Piše: Ekrem Dupanović
No Limit Sarajevo Advertising Festival praktično je počeo u utorak uveče u restoranu Tavola večerom na kojoj smo ugostili članove festivalskog žirija. Kad sam se vraćao kući s večere bilo mi je jasno da ćemo imati odličan festival. Toliko pozitivne energije na jednom mjestu odavno nisam osjetio. Jednostavno svi su jedva čekali da žiriranje počne i da vidimo 74 prijavljena rada te da na osnovu njih ocijenimo kakva nam je kreativna žetva bila. Imali smo predosjećaj da će to biti odlična slika bosanskohercegovačke kreativnosti. Mene su propitivali kakvi su radovi i gotovo da nisu prihvatali objašnjenje da ne znam i da nisam pogledao nijedan rad. I zaista nisam. Prvo, nije bilo potrebe jer su Ida (Pojata) i Malik (Hodžić), dvije moje desne ruke, toliko dobro vodili proces priprema radova za žiriranje i saradnju sa HURA-inom ekipom koja nam je pomagala oko aplikacije, a drugo, i ja sam htio sa ostalim članovima žirija tek kada se okupimo na zvaničnom zasjedanju prvi put vidjeti hoćemo li se imati čime pohvaliti regiji u trrećem izdanju knjige Kreativni portfolio.
Kada smo juče (srijeda) počeli gledati prijavljene radove u kategoriji Video uzbuđenje je počelo rasti. Nakon prvih sedam-osam radova Asja je uzviknula: „Juhu, imat ćemo najbolje stranice u knjizi, radovi su fenomenalni.“ I svi članovi žirija su se složili sa njom. Evo dok ovo pišem jedva se suzdržavam da vam ne saopštiom rezultate i ne objavim dobitnike nagrada sa kojima ćemo se zaista svijetla obraza pojaviti pred kompletnom oglašivačkom javnošću. Toliko malo toga sam vidio do sada u medijima (nedostatak vremena) da sam bio iznenađen. Pokazalo se ono što sam stalno tvrdio. Imamo odlične kreativce! Imamo kreativne agencije čije radove možemo izvoziti i na najrazvijenija tržišta. Nemamo jaku industriju koja bi podržala kreativnost. Nemamo je zato što kao industrija ništa ne radimo na promociji i jačanju oglašivačke industrije. S jedne strane imamo potencijalne oglašivače, posebno u privatnom sektoru, koji nisu svjesni potrebe za oglašavanjem i s druge strane, imamo agencije koje se apsolutno ne trude da tu potrebu kod oglašivača izazovu. Svi se bore za što veći komad sve manjeg kolača, umjesto da se udurže, promoviraju profesiju kojom se bave, privuku nove i ojačaju budžete postojećih oglašivača, podignu vrijednost tržišta i počnu kao gospoda živjeti od svog posla. Oglašavanje je u „moje“ vrijeme bilo gospodski posao. Zašto to ne bi ponovo postalo?
Žiriranje je trajalo od jutra do kasnih popodnevnih sati. Atmsofera pobjednička. Ono što me je najviše obradovalo jeste činjenica da su se agencije radovale sjajnoj kreativi drugih agencija, pljuštale su pohvale za dobra rješenja. Bilo je spornih situacija, ali sve je riješeno na najboljii način vodeći računa da niko ne bude oštećen. Suzdržavam se da me ne obuzmu emocije i da ne počnem možda i previše u superlativima opisivati jučerašnji dan, ali sam ponosan da se on dogodio i da sam svjedočio sjajnom radu žiria čiji inače nisam bio član ali sam mu prisutvovao kao predsjednik Festivala. Hvala svim članovima žirija: Mileni Mijatović (MINT Banja Luka) koja je predsjedavala ovim, iz nekoliko razloga o kojima ću pisati sutra, gotovo istorijskim događajem za bh. industriju oglašavanja te Davoru Čičiću (Sarajevski kiseljak), Dejanu Čati (Banjalučka pivara), Asji Dupanović (Media Marketing), Bojanu Hadžihaliloviću (Fabrika Sarajevo), Belmi Hadžiomerović (Raiffeisen Bank BH), Brankici Janković (Aquarius Banja Luka), Nađi Lutvikadić (BH Telecom), Ivoni Jurilj (Degordian Mostar), Vesni Vlašić Jusupović (McCann Sarajevo) i Zvezdani Žujo (Communis).
1. No Limi Sarajevo Advertising Festival 2020 - Žiriranje
2. No Limi Sarajevo Advertising Festival 2020 - Žiriranje
3. No Limi Sarajevo Advertising Festival 2020 - Žiriranje
4. No Limi Sarajevo Advertising Festival 2020 - Žiriranje
5. No Limi Sarajevo Advertising Festival 2020 - Žiriranje
Sve članice žirija su prije par mjeseci u Sarajevu osnovale Woman.Comm Club BH, asocijaciju žena u komunikacijskoj industriji Bosne i Hercegovine. Danas (četvrtak) bit će održan sastanak UO Kluba na kojem će se donijeti sve odluke koje će omogućiti pokretanje njegovih aktivnosti. U neformnalnom razgovoru nakon žiriranja već su počele pripreme za sastanak upravnog odbora Woman.Comm Cluba. Priča je išla u tom pravcu da žene na sastanku donesu odluku i osnuju Udruženje oglašivačke industrije BiH. To bi bila gotovo revolucionarna odluka koja bi značajno doprinijela unapređenju tržišta oglašavanja. Ništa se ne događa dok žene ne preuzmu inicijativu.
Već je sedam sati uveče. Žurim na večeru sa Denisom Beganovićem i njegovim muzičarima koji su dva sata ranije stigli iz Ljubljane. Oni će večeras svirati u Imperial Brew Society na svečanosti dodjele nagrada. Bit će uzbudljivo. Odlična ekipa. I odlična večera. Denis i jedan njegov kolega žive u Italiji i odlično poznaju italijansku kuhinju. Tavola je restoran koji pretežno nudi specijalitete italijanske kuhinje. Pred kraj večere pitam Denisa kako mu se dopada. „Hrana je odlična, ali tek kad dobijem tiramisu mogu ti kazati kakav je restoran. Italijanski restorani se prepoznaju po tome kakav je tiramisu. Ako je dobar – restoran je odličan.“ Kad je dobio tiramisu i probao prvi zalogaj, Denis je rekao konobaru da mu donese još jedan. Bravo za Tavolu.
Uh, danas puno posla. U Communis potpisati festivalska priznanja, UO Woman.Comm Cluba (nisam član ali još ovaj put ću prisustvovati da pomognem, a osim toga klub je jedan od projekata Media Marketinga). Poslije ručak sa Vlatkom Dimovskim koji je kasno sinoć stigao iz Beograda. Danas popodne iz Beograda stiže i Boris Miljković, reditelj koji će napisati scenario i režirati film o Draganu Sakanu čiji sam producent. Odmah po Botinom dolasku idemo u Fabriku na dogovor o postprodukciji filma (kolor korekcija, grafika, animacije, ton, muzika…). Iz Fabrike kratko kući na refresh i presvlačenje pa na dodjelu nagrada. Ali prije nagrada premijera filma No Limit.
Svima koji su se zabrinuli za moje zdravstveno stanje nakon Dnevnika prekjuče https://www.media-marketing.com/dnevnik/dnevnik-jednog-metuzalema-173-moze-se-dogoditi-da-usred-projekcije-filma-napustim-dvoranu-ne-vratim-se-vise/ i slali mi poruke ohrabrenja poručujem da je sve u redu, u utorak sam zadnji put u montaži pogledao film i jako sam zadovoljan. Čak šta više mogu kazati da je odličan. Jedva čekam večerašnju premijeru.
U ranim jutarnjim satima, 16. januara 2020.
