Nakon solidnih nekoliko godina u kreativnoj industriji, čovjek počinje stjecati stvarno dobar osjećaj o tome što se događa u poslu, ali uvijek postoji osjećaj nepoznatosti.
Tada tražimo vodstvo i iskustvo osoba koje su objavile djelo za koje smo željeli da bude naše, divimo mu se. Vrhunski kreativci, naše stariji kolege i kreativni direktori su naši favoriti.
Tada na scenu dolazi Creative LIAsions pružajući priliku za smjernice i mentorstvo nekih od onih ljudi koji nam nisu dostupni ili nam nisu baš tako često i lako dostupni.
Imao sam privilegiju razgovarati s tri velika imena naše industrije. Većina razgovora koje sam vodio s mentorima vodili su se oko trenutne uloge kreativnosti i utjecaja oglašavanja na brendove i društvenu odgovornost te o tome jesmo li skloniji jednome ili drugome kada ocjenjujemo takve radove na festivalima i snižavamo li kreativne kriterije u svjetlu društveno odgovornog rada. No, osim ovog specifičnog pitanja, razgovori su se vrtili oko osobnog karijernog puta svakog mentora i kako su ih neki izbori ili odluke doveli do mjesta gdje su sada.
Moja prva mentorska sesija s Alasdairom Lennoxom iz Landor & Fitcha otvorila mi je oči. Razgovarali smo o kontrastu između dizajnera i umjetničkog direktora te o tome kako dizajnersko iskustvo može biti velika prednost u umjetničkom vođenju i oglašavanju. Jedna od ključnih stvari o kojima smo razgovarali bila je mogućnost korištenja vizuala i oblika brenda u korist učinkovitog komuniciranja kampanje usredotočene na sami brend. Ali ono što mi je najviše zapelo jeste činjenica da postoji velika razlika između imatisjećanja i ostavljanja dojma, a ako možete ostaviti oboje, onda je vaš rad zaista izvanredan.
U svojoj drugoj mentorskoj sesiji imao sam mogućnost razgovarati s Natalie Lam iz Publicis Groupe o tome kako je katapultirala svoju karijeru u svojim ranim danima te o procesu upravljanja različitim timovima i agencijama na azijskim i pacifičkim tržištima. Ipak, najzanimljivija tema za razgovor bilo je njezino iskustvo ocjenjivanja velikih međunarodnih nagrada, razlika između bronce i srebra u fazama ocjenjivanja, što čini zlato i grand prix te kako se oglašavanje balansira između kampanja usmjerenih na brend i rada na društvenoj odgovornosti. Cijeli dio ocjenjivanja bio je najzanimljiviji, jer nikad ne znate što bi drugi mogli misliti o vašem radu, a uvid iz prve ruke u to kako suci pristupaju procesu čini veliku razliku u ocjenjivanju rada koji pokušavate iznijeti.
Posljednja sesija mentorstva bila je s Brunom Bertellijem, također iz Publicis Groupe, koja je bila vrlo iščekivana sesija, zbog sjajnog rada koji Publicis Italija realizira svake godine. Naš razgovor bio je usmjeren na poteškoće ocjenjivanja i kako prepoznati dobre ideje, kako uspostaviti kriterije i na tome graditi svoj kreativni proces. Vrlo korisna vježba koju mi je Bruno dao bila je da odaberem tri različite kampanje koje mi se stvarno sviđaju, pogledam radovew jednom, a zatim pokušam ponovno napisati rad i provjeriti koje sam bitne stvari pokupio iz ideje gledajući je samo jednom.
Sve u svemu, iskustvo Creative LIAsions mi je pomoglo da razotkrijem neke predodžbe koje se svakodnevno stvaraju o profesijama i metodama u svijetu oglašavanja. Pored svega ovoga, dugotrajni osjećaj neznanja nije nestao. Mislili biste da će postati manji, ali u stvarnosti je postao veći. Kontakt s mojim mentorima donio mi je upravo ono što sam očekivao. Nove horizonte i nove “nepoznanice” za istraživanje.