Razgovarala: Tina Cipot
Roni Kordiš, alias Had (www.had.si), jedan je od najpoznatijih slovenskih blogera i twitteraša. Kako je sam napisao na svom blogu, vrlo je kritičan prema svemu i svima. Na primjedbe da očito ima previše vremena kada toliko objavljuje na svom blogu, s osmjehom kaže kako neki odlaze u fitnes, salone za uljepšavanje i kafane, dok on – piše. Otvoreno, bez dlake na jeziku. Hadovski!
Nakon sedam godina pisanja bloga i četiri godine aktivnosti na twitteru, šta su nam, po vašem mišljenju, donijeli društveni mediji? Ima li demokratizacija komuniciranja, po vama, neke konkretne učinke?
Kada sam počeo pisati blog, vjerovao sam da blogeri mogu svojim pisanjem promijeniti svijet i stvari oko nas. Da ćemo unijeti promjene i da će blogere, odnosno pasice kojima svojim pogledom opažamo svijet oko sebe, uzeti za mjerodavne te da će se naći sinergija s ozbiljnim medijima koji postoje godinama. Međutim, to se nije dogodilo u onoj mjeri, u kojoj sam to očekivao ili želio. Sigurno je da je jedna od boljih stvari to da svaki korisnik interneta ima mogućnost da napiše svoj pogled i s njim uzrokuje promjene.
Uticaji se prepoznaju. Posebno oni iza kojih stoji zajednica – nekad blogerska, sada twitter ili facebook. Dvosmjerna komunikacija ima velike prednosti za nas korisnike i velike slabosti za one na drugoj strani – koji su prije bili naviknuti samo na jednosmjerne komunikacije. Savremeni kanali, društvene mreže se, naime, ne mogu kontrolisati.
Kakvi su marketinški, odnosno, komunikacijski kanali koje blogerska scena nudi poduzećima i robnim markama? Znaju li ih oni iskoristiti?
Mogućnosti su veoma velike, mada rijetko koje poduzeće ima hrabrosti da napravi korak u nepoznato i pokuša uspostaviti kontakt s piscem bloga. Većinu poduzeća je strah da će se sve zajedno okrenuti u suprotnom smjeru i da će reakcije biti negativne. Pa ipak to nije baš tako jer smo mi, blogeri, obični ljudi koji ne »grizemo« i ne »udaramo«, ako nas neko pozove na razgovor ili nam prezentira svoju ideju.
U Sloveniji je bilo par slučajeva dobre prakse s tog područja, mada, na žalost, i nekoliko loših, kada su se takvih projekata latili potpuno paušalno.
U zadnje vrijeme se često igram s idejom brend abasadorstva, koju bi blogeri mogli vrlo kvalitetno obavljati za različite brendove koji su aktivni na internetu. Nekoliko poduzeća je već uspostavilo kontakt i osluhnulo moju ideju.
Imate li neke korisne savjete o tome šta bi poduzeća mogla napraviti, ali se ne usuđuju, ne znaju… Šta biste im savjetovali?
Prva stvar koje poduzeće mora biti svjesno je to da mora naći pravog sagovornika – kada pratiš nečiji blog, otkrivaš mnogo stvari o toj osobi. I, ako spada u fokus poduzeća, onda je smisleno da je pozovete na sastanak. Poduzeća neka ne postavljaju uslove, ali ta saradnja mora biti obostrano korisna, što je mnogo bolje nego kad su u pozadini velika očekivanja. Obzirom na to da je u Sloveniji to područje dobro poznato i otkrivanje potencijalnih ljudi, s kojima bi poduzeća mogla sarađivati, je vrlo jednostavno. Prije svega, poduzeća moraju biti svjesna da, ako nemaju dobar proizvod ili uslugu, onda im društvene mreže ili blogovi ne mogu pomoći. Toga bi morala biti svjesna na samom početku.
Kada su se pojavili mikro-blogovi, kada su se pojavili FB i Twitter, svi su smatrali da je blogovima došao kraj. Istina, ugasilo se mnogo blogova, ako ne i većina njih, pa ipak ih još uvijek mnogo istrajava. Kakvi su, po vašem mišljenju i iskustvima, atributi dobrog bloga i kakav je trend bloganja u svijetu i u Sloveniji?
Svaka stvar ima svoj početak i kraj, neki od nas još uvijek istrajavamo. Ja dolazim iz generacije IRC-ca, foruma… koji su nekada bili na vrhuncu, ali su kasnije, dolaskom novih usluga, izgubili svoje korisnike. Isto to se dogodilo i s blogovima kada su se pojavile društvene mreže, kao što su Twitter i Facebook. Mada, nisu svi pisci blogova završili sa svojim pisanjem – mnogi su još uvijek aktivni. Trend u svijetu je takav da blogovi dobijaju na značaju. I u Sloveniji se, u zadnje vrijeme, pojavio čitav niz novih blogova koji su više tematski, odnosno, nišni. Još uvijek tvrdim da se mnogo čitalaca blogova još uvijek poistovjećuje s piscem bloga i sa zadovoljstvom prati njegove napise. I, ako to činiš dugi niz godina, onda je i čitalaca mnogo.
Da li su vas nekad zamolili da uklonite neki tekst, odnosno, da li ste imali zbog svoje neposrednosti i otvorenosti nekih poteškoća?
To mi se dogodilo nekoliko puta. Predstavnik jednog većeg poduzeća me je nazvao i počeo mi prijetiti da odmah skinem objavu jer im, zbog visoke pozicije na Googlu, nanosi štetu. Kako je objava bila realna, a ispod nje mnogo komentara, takav mi se nastup učinio potpuno neodgovornim, što sam tom predstavniku i kazao. Kada je vidio da na taj način neće ići, počeo mi je nuditi novac da skinem objavu. Naravno, odbio sam. Kada je shvatio da neće ništa postići i kada sam mu objasnio da na takve pritiske ne pristajem, ljutito je zalupio slušalicom. Ono, što je zan mene u tom slučaju bilo važno, jeste to da je tu objavu pročitalo preko 20.000 ljudi. Kada bi poduzeće bilo svjesno da sam im dao rješenje, a ne samo kritiku njihovog problema, promijenili bi svoj način razmišljanja i zahvalili bi mi se. Ali, naša poduzeća još uvijek nisu došla do toga. Ipak, vremena se mijenjaju, posebno sada kada se štedi na svakom koraku i kada su besplatni savjeti veoma korisni.