno. Mokrin je važan dio naše strategije vraćanja dostojanstva oglašavanju i komunikacijskoj industriji uopšte.
Moram završiti. Za deset minuta će krenuti newsletter. Da ne zakasnim. A imao sam još koju napisati.