Piše: Ljiljana Boljanović, direktorica PR agencije Pleon Olaf & McAteer Beograd
Čitajući pažljivo biografije pristigle na naš nedavno raspisan oglas za Senior Accounta (samostalni vođa projekta), ne mogu a da se ponovo ne zapitam gde je rešenje naizgled jednostavne zagonetke na čijoj se jednoj strani nalaze stotine hiljada nezaposlenih, ili zaposlenih, a nezadovoljnih, a na drugoj nepopunjena dobro plaćena mesta u agenciji poput naše. Kolege, s kojima svakodnevno razgovaram, dele istu glavobolju, teško nalazimo vredne, obrazovane, kvalifikovane timske igrače… a kada ih nađemo, čuvamo ih kao malo vode na dlanu. Deo problema svakako leži u obrazovnom procesu, a deo nesumnjivo u ličnim karakteristikama pojedinaca.
Iako istraživanja Evropskog komunikacijskog monitora pokazuju da je oko dve trećine pi-ar profesionalaca zadovoljno svojim poslom, slične muke muče i kolege u inostranstvu. Jedna od prvih tema, koje probistrimo na redovnim susretima CEO-ova Ketchuma, čiji je deo i Pleon Olaf & McAteer, jeste kako nam ide „lov na talente”. „Biseri” su retki, zajednička je ocena.
Tome ne mogu dovoljno da se načudim. Iz mog ugla konsultantkinje sa desetogodišnjim iskustvom u komunikacijama i desetogodišnjim u novinarstvu, nema izazovnije i zanimljivije profesije koja vam pruža bezbrojne mogućnosti za napredovanje i vrlo pristojnu zaradu. Istraživanje ECM iz 2012, u kome je učestvovalo 2185 stručnjaka iz 42 evopske zemlje, pokazuje da je uticaj komunikacijske funkcije na upravljanje vrlo visok, i kreće se oko 70 odsto, bilo da je reč o savetodavnom uticaju, ili o egzekutivnom. A sfere delovanja u kojima se krećemo vrlo su široke i praktično neiscrpne!
Isto istraživanje pruža nam odgovore i na to šta je nama, poslodavcima, potrebno kada su veštine i znanja, naročito mlađih profesionalaca, u pitanju: menadžerske sposobnosti (donošenje odluka, planiranje, organizovanje, upravljanje ličnim vremenom), poznavanje društvenih i političkih trendova, visoko razvijeni etički standardi, pa tek onda komunikacijske sposobnosti i veštine. One su conditio sine qua non.
Ono što je možda najuzbudljvije, kada je o našem zanimanju reč, jesu neprestane promene. Na nedavno održanoj međunarodnoj konferenciji Public Relations Society of America, u San Francisku, Rob Flaerti, CEO Ketchuma, jedne od najvećih globalnih komunikacijskih mreža, podelio je s prisutnima svoj utisak o promenama u sferi vesti. „Umesto da tragamo za vestima koje su nam potrebne, od vesti u današnje vreme očekujemo da pronađu nas ”, kaže Rob. Evo i kako. Od 1,8 miliona pretplatnika Njujork tajmsa, polovina je digitalna. A čak 6,3 miliona ljudi čita NYT vesti putem Twittera. Dakle, ako je neka vest dovoljno važna za mene, neko će mi javiti, odnosno, ona će me „pronaći”, porukom, Teittom ili poštom. Implikacije ove promene za nas konsultante su nezamislive! Iako promena tradicionalne uloge „čuvara” imidža, možda nije još dospela baš u svaki CEO um, to ne znači da se nije desila. Na tom putu prihvatanja promene, naša pomoć će im biti preko potrebna.
Zato, tražimo stručnjake!
(Ovaj je tekst objavljen u najnovijem broju časopisa Taboo)