Piše: Vladimir Ćosić, kreativni direktor agencije McCann Beograd
Kažu da postoje samo dve stvari koje druge ljude ne možete da naterate: da vas vole i da budu hrabri.
Da, na žalost, mislim da našom industrijom umnogome gospodari strah. I mnogo šire od toga, mislim da je strah glavni pokretački impuls baš kao i najveći ograničavajući faktor čitave ekonomije; mnogi će tvrditi i čitavog ljudskog postojanja/bivstvovanja, ali na taj način ćemo ući u polje filozofije, što je verovatno preširoka tema za ovo pitanje.
I pored toga što je egzistencijalni strah apsolutno razumljiva i bez sumnje prirodna kategorija, mišljenja sam da je u oglašavanju posebno nekonstruktivan, a u mnogim slučajevima i štetan, ponajviše zbog prirode posla kojim se bavimo.
I, pri tom, snižavanje cena je verovatno samo jedna od posledica.
Za mene lično, najveći problem koji nastaje iz straha je kreativne prirode – preterani oprez, igranje na sigurnu loptu i (da parafraziram jednog mog kolegu)”da-se-ne-zamerajemo-s-niki” poslovna filozofija dovodi do mlakih, očekivanih, uprosečenih ”ideja” koje se lagano utapaju u medijski šum, ne uspevajući da dopru do auditorijuma i prenesu poruku brenda.
Na sreću ili žalost, advertajzing nije nauka već umetnost i kao umetnost on ne može da se meri apsolutno racionalnim parametrima, niti funkcioniše po utvrdjenoj matematičkoj formuli.
Samim tim, ono što se obično smatra ”sigurnom loptom” suštinski postaje sopstvena suprotnost, tj. jedina istinski nesigurna opcija, a neretko i traćenje novca. Na duge staze, ova opcija često dovodi do loših rezultata, gubljenja klijenata ili poslova.
Zbog svega toga, ukoliko brendovi žele da budu uspešni, moraju da se izdvoje od ostatka konkurencije prvenstveno jasnim stavom. Za izražavanje stava, neophodna je hrabrost, jer ne postoji apsolutno nijedan stav koji će se dopasti svima.
Konačno, iako nikoga ne mogu da nateram, mogu da pokušam da iz svog relativno skromnog iskustva savetujem kolege koji ovo čitaju da pokušaju da budu hrabri sa idejama, a klijente da vole upravo one ideje kojih se najviše plaše.
Za mene nema nikakve sumnje da će publika to umeti da prepozna.