Piše: Velibor Zolak, u Starom gradu Budva, 14. avgusta 2014.
Direktor Nacionalne turističke organizacije Crne Gore je početkom ove sedmice izjavio da je budžet NTO – organizacije čiji je osnovni posao promocija i marketing destinacije – u posljednjih pet godina smanjen sa 2.5 miliona na “ispod 1 milion eura”.
Podatak smo saznali onako usput, kad je trebalo objasniti zašto se ukidaju sva četri crnogorska turistička predstavništa (Frankfurt, Beograd, Sarajevo i Ljubljana).
Direktor je, ustvari, obznanio ono što smo svi vidjeli. Destinaciju koja posrće u definiciji svog identiteta, koja je sve manje prisutna u svijesti strateški značajnih tržišta i koja nije u stanju da svoj master plan turizma pretoči u realnost.
Na vrhuncu svog medijskog prisustva na međunarodnom turističkom tržištu, u udarnim terminima CNN-a, EuroNews-a, Travel Channel-a etc, sredinom i krajem 2000.-ih, filmski kadrovi Wild Beauty provocirali su svojom svježinom milione gledalaca, a tekstovi i fotosi Explorera golicali maštu desetina hiljada čitalaca…
Pokušavam pronaći razloge ovom gašenju i gušenju Nacionalne turističke organizacije: da li je destinacija dostigla (nepoznati) stepen razvoja na kojem je promocija izlišna; da li su dva i po miliona eura suviše velika cifra za destinaciju koja od turizma godišnje prometuje 700 miliona eura; da li turizam prestaje biti strateška privredna grana Crne Gore…?
Priznajem da mi je najrealniji ovaj treći razlog. Dio je trenda koji možda možemo nazvati javno-politička marginalizacije turističke industrije, a koji je svoj vrhunac dostigao u ukidanju ministarstva turizma. Crna Gora nema ministarstvo turizma, ali ima ministarstvo održivog razvoja i turizma koje objedinjava – pazite sad – planiranje prostora i građevinarstvo, razvoj stanovanja, životnu sredinu i klimatske promjene, upravljanje otpadom i komunalnim razvojem i na kraju turistički razvoj i upravljanje turističkom destinacijom. Kakve su šanse za glas turističke industrije u ovoj konstelaciji?
Ipak me nešto tu zbunjuje! Tenderi! Nesretni tenderi koji otkrivaju da je Ministarstvo održivog razvoja i turizma (dakle Ministarstvo, ne Nacionalna turistička organizacija!), samo u posljednja 3-4 mjeseca, raspisalo tender za online promotivnu kampanju Crne Gore u vrijednosti 250 hiljada eura, pa tender za Regionalnu promotivnu kampanju turizma na tržištu Srbije, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Makedonije u vrijednosti od 150 hiljada eura, pa tender za projekat unaprijeđenje imidža Crne Gore u cilju promocije turizma, 75 hiljada eura, pa tender za osmišljavanje, realizacija kulturno zabavnog programa i dogadjaja pod nazivom “After beach parties” na 10 odabranih plaža, 75 hiljada eura…
O-la-la!
Novca za promociju, dakle, ipak ima, ne znamo koliko, ali ne tamo gdje treba biti! I njime se upravlja kako ne bi trebalo!
O čemu se ovdje radi, odgovor treba da da Vlada Crne Gore. Jednostavan odgovor na jednostavno pitanje – zašto se poslovi, koji su u nadležnosti Nacionalne turističke organizacije i zbog kojih je ona formirana, ne obavljaju u Nacionalnoj turističkoj organizaciji, već u nenadležnom ministarstvu. U ministarstvu kojem je glavni posao planiranje prostora, građevinarstvo, životna sredina, komunalni otpad, donošenje turističkih propisa, kategorizacija hotela itd!
Ako ne odgovorimo na ovo pitanje, kristalno jasno, za isčekivati je da će ministarstvo poljoprivrede, umjesto da se bavi opštim uslovima za razvoj poljoprivrede, uskoro otvoriti farmu krava, ministar će birati krave za uzgoj i rasplod; ministarstvo ekonomije svoj hotel, ministar će ciljati goste i tržišta, zabavljati ih, propisivati cijene i pansionske menije; ministarstvo finansija će otvoriti svoju banku, ministar će zajmiti novac i birati najprofitabilnije poslovne projekte.
Naopaka stvarnost.
Gdje je u svemu ovome marketing, procijenite sami.
Gdje je u svemu ovome put propasti, ne procijenjujte!