Piše: Ekrem Dupanović
Dr. Edward de Bono, jedan od vodećih mislilaca današnjice i čovjek kojeg su Ujedinjene nacije svrstale među ljude koji su dali najveći doprinos razvoju čovječanstva, tvrdi kako najveći problem današnjice nisu prekomjerno zagrijavanje i ratovi, već pogrešan način razmišljanja. Kaže da nismo promijenili svoj način razmišljanja još od vremena pećinskog čovjeka, dakle gotovo četiri hiljade godina. Sve pokušavamo riješavati sukobom argumenata i beskonačnim dokazivanjem istine koja nije uvijek jedino rješenje. Josephine Green, konsultantica u američkoj konsultantskoj kompaniji Beyond 20, takođe tvrdi da nam je teško iskoraknuti u potpuno novu eru odnosa za koju smo već spremni, zato što nas je strah da napustimo udobnost svijeta kojeg smo stvorili i na koji smo navikli. „Današnji svijet je bankrotirao na svim nivoima. Zato se moramo vratiti korak unazad i razamisliti kako ćemo se razvijati dugoročno u svijetu koji je potpuno poludio.“
I De Bono i Greenova smatraju kako moramo mijenjati način svog razmišljanja, stalno i uvijek pokušavati stvari raditi drugačije, oslobađati se navika. Osloboditi se bolesne žudnje za novcem i profitom. Nije li glad za većom prodajom i profitom ono što najviše opterećuje danas komunikacijsku industriju. Dobra komunikacija će napraviti dobar rezultat koji se, svakako, izražava i u novcu, ali ne samo u novcu. Međutim, kada je profitni cilj postavljen prije komunikacije, onda imamo problem. Radimo svoj posao najbolje što znamo, novac će doći sam.
Greenova kaže kako je industrijsko doba bilo majka marketinga. Porodilo je masovnu proizvodnju i masovnu potrošnju. Taj svijet je bio jednostavan, mogli smo ga regulirati, nadzirati. Za to su nam bili potrebni pojednostavljeni hijerarhijski sistemi. Imao je svoj smisao i svoje vrijednosti. Vrijednosni sistem je suptilno nagovještavao kako svi žele na vrh, takmičenje je bilo »zdravo«, sistem je podsticao egoizam, moć. »Jedini problem tog sistema je da više ne djeluje,« jasna je Greenova.
Nastao je strah. Strah od novoga, strah od »talasanja«, strah od neuobičajenih i novih ideja. Strah kod svih da se ne napravi greška, da se ne izgubi udobnost koju agencijama obezbjeđuju teško stečeni ugovori s klijentima, strah od gubitka pozicije u marketing i PR odjelima kompanija, jer je u njima lijepo raditi. Pri tom je sve neizvjesnije u marketing odjelima, koji svoju snagu crpe iz snage budžeta kojima raspolažu, ali su oni, na njihovu žalost i žalost cjelokupne industrije, sve manji. Moramo promijeniti način razmišljanja. Nije sve u parama, kaže Senad Zaimović, ima nešto i u zlatu. Zlato su ideje, zlatni rudnici su kreativni odjeli u kojima se stvaraju ideje od kojih zavise sudbine brendova i čitavih kompanija. Samo ideje sve teže nalaze put do realizacije. Zašto? Zbog straha u kojeg svakim danom sve više zapadamo. Agencije se plaše da ne izgube ugovore, ljudi iz marketinga, na strani kompanija, se boje da revolucionarnim idejama ne naljute šefove iz svojih uprava.
PR nije nikada imao snagu u velikim budžetima, ali je zato, na neshvatljiv način, uspio sebi obezbijediti poziciju nedodirljivosti. Niko ništa ne može i ne smije komunicirati bez saglasnosti PR-a. Predsjednici velikih kompanija mogu donositi odluke o višemilionskim investicijama, ali ne smiju odgovoriti na tri novinarska pitanja dok ih prethodno ne „sažvaće“ PR. Ni slučajno! Piarovci zapravo i ne vole odgovarati na pitanja, oni najviše vole komunicirati saopštenjima, jednostranim i, u pravilu, loše sročenim i polupismenim saopštenjima. Stvorili su za sebe udobnost koju pokušavaju zadržati svim silama. U takvoj se situaciji ne mogu rađati velike komunikacijske ideje. Sve je smrtno ozbiljno. Kome je potrebna takva komunikacija? I hoćemo li baš na taj način, takvom komunikacijom, mijenjati svijet u kojem živimo, svijet koji je spreman za društvenoodgovornu eru, samo mi nemamo hrabrosti da se oprostimo od svojih navika s kojima nam je bilo lijepo živjeti (a i danas je).
Greenova kaže kako boljitak čovječanstvu neć donijeti ekonomisti, već ljudi s idejama koji su spremni da stvari rade na kreativnij i inovativniji način, na drugi način. Treba se osloboditi monopola, straha i strategija komuniciranja čija je jedina ideja da nemaju ideju i da se ništa ne iskomunicira. Takva komunikacija je za piarovce najbolja jer nema rizika od greške i gubitka monopola. A možda je taj monopol ipak prirodna stvar, možda je u pravu legendarni Kamilo Antolović kad kaže kako je na zemlji prvo nastao PR, zatim amebe, pa tek onda čovjek!