Piše: Uroš Lajovic, dirigent
Shenzhen je srednje veliki kineski grad sa 14 milijuna stanovnika. Frapantna je činjenica da je grad osnovan na ideji Deng Xiao Pinga koji je, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, došao ovamo, gdje se u blizini Hong Konga nalazilo ribarsko selo i rekao da treba tu postaviti grad koji bi bio konkurencija Hong Kongu. Službeno grad je ustanovljen 1979. godine i danas, kao što sam napisao, broji 14 milijuna stanovnika (tu je potrebno biti oprezan – dok ja ovo pišem, možda ih već ima 15 milijuna). Do prije deset godina Shnezhen je bio najbogatiji grad u Kini, centar bankarstva i kompjuterskog hardvera i softvera (ja se u to ne razumijem i bolje je da pišem oba pojma), danas ga je već pretekao Shanghai.
Toliko o gradu. Simfonijski orkestar, sa kojim radim već tri godine, na nivou je srednje jakih orkestara iz naše sredine. Mnogo se muzičara iz orkestra školovalo u SAD ili Evropi, najviše u Njemačkoj, tako da u principu razgovaramo engleski, a neke stručne pojmove mogu tumačiti i na njemačkom jeziku te ih moji prijatelji onda prevode na kineski.
Uslovi rada su odlični. Imaju fenomenalnu koncertnu dvoranu, koja izdaleka liči na Berlinsku filharmoniju, a sama bina kopija je one u Berlinu. Dvorana ima oko 2.500 sjedišta, obojena je u kinesku nacionalnu crvenu boju i ima i ogromne orgulje. U Shenzhenu postoje optimalni uslovi za rad i muzičari se jako žele baviti našom muzikom, tako da je atmosfera sjajna.
Ove godine dolazim u jesen još jednom na 14 dana u Shenzhen (ovaj put sa jako teškim programima Sibelusa i Ravela), a u novembru idem u Tianjin, gdje ću upoznati možda i malo drugačiju Kinu. Temperature će tamo biti možda malo umerenije, jer ovdje je u ovo doba ne samo vrućina, već i velika vlažnost zraka, tako da ponekad zaželiš da dođeš u prostoriju sa klima uređajem.
Lijepi pozdrav,
Uroš Lajovic
Shenzhen, 16. aprila 2015
