Piše: Marko Majer, osnivač, partner i direktor agencije Mayer McCann Ljubljana, koja je na ovogodišnjem Golden Drumu osvojila Grand Prix za najinovativniju kampanju
Foto: Autor na bini Golden Druma iz vremena Mad Men-a u Portorožu, kada se po nagradu izlazilo u smokinzima i sa leptir kravatama (Michael Conrad, predsjednik žirija, i Marko Majer)
Zanimljivo pitanje i igra riječi, gdje se upliće ona stara dilema o kokoši i jajetu. Pošto Golden Drum detaljno pratim i ubrajam se među rekordere kontinuiranog učešća u Portorožu, priuštit ću si malo duži odgovor.
Moja prva sjećanja na portoroški oglašivački festival sežu čak do 1987. godine, kada sam prvi put bio na JFTK (Jugoslovenskom festivalu tržišnih komunikacija). Tada je to bio festival jugoslovenskih televizijskih kuća i, prije svega, dobar izgovor za posjetu Trstu i kupovinu kave i jeansa za one kojima je Trst inače bio predaleko. Nema u tome ničeg lošeg, takva su tada bila vremena. Treba odmah kazati da je već tada to bio showcase svjetske kreative koju su rijetki iz ovih krajeva imali prilike vidjeti u Cannesu. Još se danas sjećam takvih imena predavača kao što je bio legendarni Jacques Séguela.
Kad je Slovenija postala neovisna, JFTK je ukinut i umjesto njega osnovan je SOF (Slovenski oglaševalski festival), kome je dodat jedan, takozvani, međunarodni dan koji će ubrzo prerasti u Zlatni bubanj, festival Nove Europe, kako je širu regiju, pozitivno i politički korektno, nazvao Jure Apih, idejni tvorac Golden Druma.
Festival se brzo razvijao kako po broju učesnika tako i po kvalitetu sadržaja. U međuvremenu je, zbog nesporazuma o vlasništvu branda, izgubio slovensku verziju imena i, kao Golden Drum, postao jedan od najvažnijih europskih festivala. Kad je ušao u sistem bodovanja Gunn Reporta, postao je relevantan i za velike globalne igrače.
Pored agencija sa područja bivše Jugoslavije, prvih godina su često slavili i ruski kreativci, naročito u kategoriji TV spotova.
U to vrijeme su, u skoro svim većim državama Nove Evrope, ključne agencije vodili stručnjaci sa Zapada, takozvani »expats«, kojima je zadatak bio dignuti nivo znanja u regionalnim agencijama. Njihovo iskustvo i znanje, povezano sa konkretnijim budžetima tih tržišta, donijelo im je veliku nadmoć pa se tako naša prednost ubrzo počela smanjivati i na kraju je nestala. Nagrade su počele odlaziti u Prag, Varšavu, Bukurešt… Za regiju Nove Evrope Golden Drum je bio Cannes u malom, konkurencija u malo lakšoj kategoriji, ali još uvijek po najvišim kriterijima. Dragan Sakan je to dobro shvatio i, unatoč svim barijerama i u njegovim najtežim trenucima, uspio svoju agenciju dovesti do titule Agencije godine.
Golden Drum je sve više rastao i bilo je neophodno otvoriti ga i drugim tržištima, što je značilo otvorenu svjetsku konkurenciju u pojedinim kategorijama. U jednu ruku, to je podizalo kvalitet i kriterije. Povećao se i broj učesnika, ali, u drugu ruku, naša je regija izgubila domaću kreativnu arenu. Neke međunarodne agencijske mreže su Golden Drum iskoristile za lako prikupljanje bodova u Gunn Reportu, pa se zato, nažalost, mnogim regionalnim agencijama put do nagrade činio preteškim. Broj prijavljenih radova iz ex-YU regije je počeo opadati.
Poslije reorganizacije festivala područje prijava se ponovo počelo sužavati na Novu Evropu, u koju se, pored nekadašnjeg istočnog bloka i bivše Juge, ubrajaju i Austrija, Finska, Turska pa i Izrael. I njihove su industrije oglašavanja poprilično razvijene i imaju visoko postavljene produkcijske standarde.
Došle su godine ekonomske krize i recesije, oglašivači na malim tržištima bivše Jugoslavije, sa malim budžetima, bez vizije i optimizma, radije ostaju u okvirima provjerenih i sigurnih načina tržišnog komuniciranja.
Kriteriji žirija na Golden Drumu ostaju i dalje visoki. Sve teže je osvojiti nagradu samo sa kreativnom idejom, izrađenom na osnovu fiktivnog briefa. U ozbiljnom svijetu oglašavanja passé su print oglasi koji na duhovitu fotografiju nalijepe što manji logo oglašivača u desni donji ugao. Danas je potrebna inovacija, bilo u pozicioniranju branda, bilo u načinu ili kanalu komunikacije, ili čak u odnosu brand – potrošač, kojeg rado nazivamo »engagement«. Onim agencijama i klijentima kojima je to jasno, vrata do nagrada Golden Druma, pa i Cannesa, širom su otvorena, ili, da ne preterujem, barem otškrinuta.
Raduje me da možemo ovogodišnje uspjehe Golden Druma dijeliti sa mccannovim kolegama iz Beograda i Tirane (kada govorimo o ovoj regiji). Naročito za albansku agenciju to znači veliki korak naprijed na tržištu koje se, kao posljednje otvorilo u regiji.
I, da na kraju odgovorim na postavljeno pitanje: Golden Drum je uvijek bio u regiji i u njoj ostaje, a na nama je da se opredijelimo kako ćemo se prema njemu postaviti i što ćemo, u takmičarskom smislu, iz njega izvući.