Autorica: Ana Tkalac Verčič, predsjednica HUOJ-a
Reakcije na opasnost širenja koronavirusa jako su različite. Od onih koji smatraju da su mjere koje se poduzimaju pretjerane i nepotrebne do onih koji u svemu vide teoriju zavjere. Od straha za život, do straha za stabilnost gospodarstva. Od potajnog zadovoljstva zbog prisilnog odmora, do nepoštivanja elementarnih pravila sigurnosti. Bez obzira na uvjerenja i stavove, svima je jasno da je situacija jedinstvena, potencijalno opasna, s nepredvidivim posljedicama.
Globalna pandemija ugrožava živote, pa je samim time očuvanje zdravlja najvažniji zadatak svakoga od nas. No, ovakva kriza vrlo jasno pokazuje da se zdravlje, gospodarstvo i stabilnost čuvaju kvalitetnom komunikacijom.
A što je u ovom slučaju kvalitetna komunikacija?
Prvenstveno, važno je sustavno, pouzdano i pravovremeno izvještavati javnost(i) o zdravstvenoj situaciji, odlukama relevantnih tijela i planiranim akcijama. U svakoj situaciji u kojoj postoji nedostatak informacija, nastaju glasine koje predstavljaju veliku opasnost. Pretjerano opskrbljivanje nepotrebnim proizvodima dobro ilustrira takvu situaciju.
Dodatno, u krizi je važno što manje improvizirati i zato upravljanje komunikacijama treba prepustiti stručnjacima. Odnosi s javnošću jedan su od najznačajnijih elemenata u pažljivom upravljanju krizom i čine ogromnu razliku u konačnom oporavku.
Ljudi su očekivano nemirni i zabrinuti. Zato je važno poštovati osnovne postulate krizne komunikacije (biti spreman, biti dostupan, biti vjerodostojan). Važno je javnosti(ma) pokazati da organizacija/država ima plan za rješenje krize i da ga primjenjuje. Time postaje jasno da organizacija/država situaciju drži pod nadzorom.
Najuspješniji komunikatori u kriznoj situaciji su oni koji komuniciraju ažurno, iskreno i daju potpune informacije medijima. Ključne osobe u Hrvatskoj doista i komuniciraju upravo tako. Ministar zdravstva, Vili Beroš i dr. Alemka Markotić iz Klinike za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević uživaju povjerenje građana jer doista djeluju vjerodostojno i kompetentno. Njihov pristup u velikoj mjeri oblikuje atmosferu u kojoj se svi nalazimo i smanjuje potencijalnu paniku među građanima.
Na kraju, svatko od nas mora preuzeti odgovornost. Ne samo kroz očuvanje zdravlja i direktno smanjenje opasnosti od širenja zaraze, već i kroz odgovorno komuniciranje. Društvene mreže omogućavaju svakome da sudjeluje u javnom dijalogu i zato svi moramo biti pažljivi. Ovo nije trenutak za prenošenje neprovjerenih informacija ili neopravdano širenje panike. Jednaka očekivanja koja imamo od uprava organizacija ili državnih tijela stoje i pred svakim od nas. Važno je pažljivo, promišljeno i odgovorno komunicirati i pri tome razmisliti o posljedicama onoga što iznosimo.
Ova će kriza imati i neke dugoročne učinke. Vrlo će jasno ukazati na sve probleme u sustavima komunikacije, unutar organizacije, ali i društva u cjelini. Postat će vidljivo koliko je kvalitetna interna i eksterna komunikacija značajna. Organizacije (ili državna tijela) s jasnim planovima upravljanja krizom i kriznom komunikacijom lakše će i brže izaći iz krize. Ono što zna svaki stručnjak za odnose s javnošću sada će postati jasno svima – kriznom komunikacijom ne smije se početi upravljati usred krize, već se prije nego se kriza dogodi.
