Razgovarala: Simona Kruhar, Marketing Magazin
Photo: Bojan Šverko
Dr. Maja Bogataj Jančič važi za vodećeg slovenskog stručnjaka na području autorskih prava na internetu. Kako sama kaže, u područje intelektualnog vlasništva u koje, pored autorskog prava, spada i industrijska svojina, zaljubila se za vrijeme magistarskog studija na Harvardu. Završila je i magistarski studij intelektualnog vlasništva na pravnom fakultetu u Torinu. Nakon završenog studija u inostranstvu doktorirala je na Pravnom faklutetu u Ljubljani. Pažnju slovenske javnosti u posljednje je vrijeme pobudila protivljenjem međunarodnom trgovinskom sporazumu za borbu protiv plagijata, tzv. Acta, kojeg je Evropska unija na kraju odbacijal.
Uvjerena je da je sadašnji sistem autorskog prava zastario, da je slabo prilagođen digitalnom dobu i da ne ispunjava svoju misiju: umjesto da efikasno podstiče kreativnost, on je poptuno ograničava.
Procvatom interneta i digitalnih tehnologija pojavila se bojazan velikih muzičkih, knjižnih i novinskih izdavača da je došao njihov kraj, jer niko neće biti spreman plaćati za njihov sadržaj. Kakav bi bio vaš odgovor na takve strahove, s vidika autorskih prava?
To, da je danas sve na internetu, nikako ne znači da niko više neće kupovati muzičke nosače ili knjige. Ako pogledate cifre muzičke industrije vidjet ćete da stanje nije tako katastrofalno. Tehnologija, koja prijeti starim poslovnim modelima, omogućava brojnim umjetnicima i kreativcima da njihova djela dođu do šire javnosti. Ni knjige neće nestati jer još uvijek postoje tri bitna faktora – BBB, beach, bathroom i bedroom. Štampana knjiga se mora takmičiti s elektronskom ili s nekim novim multimedijalnim proizvodom kojeg će Google, ili neki drugi tehnološki velikan, prije ili kasnije stvoriti.
Danas je glavno pitanje kako se približiti korisnicima i potrošačima kako bi vas uopšte zapazili. To razumiju svi osim poslovnih modela koji se temelje na autorskim pravima. I pored toga što, s jedne strane, tehnologija omogućava sve, autorsko pravo, s druge strane, zabranjuje skoro sve: upotreba bez dozvole nije dozvoljena i zato su poslovni modeli koji se temelje na autorskom pravu zastarjeli, jer u digitalnom dobu nije uobičajeno da molite za dozvolu prije nego nešto upotrijebite.
U autorskom pravu je zaista mnogo problema. Svi se žale: korisnici, autori, imaoci prava, industrija. Da se slikovitije izrazim, autorsko pravo vidim kao vladara koji sjedi na prijestolju i već odavno ne funkcionira, njegovi savjetnici mu laskaju da vrlo dobro radi dok oni, koji žive od njega, tvrde da je njegov sistem vladanja preživio i da su potrebne promjene.
Zanimljivo je da je autorsko pravo vrlo efikasno, posebno kad nešto treba skinuti s interneta. Ako, recimo, Googlu i Facebooku saopštite da je određen sadržaj zaštićen autorskim pravom, odmah će ga skinuti. Tako je bilo i u slučaju kada su se na internetu našli tajni snimci sa sjednica slovenske vlade. Jedno vrijeme se cijela stvar nije micala s mjesta, ali kada su skidanje tražili na osnovu autorskih prava, sve je brzo obavljeno. Ostavimo sad po strani ko uopšte može biti vlasnik autorskih prava tih snimaka.
Šta je sve na internetu, zapravo, predmet autorskih prava. Da li za autorsko djelo na internetu važe ista pravila kao u „realnom“ svijetu?
Autorsko pravo je samo jedno. Režim „sva prava pridržana, zabranjena upotreba svega, što izričito nije dozvoljeno,“ važi svuda. Razlika je samo u tome da su digitalne tehnologije ponudile nove mogućnosti iskorištavanja autorskih djela, autorsko pravo im se pokušava prilagoditi, odnosno obuhvatiti i regulirati sve te mogućnosti.
Nove tehnologije donose nove poslovne modele, a pravo još uvijek trčkara za njima, prilagođava se, nekad bolje, nekad slabije. Po mom mišljenju, autorsko pravo se vrlo loše prilagodilo digitalnim tehnologijama. Bavi se pitanjima kako što bolje zaštititi autorska djela, kako što efikasnije zabraniti njihovu upotrebu propisivanjem visokih kazni ili kako zaustaviti prenošenje datoteka, mada bi se moralo prilagoditi drugačije, dopustiti određeno korištenje na internetu istovremeno obezbjeđujući autorima i industrijama određene pobude. Kada bih znala kako to uraditi, vjerovatno bih bila najbogatiji čovjek na svijetu.
U medijima, posebno u njihovim elektronskim izdanjima, gotovo se ustalila praksa da uz fotografiju, koju su skinuli sa Facebooka, kao izvor potpisuju Facebook, a ne autora. Šta je u tom slučaju ispravno?
Uslovi poslovanja Facebooka određuju da mu za sve što objavite na njegovoj mreži, dodijelite licencu. Nije riječ o isključivoj licenci jer je, pored Facebooka, imaoc autorskih prava i autor. To znači da Facebook može raspolagati objavljenim sadržajima u obimu neisključive licence. Autorsko pravo pravi razliku između materijalnih i moralnih prava autora. Autor fotografije ne mora obavezno biti i vlasnik profila na Facebooku, na kojem je objavljena njegova fotografija. Ako se vlasnik profila i autor fotografije dogovore, nema nikakvih problema. Ispravno bi bilo da se autoru priznaju moralna prava. Ako fotograf ne dozvoli objavu može zahtijevati uklanjanje fotografije s vašeg profila.
S autorskopravnog stajališta da i pored toga što vi Facebooku dodijelite autorska prava na fotografiju koja ste prethodno dobili od fotografa, medij bi morao dobiti posebnu dozvolu za objavu fotografije jer se radi o njenoj upotrebi u komercijalne svrhe. Pravilno akreditiranje moralnih autorskih prava autora je neophodno, ali je važno dobiti i dozvolu imaoca materijalnih prava za njenu upotrebu.
Slično područje su objave na blogovima gdje su objavljene različite fotografije ili videosnimci.Već se događalo da određeni medij iskoristi blogerske sadržaje, a da nije naveo izvor ili pitao za dozvolu. Još uvijek preovladava mišljenje sa je sve što je na internetu dozvoljeno uzeti. Nažalost, nije tako. Čak i ako kritiziramo autorska prava da bi moralo biti dozvoljeno mnogo više upotrebe autorskih djela, posebno u obrazvone, nekomercijalne i privatne svrhe, još uvijek je previše zabrana. Mediji, koji prodaju svoje sadržaje, bi morali hitno urediti svoja autorska prava, odnosno pozanimati se o autoprstvu nekog rada i od autora, ili imaoca, pridobiti prava za upotrebu.