Napisao Ante Fumić, vlasnik Prilika Grupe
Ususret 11. SoMo Borcu koji se održava 17. studenoga u Zagrebu, donosimo vam niz kolumni medijskih stručnjaka iz kompanija koje su članice Hrvatske udruge digitalnih izdavača (HUDI) o temama koje će biti obrađene u sklopu cjelodnevne konferencije SoMo Borac.
Svatko tko se bavi medijskim biznisom u Hrvatskoj zna da je riječ o vrlo kompleksnom tipu poslovanja, a ako ste igrom slučaja jedan od onih petstotinjak manjih medija u Hrvatskoj, tada se priča dodatno komplicira.
Održivost svakog medija ovisi o mnogočemu; broju novinara koji pišu ili prenose tekstove, potentnosti područja ili teme na kojoj djeluju i ciljanom broju čitatelja, kapacitetima prodaje marketinga i njegovim općenitim realnim mogućnostima, tehničkim mogućnostima održavanja medija, i onom najtežem – svakodnevnom vječnom traganju za aktualnim i dobrim pričama koje zanimaju zahtjevne čitatelje. Tek nakon svega navedenog stižu brojke, ono što bi tematski i regionalni mediji trebali kapitalizirati, da bi za početak pokrili troškove i tek onda imali osnovnu dobit. Put od početka do kraja je trnovit ukoliko mediji poštuju poslovne principe i moralne okvire koje bi trebali.
Hrvatska udruga digitalnih izdavača među prvima je u medijskoj povijesti Republike Hrvatske dala značaj tematskim i regionalnim medijima, osnivanjem Radne skupine za regionalne i tematske medije u ožujku ove godine. Iako možda i nisam očekivao veliko razumijevanje za teme manjih medija, dogodilo se suprotno, a to je bitno iz više medijsko-tržišnih razloga. Netko je počeo slušati i uvažavati komentare kolega, čiji mediji možda nemaju 2 milijuna čitatelja mjesečno, ali imaju 200 000 čitatelja mjesečno koji su im lojalni do krajnjih granica. Priča tu ne staje, već tek počinje. Ali vratimo se par koraka natrag, u objašnjavanje priče. U HUDI-ju su u istoj radnoj skupini „regionalci“ i „lokalci“, znači mediji koji prate regionalne i lokalne news teme, te „specijalizirani“ mediji, dakle mediji koji su nišni i tematski određeni za određenu skupinu ljudi ili njihove interese. Koji su problemi jednih i drugih, i kako ih se počelo rješavati?
Regionalci i lokalci često ovise o politici, ali su i njihova meta. HUDI je donio Vodič koji im pomaže
Problem malih ekonomija lokalnih sredina, i nedostatak potrebe za online marketingom, male medije često dovodi u rješenje odnosno problem koji ih i uništava. Financijska suradnja s političarima često je neophodna za kakvu takvu financijsku održivost, a ono što slijedi nakon prihvaćanja takvih pravila igre je zloupotreba istih tih medija od strane lokalnih političara kako bi u lokalnoj sredini bili prikazani u poziciji svevišnjeg autoriteta i neprikosnovenog velikana. Ako te politika financira, politika te i kontrolira.
Ako se kojim slučajem isključite iz te medijsko-političke igre i krenete s realnim tekstovima o često lošoj situaciji u lokalnim sredinama, nauštrb ne dobivanja svih mogućih ugovora od strane lokalnih ustanova, grada, ili županije, dolazite do problema. Političari su skloni prijetiti, tužiti, slati svoje medije na vas, ignorirati slanje vijesti vašem mediju, kao i mnogo toga drugog što su mnogi kolege doživjeli, te podizati tužbe za točne informacije koje objavljuju. Tužbe se podižu zbog zastrašivanja vlasnika, te kako bi ga se upozorilo na posljedice te potencijalno financijski iscrpilo zbog plaćanja odvjetnika i cijelog procesa.
Kako bi se udar takvih tipova tužbi ublažio, Hrvatska udruga digitalnih izdavača ovdje je djelovala i preventivno te smo donijeli Vodič za suzbijanje tužbi u medijskim sporovima. Radna skupina za zakonodavstvo i regulativu uz pomoć odvjetnika najčitanijih hrvatskih medija, za članove HUDI-ja izradila je Vodič koji svakom tko dobije tužbu na svoj medij, može brzo i efikasno dati prve informacije i korake u takvim trenutcima, ali se i upoznati s pravnim terminima koji su često kompleksni i nepoznati prosječnoj maloj redakciji i medijskim timovima.
Tematski mediji u Hrvatskoj nose veliku snagu, a sada postoje i Smjernice koje će pridonijeti vrednovanju sadržaja
Tematski mediji, kao i oni regionalni, često imaju problem ulaganja velike količine vremena u autorske tekstove, nakon čega bi ih drugi mediji prenosili bez urednog ili standardiziranog navođenja izvora. To je uzrokovalo i određeni tip frustracije kod manjih medija, jer smo gotovo svi iz regionalnih i tematskih medija doživjeli da dignemo top priču na nacionalnu razinu, a nakon toga nacionalni mediji preuzmu temu i za nekoliko dana pišu o tome bez navođenja izvora.
HUDI je ovdje također djelovao standardizirajući tržište, a Radna skupina za regionalne i tematske medije zajedno je sa svim medijima došla do donošenja Smjernica o prenošenju medijskog sadržaja. Proces je trajao više od šest mjeseci, održan je veći broj sastanaka i konzultacija praktički cijele medijske scene članova HUDI-ja i, na kraju, rezultat su smjernice koje će raditi na boljitku pozicije svih tema na nacionalnom medijskom nebu. Nitko nema iluzija da će ova priča biti konačno rješenje, no da je velik doprinos i jedan veliki konsenzus medijske scene o prenošenju sadržaja, ne može se osporiti.
I za kraj, malo o marketingu i održivosti medija, kako bi sve gore napisano imalo prave temelje, a i kako bi spomenuli medije i marketing na tematskom mediju. Postavljam pitanje koje me nebrojeno kolega pitalo u ovih desetak godina iskustva u tom području.
„Gdje su agencije za zakup medija kad je riječ o regionalnim i tematskim medijima?“
Mnogo puta čuo sam ovo, za manje medije, pitanje od milijun dolara. Riječ je o problemu financiranja medija ovih tipova, odnosno interesa medijskih agencija za njihovim (realno manjim) brojem čitatelja i dosegom korisnika koji pružaju tj. marketingom.
Kvaliteta, ne kvantiteta, stil je kojim mnogi kolege vlasnici regionalnih i tematskih medija, pokušavaju doći na radar agencija za zakup medija. Međutim, komunikacija očito nije dovoljna, kao i interes i usmjeravanje oglašivača na kvalitetnije medije, koje možda imaju manje čitatelja, ali često i veći utjecaj na kupce.
Odgovor na ovo pitanje ostat će nepoznat, ali i samo adresiranje problema, treba gledati kao situaciju na koju se može utjecati, što će se vjerujem s vremenom i dogoditi.