Piše: Ekrem Dupanović
Foto: Slavimir Stojanović, dizajner, osnivač i partner Designis
Iz Sarajeva sam za Beograd putovao jutarnjim avionom u utorak ujutro (15. april). Padao je veliki snijeg. Ko zna zbog čega, prepoznao sam taj snijeg kao dobar znak za CUP, bio sam siguran da će sve biti dobro. Kada sam kasnije, u Beogradu, razmjenjivao SMS poruke sa Banetom Brkljačem, nije mogao da vjeruje da u Sarajevu pada toliki snijeg. Napisao mi je da je u Mokrinu, u Kući na ravnom bregu i da se sunča, da se bukvalno peče na suncu.
Čim sam stigao u hotel Crowne Plaza imao sam sastanak sa Smiljkom (Dokić Jeremić), koja je vodila cijeli projekat organizacije Cupa. Informisala me je da sve ide po planu, da je žiri veoma zadovoljan uslovima rada. New Moment je noć ranije organizovao večeru za žiri u restoranu Tri šešira na Skadarliji. Smiljka kaže da je bilo fantastično, da su tamburaši ‘razvalili’ goste. New Moment je Cup iskoristio da okupi sve svoje najvažnije ljude iz regije, a bili su i gosti iz Y&R mreže.
Srećem Jureta (Apiha) i Metu (Dobnikar). Vrlo su zadovoljni. Oduševljeni su večerom koju je organizovao New Moment.
Smiljka i ja odlazimo na ručak s Mišom Lukićem i Sonjom Dragojević. Razgovaramo malo o poslu, a više o običnim stvarima. Dva vrlo ugodna sata su brzo prošla. Uživao sam gledajući kako Mišo bira vino. Rekao sam mu da sam odlučio uzeti malo duži odmor u julu i avgustu i učiti o vinima. Dogovaramo se za večeru u septembru na kojoj ću ja birati vino, a Mišo ocijeniti šta sam i koliko sam naučio.
Poslije ručka sa vraćamo u hotel i sa Juretom i Metom prolazimo kroz cijeli CUP. Sve je spremno, za sada nema problema, a nadamo se da ih neće biti ni naredna dva dana. Smiljka CUP čvrsto drži pod kontrolom, obavlja na desetine telefonskih razgovora, provjerava, daje instrukcije.
Svi zajedno sa žirijem odlazimo na večeru koju je organizovao McCann. Srđan Šaper i njegov tim su za večeru odabrali restoran Diagonala, fantastično mjesto za opuštenu večeru nakon Tri šešira. Hrana vrhunska, izbor vina takođe. McCann nas je sve iznenadio detaljima. Prije večere smo na zidu pogledali video projekciju istorije Beograda, što je bilo posebno atraktivno za članove žirija koji su prvi put bili u srpskoj prijestonici. U toku večere svako je na posebnom tabletu napisao šta ga najviše iznenađuje, a kasnije smo sve to pogledali kao video. Podijelili su nam poklone sa suvenirima Beograda u kesi sa logom McCanna i CUP-a, podmetači za hranu su takođe bili s logotipima i imenom svakog od gostiju. Razlika je uvijek u detaljima! Oko pola noći se opraštamo od naših sjajnih domaćina. Vraćamo se u hotel puni utisaka.
Srijeda počinje radnim doručkom. Ja sumnjičavo propitujem za neke detalje prosto ne vjerujući da sve ide tako glatko, da nema problema, da nema apsolutno ništa što nam može ugroziti veliki događaj sutra. Poslije doručka se prebacujem u VIP Lounge sa svojim zabilješkama i brdom papira. Mislio sam da ću nešto raditi, ali mi se nije dalo, a i nisam imao šta. Oko 11 sati me zove Miloš Simić, direktor marketinga Grand Casina i predsjednik IAA Srbija. On je popodne domaćin sastanku predsjednika i direktora nacionalnih udruženja oglašivačke industrije iz zemalja regije, a uveče smo zajedno domaćini na večeri za žiri, sponzore i VIP goste CUP-a. „Znam da ti glava puca i da ne znaš gdje udaraš,“ kaže Miloš i nastavlja, „ali trebali bismo se na kratko vidjeti da ‘prođemo’ kroz popodne i veče.“ „Miloše, ako vjeruješ, ne znam šta ću od dosade,“ odgovaram mu, „sjedam u taxi i dolazim“. Na izlazu iz hotela srećem Velibora Zolaka, mog prijatelja iz Budve, koji je upravo doputovao na sastanak udruženja. Pokupio sam ga sa recepcije i odveo na kafu kod Miloša. U Grand Casinu smo pogledali prostor za sastanak, dogovorili se oko nekih detalja za večeru i kasnije ćaskali o običnim stvarima.
Popodne u hotel stižu učesnici Balkan Spirita, kreativni lideri iz regije. Dogovaramo se da u 18 sati, nakon završenog žiriranja, napravimo tehničku probu svih prezentacija kako sutra tehnika ne bi ‘štekala’. Dokazano je pravilo da kad ništa ne zakaže, zakaže tehnika. Dolazi i ‘strašna’ ekipa beogradskog McCanna zadužena za event produkciju i počinje sa radom. Pred njima je duga noć, jer nam je dvorana za CUP bila slobodna tek uveče. I kada sam već pomenuo tehniku i ‘strašnu’ ekipu McCanna, da odmah kažem da sutra ništa nije zakazalo niti jednu sekundu i da je CUP bio jedini festival i konferencija na kojoj sam bio, a da je sve što se tiče tehnike funkcionisalo besprijekorno.
U 15,45 se po dogovoru nalazim sa svim predsjednicima i direktorima udruženja na recepciji hotela i odlazimo u Grand Casino na naš ‘istorijski’ sastanak. Prvi put su se na jednom mjestu okupili svi ‘šefovi’ struke da razgovaraju o zajedničkoj saradnji koja bi trebala da razultira podizanjem standarda oglašivačke struke u regiji. Nedostaje nam Jelena Ivanović, direktorica IAA Srbija. Dan ranije umro je njen tata. Sa nama nije ni Špela Levičnik Oblak, predsjednica Upravog odbora Slovenske oglašivačke komore (SOZ). Još ranije nas je obavijestila da tog dana ima regionlani sastanak agencijske mreže TBWA u Pragu. Tu su Barbara Kranjc, direktorica SOZ-a, Damir Ciglar, predsjednik i Dunja Ivana Ballon, direktorica HURA-e, Miloš Simić, predsjednik IAA Srbija i Velibor Zolak, presjednik udruženja oglašivačkih agencija Crne Gore. BiH i Makedonija ne učestvuju jer nemaju udruženja. Sastanak je inicirao i organizovao Media Marketing.
Na početku smo konstatovali da postoji potreba saradnje nacionalnih udruženja na uspostavljanju standarda struke u regiji. Svu pažnju usmjeravamo na nekoliko najvažnijih pitanja, prije svega oko pravila za raspisivanje pitcheva. Barbara nam je svima donijela po jedan primjerak dokumenta Dobra praksa kako u Sloveniji nastoje da riješe ovo pitanje. Pokušat ćemo da do jeseni napišemo i usvojimo preporuke o raspisivanju natječaja koje bi važile za cijelu regiju i da ih objavimo na Golden Drumu.
Sastanak je trajao dva i po sata, a produžio bi se barem još toliko da nismo morali završiti na vrijeme kako bi restoran ‘Diva’ Grand Casina bio spreman za večeru.
Kratko osvježenje u hotelu. Odlazim do dvorane u kojoj su učesnici Balkan Spirita probali svoje prezentacije. Sve je završeno, prezentacije su prebačene u glavni računar, svi formati su usklađeni, CUP može početi. Ekipa vrhunskih profesionalaca McCanna postavlja opremu i scenografiju. U cijelom timu koji priprema CUP nema nervoze, vlada vrlo kreativna atmosfera, svi jedva čekamo da svane sutrašnji dan i da Beogradu predstavimo ono što smo intenzivno pripremali protekla četiri mjeseca.
Večera u Grand Casinu je bila na nivou Grand Casina. Sjajan prostor, vrhunska hrana, a za vina se pobrinula vinarija iz Tikveša koja je bila odličan sponzor CUP-a. Njihov sommelier nam je, uz svako jelo, predstavio vino koje pijemo i tako nas proveo kroz paletu vrhunskih vina iz Tikveša. Atmosfera je bila odlična, a meni se posebno dojmio sto za kojim su sjedili kreativci, učesnici Balkan Spirita, Slavimir Stojanović, Aljoša Bagola, Iva Kaligarić, Vanja Blumenšajn i Anja Radulović (Dušan Drakalski je bio ne večeri regionalne mreže New Momenta, Vladmimir Ćosić na večeri mreže McCann, a Bojan Hadhihalilović je u hotelskoj sobi završavao svoju sutrašnju prezentaciju). Tu atmosferu među njima sam osjetio na prvom BalCannesu u Rovinju. Iako se, naravno, uvijek trude da budu bolji jedan od drugoga, jako su sretni kad su zajedno i kad imaju priliku da se druže. Valjda najbolje jedni druge razumiju. Kada nema accounta i oglašivača, njima je najbolje.
Zdenka (Milanović) i Rade (Kričak) iz I&F MCCann Grupe prenose utiske sa panel diskusije koja je predveče organizovana u Ustanovi kulture Parobrod i na kojoj su učestvovali kreativni direktori agencijske mreže McCann. To je bio prvi put da je u Beogradu održan sastanak kreativnih direktora McCann mreže Skandinavije, zemalja istočne i centralne Evrope, Balkana i jugoistočne Evrope.
Muzika u Grand Casinu je bila neponovljiva. Pjevačica, gitarista i klavirista. Jazz za pamćenje. Odličan primjer kako ‘no name’ umjetnici mogu stvoriti vrhunski doživljaj.
Konačno je svanuo za nas ‘veliki’ četvrtak, dan uoči Velikog petka. Prije doručka Smiljka, Meta, Jure i ja odlazimo da pogledamo dvoranu za CUP. U holu ispred dvorane vidim kako su sponzori, Erste banka i Uniqa osiguranje, odlično brendirali cijeli prostor. Već samo to daje utisak velikog događaja. U dvorani se vrši zadnja provjera rasvjete. Bravo za McCann (produkcija) i New Moment (kreativno rješenje Cupa). Dvorana izgleda čarobno. Srećem se sa Alexom (Đorđevićem) koji će voditi cjelodnevni porogram CUP-a. Izgleda kao ‘ispod čekića’, vrhunska elegancija. Alexu i Gogi Grubejšić, kao i cijeloj ekipi Superstarsa smo veoma zahvalni za svu pomoć koju su nam prižili u organizaciji beogradskog Cupa. Angažovali su se u svim segmentima, obezbijedili su sponzore, pružali nam korisne savjete… Alexa znam sa Noći Reklamoždera. Vodio je program u Adidasovoj trenerci i skakao po bini. Kada nam je Goga predložila da on vodi program Cupa bio sam skeptičan, CUP ipak nije Noć Reklamoždera. Ali sad, kad sam ga vidio ‘skockanog’ kao da će voditi program u pariskoj Olympiji, bio sam siguran da imamo odličnog domaćina.
Program je počeo pozdravnim govorom Jureta Apiha, izvršnog direktora Intercontinentalnog Advertising Cupa, poslije njega sam i ja kazao nekoliko riječi u ime Media Marketinga, izvršnog organizatora Cupa, a sa pozdravima je završio Miloš Simić, u ime IAA Srbija, našeg partnera u organizaciji.
Marijana Agić Molnar, regionalna direktorica istraživačke kuće GfK i potpredsjednica IAA, predstavila je rezultate istraživanja o imidžu oglašavanja u Srbiji koje je IAA ekskluzivno uradio za Cup. U očima srbijanske javnosti struka ne stoji baš najbolje, dosta je odgovora koji upućuju na to da je oglašavanje napadno, da laže itd. Najviše zabrinjava stav mladih koji u velikom procentu ne žele raditi u oglašavanju i to je nešto na čemu struka u Srbiji mora ozbiljno raditi.
Istraživanje IAA je bilo odličan uvod za Balkan Spirit, prijepodnevni program Cupa koji su ispunili regionalni kreativni lideri regije Aljoša Bagola, Vanja Blumenšajn, Slavimir Stojanović, Vladimir Ćosić, Anja Radulović, Bojan Hadžihalilović i Dušan Drakalski. Pokazali su i dokazali da oglašavanje ne mora biti agresivno niti neistinito da bi bilo uspješno. Odlične prezentacije, vrhunska kreativa i sjajan engleski jezik, boooljiii od onoga na kojem ćemo popodne slušati prezentacije članova žirija.
Poslije Balkan Spirita poslužen je raskošan ručak. Vidi se da se ekipa hotela Crowne Plaza dobro potrudila, a da ni mi nismo bili škrti u dogovaranju menija. Sa petnaestak gostiju, čija je lista bila ranije utvrđena, odlazim na ručak u hotelski restoran Prime. Organizovali smo ovaj ekskluzivni ručak kao privilegiju za sponzore i VIP goste. Njihov je domaćin bio Michael Conrad, predsjednik Berlinske škole kreativnog liderstva. Kako je Michael dobar dio svoje karijere proveo u Leo Burnettu, zamolili smo Mišu Lukića, lidera Leo Burnetta u Beogradu, da bude moderator razgovora. Michaelu je posebno drago da je među gostima bila i Lea Stanković koja je pohađala Berlinsku školu. Vraćam se zajedničkom ručku učesnika Cupa jer je na njemu toliko prijatelja i poznanika koje želim pozdraviti. Kasnije mi je Smiljka prenijela da je ručak s Michaelom bio veoma inspirativan i zanimljiv za sve učesnike.
Vraćamo se popodnevnom dijelu Cupa. Na redu su prezentacije članova žirija, program kojeg smo nazvali Intercontinental Creative Summit & Jury on the stage. Govorili su Milka Pogliani, Creative Consultant & Advisor, Italy, Alexandra Taylor, Member of D&AD Board, consultant Art Director, Michael Conrad, President, Berlin School of Creative Leadership, Sophie Schoenburg, Copywriter, AlmapBBDO, Brazil, Naoki Ito, Chief Creative Officer & Founder, PARTY Tokyo, Japan, Johannes Newrkla, Founder & CEO, Bluetango, Austria, Martin Spillmann, Chief Creative Officer, Leo Burnett Continental Western Europe, Switzerland, Santosh Padhi, Chief Creative Officer & Co-Founder, Taproot, India, Juan Sanchez, Creative Managing Director, TBWA, Spain, Adrian Botan, VP Creative Excellence, McCann Erickson CEE, Romania Prezentacije su bile vrlo zanimljive, prilika da se upoznamo sa trendovima u svijetu. Balkan Spirit je bio jedinstvena mogućnost da najuspješniji kreativci iz regije predstave svoje radove ljudima koji spadaju u vrh svjetske kreativnosti, a popodne je bilo odlična mogućnost da oni (i svi ostali učesnici Cupa) vide šta se radi u svijetu. Ne bih izdvajao nijednu prezentaciju, sve su bile odlične.
Poslije Creative Summita na scenu je ponovo stupio hotelski team koji kao da se trudio da svojom kulinarskom kreativnošću parira kreativcima u oglašavanju. Večera je bila odlična, ali za nju nije bilo previše vremena. Malo smo probili termine i, kada smo se vratili u dvoranu da pogledamo nagrađene radove, Cup je već bio ušao u svoj dvanaesti sat. Ipak, niko ne napušta dvoranu, svi žele saznati ko su pobjednici. Idu nagrada za nagradom, fantastične ideje, sve do konačnog osvajača Grand Cupa, agencije Taproot Mumbai koja pobjeđuje radom kreiranim za dnevni list Mumbai Mirror.
Dodjelom nagrada nije pala zavjesa na Cup. Glavnu ulogu ponovo preuzima vinarija Tikveš koja za kraj ponovo služi svoja najbolja vina. Iako je od pozdravnih govora prošlo 12 sati, većina gostiju se zadržava duže od sat i po vremena u razgovoru uz vrhunska makedonska vina. Svi su bez izuzetka zadovoljni. Slavimir Stojanović, posebno. Pokazuje mi vizit karte Michaela Conrada i Alexandre Taylor, članice D&AD Boarda. Pozvan je da održi predavanje u Berlinskoj školi kreativnog liderstva i na D&AD Academy.
Koristim priliku da se pojedinačno zahvalim svim sponzorima, posebno Srđanu Šaperu za finansijsku potporu i za izuzetan trud produkcijskog tima agencije McCann Beograd koji se potrudio da Cup izgleda svjetski te Žarku Sakanu za izuzetnu posvećenost Cupu cijelog kreativnog i PR tima New Momenta. I Srđan i Žarko kažu da na njih uvijek možemo računati.
Poslije Tikveš Wine&Chat Partya ostajem u lobyu u razgovoru sa Slavimirom, Duletom, Bojanom i Ćeletom do poslije ponoći. Ostavljam raspoloženo društvo i jedva stižem do sobe. Umor i godine, valjda je to – to.
Ujutro mijenjam plan. Odustajem od popodnevnog leta avionom i krećem za Sarajevo sa Benjaminom (Krnićem) i Dubravkom (Grubišićem) kolima. To su moji drugovi sa kojima sam želio podijeliti prve utiske sa Cupa. Za Sarajevo idemo po sistemu korak naprijed, nazad dva. Nakon što smo od Beograda odmakli više od 30 kilometara Velibor Zolak, s kojim sam popio kafu na rastanku, javlja da sam u hotelu za stolom ostavio svoju torbicu i da će je ostaviti na recepciji. Vraćamo se za Beograd. Ponovo krećemo za Sarajevo. U Šapcu pijemo kafu na benzinskoj pumpi OMV-a. Kada smo nakon kraćeg odmora odmakli prema Sarajevu gotovo 40 kilometara, Dubravko primjećuje da je na pumpi ostavio svoju torbicu. Ponovo se vraćamo. I tako, dok smo Dubravko i ja pravili probleme, Benjo nas je sigurno dovezao do kuće. Sarajevo, ljubavi moja!