Car Franjo Josip I. nedvojbeno je nazaslužnija osoba za promociju pušenja na prostorima nekadašnje Austro-Ugarske Monarhije, a potom i za ekspanziju čuvenog austrijskog duhanskog imperija koji je omogućio, među ostalim, otvaranje niza tvornica duhana na našim prostorima, od kojih je Tvornica Duhana Rovinj jedina sačuvala kontinuitet postojanja.
Dugovječni austrougarski vladar bio je osebujna ličnost tadašnje Europe. Budući da je živio u prijelomnim vremenima Starog kontinenta, do izražaja su često dolazili njegova mudrost i vizija, ali i čvrsta ruka kako bi očuvao monarhiju i osigurao razvoj svih njezinih zemalja. Kao i većina tadašnjih europskih vladara, među podanicima je bio poznat i po svojim porocima, među kojima se pušenje često isticalo i kao vrlina. Franjo Josip I. bio je prvi europski monarh koji se nije libio javno pušiti cigare, ma što njegovi podanici mislili o tome. Bio je toliki ljubitelj pušenja da je odmah nakon što je stupio na prijestolje, kao osamnaestogodišnji vladar, 1848. ukinuo zabranu pušenja za muškarce. Naime, pušenje u javnosti puku je bilo zabranjen čin, iako je njegov otac car Josip II. još 1784. utemeljio duhanski monopol. Zakonodavci, u čije je ime policija često nasiljem sprječavala pušenje na javnim mjestima, odluku su pravdali strahom od izazivanja požara. Narod je to doživljavao kao klasično treniranje strogoće pa je godinama neuspješno tražio ukidanje te nepopularne mjere, uživajući u duhanskome dimu na skrovitim mjestima. Zato je odluka mladog austrijskog cara izazvala oduševljenje masa diljem monarhije.
Ukidanje zabrane pušenja u javnosti nije samo smanjilo napetosti na ulicama nego je utjecalo i na konzumaciju cigara i duhana, a time i na prihode austrougarskog duhanskog monopola koji je postao najznačajnija ‘’krava muzara’’ u monarhiji. Naime, u razdoblju od 1848. do kraja Prvog svjetskog rata, ovisno o godinama, između 10 i 20% državnog proračuna dolazilo je od proizvodnje duhana, odnosno od ispuhivanja dima milijuna podanika od Alpa do Galicije i od Češke do Jadrana. Utjecaj tvornica duhana na austrougarsko gospodarstvo bio je toliko važan da su talijanski revolucionari u Lombardiji, koja je tada bila pod upravom Beča, 1848. pozivali na bojkot kupnje cigara i cigareta kako bi naštetili samom caru.
U svakom slučaju, car Franjo Josip, kao strastveni pušač, mogao je birati najbolje cigare i cigarete iz različitih dijelova svoga carstva. Povjesničari kažu kako je volio kušati različite vrste duhana, ali je najčešće uživao u cigaretama Virginians i Regalia Media, zbog čega ih je puk nazivao i carskim cigaretama. Te su se cigarete, osim u ostalim tvornicama carstva, proizvodile i u Rovinju. Iako je preferirao “teške” Virginians, u kasnijoj životnoj dobi morao je prijeći nanešto “lakše” Regalia Media. No, zabrane ga nisu sprječavale da barem za rođendan zapali nešto jače.
Nema dvojbe kako je car zadimio i svoju VIP kabinu na parobrodu “Kaiserin Elisabeth” prilikom svog prvog posjeta Puli 1856., kada je s caricom Sisi stigao iz Venecije kako bi postavili temeljni kamen za gradnju Pomorskog arsenala u Puli. Bio je to početak pretvaranja Pule u glavnu ratnu luku moćnog austrijskog carstva i jednu od najmodernijih pomorskih baza svjetskih velesila tog doba, sidrište ratne mornarice velike monarhije i sjedište pomorskog arsenala koji se ponosio flotom najvećih i najmodernijih ratnih brodova ikada sagrađenih na Jadranu. Dodamo li tome bogat društveni život, mnoštvo novosagrađenih hotela, kavana, knjižnica, restorana i kockarnica postaje sasvim jasno zašto je car tijekom svoje vladavine čak 11 puta boravio u Istri. Nerijetko je ondje uživao u društvu njemačkog cara Wilhelma II., koji je u Puli boravio čak šest puta. Legenda kaže kako su, uz ponudu domaćih gastronomskih delicija, duhanski majstori iz novootvorene tvornice duhana u nedalekom Rovinju za njega pripremali posebnu mješavinu duhana, umatajući ga u kvalitetne cigare i cigarete. Tako je navodno bilo i tijekom njegova posjeta Istri u prosincu 1898., kad je u povodu 50. obljetnice stupanja na prijestolje prisustvovao posveti Mornaričke crkve u Puli (danas crkva Gospe od mora). Domaćini su ga ponudili cigaretama i cigarama, proizvedenima od najbiranijih sorti duhana od Brazila do susjedne Hercegovine. Već je prema pričanju bečkih službenika iz Duhanskog monopola znao kako je tvornica u Rovinju sagrađena na najatraktivnijoj lokacijiu monarhiji, ali je tada imao priliku čuti i kako je 1894. u tvornici provedena prva modernizacija te da je po broju motornih strojeva i uređaja (520) jedanaesta po snazi u cijeloj dvojnoj monarhiji. Više od tisuću zaposlenih proizvodilo je tada 31 milijun komada cigara i 85 milijuna komada cigareta.
Upravitelji Duhanskog monopola iz Beča, opterećeni savršenom kakvoćom, ujednačenom recepturom svih proizvođača i savršenom standardizacijom, znali su kako će s ovog hrvatskog poluotoka dobiti kvalitetu kakvu očekuju. Zato su s ponosom preporučivali svome caru uživanje u dimu cigara koje su se proizvodile u Rovinju.
Bila je to, i ostala, kvaliteta dostojna cara.