Piše: Ekrem Dupanović
Foto: Branimir Brkljač, Milena Garfield, Asja Gavrilescu, Teodora Migdalovici, Ekrem Dupanović, snimio Jasmin Fazlagić
Prošlog vikenda (ne ovog koji je tek minuo, već vikend prije njega), ponovo sam bio u Mokrinu, malom selu na sjeveru Vojvodine u kojem se, zahvaljujući Banetu Brkljaču, otvara jedna nova stranica u razvoju komunikacijske industrije u Adriatic regiji.
Da podsjetim, Bane je u Mokrinu sagradio kompleks od pet kuća kojeg je nazvao Kuća na ravnom bregu i namijenio ga edukaciji ljudi iz kreativne industrije. Izgradnja je završena prije nepuna dva mjeseca i Kuća na ravnom bregu je spremna da primi svoje prve ‘učenike’.
U Mokrinu sam prvi put bio prije mjesec dana i tada sam napisao kolumnu „Može li Mokrin ispuniti Teodorine i Milenine snove“ (https://www.media-marketing.com/kolumna/7726-moze-li-mokrin-ispuniti-teodorine-i-milenine-snove.html). Ovog puta sam u Mokrin pozvao Teodoru Migdalovici iz Bukurešta, Milenu Garfild iz Vašingtona i moju kćerku Asju iz St.Galena. Sa nama je došao i Jasmin Fazlagić, sarajevski foitograf, da napravi prve zvanične fotografije Kuće na ravnom bregu. Kao obavezan, ali meni najznačajniji prtljag, iz St.Galena je stigla i moja šestogodišnja unuka Tara. U petak popodne i subotu do iza ponoći smo radili vrlo intenzivno. U nedjelju prijepodne su nam se pridružile Jasmina Nikolić i Ana Vehauc iz agencije New Moment New Ideas Company Y&R Beograd kako bi sa Teodorom razgovarale o saradnji (već je dogovoren prvi interni seminar za NM koji će sredinom avgusta biti održan u Mokrinu). Na ručak su stigli Ivan Stanković sa suprugom Majom Žeželj i njihovo dvoje djece.
Zašto o Mokrinu pišem sa zakašnjenjem od sedam dana, kada su se tog vikenda u Kući na ravnom bregu događale velike i vrlo ekskluzivne stvari koje bi svaki urednik želio što prije objaviti? Naravno, prije polaska moj je plan bio da kolumnu iz Mokrina objavim odmah u ponedjeljak 28. jula. Međutim, po povratku smo Asja, Jasko, Tara i ja svratili u Novi Sad, na kafu kod prijatelja Roberta Čobana. Na odlasku iz Novog Sada nas je pogodilo strašno nevrijeme, padala je jaka kiša, tako da smo u Sarajevo stigli tek iza ponoći. Prekasno čak i za mene da sjednem i pišem kolumnu. Cijelim putem sam pokušavao protekli vikend sažeti u par logičnih slika i na osnovu toga skicirati tekst, ali nije išlo. Taman kad bih pomislio da imam sliku, sve bi se rasulo, jednostavno otelo iz ruku. Toliko se stvari miješalo da je nemoguće sve bilo držati pod kontrolom. Druge obaveze po dolasku u Sarajevo, Bajram, ‘bum’ koji su na portalu napravile Banetova i Robertova kolumna, sve je to ‘guralo’ u stranu priču koju sam htio ispričati iz Mokrina. Sada, kad se mozak smirio i adrenalin rastopio, čini mi se da će biti lakše.
Helem, nađosmo se Teodora, Milena, Asja, Bane i ja prije desetak dana u Mokrinu da prodiskutujemo o prvim programima Kuće na ravnom bregu. Teodora u Bukureštu (Rumunija) ima školu u kojoj mlade rumunske kireativce, između ostalog, priprema za kanski festival sa kojeg su već dvije godine zaredom donijeli lavove rezervisane za najbolje mlade kreativce. Teodora je ambasadorica kanskog festivala za Rumuniju i ponajviše zahvaljujući njoj i njenoj upornosti, Rumuni su danas rado viđeni u Cannesu, u kojem su na festivalu kreativnosti osvojili sve što se osvojiti može. Asja i ja imamo blizak kontakt sa Teodorom zadnjih par godina i pozvali smo je u Mokrin da vidimo šta zajednički možemo uraditi za kreativce iz našeg regiona. U subotu 26. jula smo cijeli dan posvetili idejama kako bismo to najbolje mogli organizirati. Iz cijele priče rodio se četvorodnevni Retreat za 20 ljudi iz cijele komunikacijske industrije bez obzira rade li u agencijama, medijima ili marketing odjelima oglašivača.
Četiri su glavne karakteristike ovog programa u čijem je osmišljavanju i profiliranju aktivno sarađivala i Milena:
1. Rad na tijelu, duši i umu.
2. Pružiti pregled najboljeg oglašavanja u prethodnoj godini.
3. Workshopovi – konkretan rad na konkretnim brifovima – iznalaženje kreativnih rješenja.
4. Cijeli program će osmisliti i voditi Teodora sa još dva svoja gosta.
Poprilično vremena smo ‘izgubili’ tražeći termin. Željeli smo to napraviti što prije. Teško je bilo uskladiti slobodne termine svih koji bi trebali učestvovati u ovom projektu. Ujedno, željeli smo se pristojno udaljiti od Weekend Media Festivala i Golden Druma jer preklapanje termina, za šta smo u regiji postali specijalisti, ne bi nikome odgovaralo. Sve se na kraju vrtilo oko sredine oktobra kada je Teodora imala planiran put u Singapur. Kada je vidjela da je to najpogodniji termin za seminar u Mokrinu, Teodora je bez trunke razmišljanja u svom kalendaru precrtala Singapur i upisala Mokrin. Kada je to učinila postao sam siguran da ćemo od 16. do 19. oktobra, u Kući na ravnom bregu, imati sjajnu priču za mlade kreativce.
Predveče i nedjelju prijepodne posvetili smo Art Managementu i Mileninim idejama kojim programima u Mokrinu možemo doprinijeti razvoju Art Managementa, a samim tim i kulturi i umjetnosti u cijelom regionu. Namaštali smo dosta toga. Sada je na Mileni da do kraja avgusta sve prijedloge sistematizira i predloži četiri programske cjeline od po peta dana koje bismo u različitim terminima realizirali tokom iduće godine. Milena će predložiti i svoje goste koji će sa njom sarađivati u realizaciji programa posvećenog Art Managementu.
Jasmina Nikolić i Ana Vehauc su nam se po dogovoru pridružile u nedjelju u 11:00 sati. Došle su da ‘bezecuju’ Teodoru za jedan workshop kojeg New Moment New Ideas Compani Y&R želi u Mokrinu organizirati za beogradski kreatiuvni tim, a kasnije i za sve kreativne timove NM u regionu. Tako su se polako počeli ostvarivati Teodorini snovi da se krene sa stvaranjem cjelovite kreativne priče na nivou Jugoistočne Evrope. Ona ima jako dobar pregled globalne kreativne scene i svjesna je koliko balkanska sirova kreatrivnost dominira u odnosu na mnoga, za sada ‘kreativnija’ tržišta. Kada bi se samo malo dotjerala, bila bi mnogo cjenjenija i uspješnija. Seminar za NM planiran je već sredinom avgusta.
Šlag na tortu bio je dolazak Ivana Stankovića sa suprugom Majom Žeželj i njihovo dvoje djece na ručak. Tako se kompletiralo društvo koje cijeni iste vrijednosti, dobro se poznaje i dijeli istu viziju razvoja komunikacijske industrije koja se temelji na vrhunskoj kreativnosti.
Nažalost, odmah poslije ručka, Asja, Jasko, Tara i ja smo morali napustiti Mokrin. Čekao nas je dug put do Sarajeva, a imali smo još dogovor da svratimo na kafu kod Roberta Čobana u Novi Sad. Čim smo sjeli za sto sa Robertom pokazao mi je taze izdanje magazina Hello!, sa vjenčanja Novaka Đokovića. Hello! London je, naime, otkupio ekekluzivna prava na fotografije sa Novakovog vjenčanja tako da su sva licencna izdanja, pa i ovo za Srbiju, mogla koristiti te fotografije. „Ovakvo izdanje imamo priliku uraditi jednom u deset ili dvadeset godina. To je bila fantastična prilika za oglašivače. Od 132 strane imali smo 50 oglasnih strana. Šta misliš kakav je bio odnos oglasa koje su naručile medijske agencije i onih koje smo mi direktno prodali?,“ pitao me Robert. Bez mnogo razmišljanja odgovorio sam: „Vi ste prodali 75 odsto oglasa, a medijske agencije su kupile 25 odsto za svoje klijente.“ „Tačno tako,“ rekao je Robert i dodao „Imali smo vrhunski ekskluziv, cijela srpska javnost je bila okrenuta vjenčanju, mjesec dana ranije smo poslali ponude medijskim agencijama, ali one jednostavno ne mogu i ne žele izaći iz svoje zone udonosti, njima se nije dalo mijenjati već unaprijed pripremljene media planove, one su jednostavno inertne u lijene i ovako dugo neće moći“.
Zamolio sam Roberta da nam napiše komentar. Učinio je to, napisao je odličan komentar koji evo već treći dan dominira portalom.
Sa Robertom se uvijek zanimljivo družiti, ali naš susret u Novom Sadu je trajao svega oko pola sata. Vrijeme se kvarilo, nebo se zacrnilo od oblaka, mislio sam da prije pljuska nećemo stići do auta. Dogovorili smo se da ćemo se vidjeti na salašu kraj Novog Sada 5. septembra na cjelodnevnom eventu Talk Food, na kojem me je Robert zamolio da učestvujem u jednoj panel diskusiji. Poziv sam prihvatio sa zadovoljstvom.