Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Ekrem Dupanović, ekrem@www.media-marketing.com
Želim čestitati Bajram svima koji ga danas slave. Bajram Šerif Mubarek Olsun!
Nisam postio Ramazan, ali sam se čitav mjesec savjesno i disciplinovano suzdržavao od mnogih užitaka, uključujući i smanjenu količinu hrane.
Danas, na Bajram, počet ću razmišljati o radikalnoj promjeni mog odnosa prema vremenu. Mak Dizdar je napisao: „Vrijeme je da se misli o vremenu“. Meni je kucnuo zadnji čas. Moram u ova dva dana praznika dobro razmisliti gdje mogu uštedjeti makar sat, sat i po svakoga dana. Samo tako ću do kraja avgusta završiti svoju knjigu Hotel Jugoslavija i, naravno, knjigu The Best of CDs. Moram. Danas sam to čvrsto obećao Zvezdani (Žujo) za vrijeme našeg ručka u Vinoteci.
Za predjelo smo imali razgovor o poslu. Zvezdana kaže da je zadovoljna, da su upravo obnovili ugovor sa P&G-jem iako više nisu licencni partner P&G-jeve globalne medijske agencije, a i da sa ostalim klijentima ide dosta dobro. Ja sam Zvezdani govorio o tome kako napreduje moj rad na knjizi The Best of CDs, o projektu AD Woman of the Year i o još nekim planovima za unapređenje portala Media Marketing i Art&Business.
Za glavno jelo smo imali My sweet memories. Ničim izazvana Zvezdana reče: „Verujem da se tvoji sastanci uglavnom svode na slušanje „tuđih“ priča, a ja želim da malo slušam tvoje priče. Zaželela sam da čujem neku od priča koje obično počinju ovako: Ej, Zveki, jesam li ti pričao kada smo ’83. Jure Apih i ja za vrijeme Jugoslovenskog festivala tržišnih komunikacija u Portorožu…, ili, ’90 idemo mi u Crnu Goru kod Mila Đukanovića na prezentaciju agencije, a ja zaboravio film u Sarajevu… I tako sam ja, uz fenomenalnu tjesteninu s vrganjima, koju smo zalijevali samo Janom, zabavljao Zvezdanu nekim od priča iz knjige Hotel Jugoslavija koju se kanim da završim već dvije godine. Nakon toga je uslijedila ozbiljna drugarska kritika koja nije prestala dok nisam dao časnu riječ da će knjiga izaći u septembru. Morao sam pružiti ruku i gledati Zvezdanu ravno u oči.
Jučer popodne sam završio prevod zadnje stranice knjige Mitje Tuškeja Bez frendova nema brendova. Bila je to zapravo uvodna strana knjige na kojoj Mitja piše kako knjiga nikada ne bi izišla da njegova Maja nije sve vrijeme bila uz njega, da ne bi bila takva kakva je da njegova kćerka Urška nije uradila redakciju ključnih dijelova, da njegova tridesetogodišnja saradnica Mojca nije sve vrijeme vjerovala u njega, da … Kod mene će, naravno, na prvih deset mjesta biti Vedrana koja mi je omogućila da živim svoj posao onako burno kako sam ga živio svih ovih 39 godina našeg zajedničkog života, zaista sam joj zahvalan što me je trpila (trpi me i danas), bit će još zahvala, ali jamačno knjiga ne bi izašla u septembru (ako zaista izađe) da ja 4. jula, na Dan borca, nisam ručao sa Zvezdanom.
Desert je bila Zvezdanina priča o Ivi Balent. Ja sam od ranije znao da su Zvezdana i Iva velike prijateljice, ali da neko s toliko ljubavi i poštovanja govori o nekom kao što mi je Zvezdana govorila o Ivi, to odavno nisam čuo. I bilo mi je jako drago zbog toga. Danas je prava rijetkost da neko o nekom lijepo priča. Svi su u nekim šemama u kojima im ne odgovara ni ovaj, ni onaj, ma niko. Svako će svakom naći neku manu. Naročito u našoj industriji gdje se svi bore za što veći dio sve manjeg kolača i u toj nemilosrdnoj borbi za klijente teško nalaze lijepe riječi jedni za druge. Zaista prava rijetkost. I zbog toga mi je Zvezdana uljepšala dan i praznik pričom o Ivi Balent sa kojom ću se po prvi put susresti idućeg utorka u Zagrebu.
Dakle, moja borba s vremenom počinje. Prvi korak – isključiti na računaru, tabletu i telefonu signal za dolazak mailova. Drugi korak – pregledati mailove samo tri puta dnevno: u pet ujutro kad ustajem, u podne i u četiri popodne. I to je sve. Najviše vremena potrošim reagujući na svaki „ping“. Čim čujem da je stigao mail, ja kliknem na koverat, prekidam pisanje u pola rečenice i odgovaram na mail. Dobijem u prosjeku oko dvadesetak mailova u sat vremena. Ujutro ću pregledati i odgovarati na sve mailove koji su stigli u toku noći. U podne ću otvoriti samo one koji sadrže materijal za portal, a kod trećeg otvaranja mailova, ponovo ću pregledati sve, ali i ukinuti one koji samo nepotrebno uzimaju vrijeme. Moram biti rigorozno racionalan kako bih bio efikasan u skromnoj ekonomiji vremenom. Ako ste navikli da sam vam dostupan tokom cijelog dana i da odgovaram na mailove brzinom svjetlosti, sada će biti malo drugačije. Žao mi je, ali obećao sam Zvezdani da ću knjigu završiti do početka septembra.
Ponovo se vraćam Mitji Tuškeju koji je lijepo napisao u svojoj knjizi: » Činjenica je da se prečesto ne znamo zaustaviti i razmisliti i zato bezglavo žurimo kroz vrijeme. Na nas utiče previše informacija koje prebrzo i prečesto kao kiša padaju po nama.“