Piše: Marijana Agic-Molnar, Managing Director GfK Serbia, Adriatic Region Manager, potpredsednica IAA
Promene se dešavaju velikom brzinom, a kriza se spustila i guši naše male balkanske mahale. Marketari, kako im samo ime kaže (a tako ćemo zvati sve one koji za novac prodaju marketing usluge nadajući nekom profitu), brže bolje su se orijentisali ka preživljavanju – rade sve više za sve manje novca u korist klijenata koji za svoje klijente – potrosače rade potpuno isto: sve više, za sve manje. Bara je sve plića.
U toj igri preživljavanja marketari su zaboravili da, osim sto pomažu klijentima da bolje primene marketing, moraju i sami da se bave marketingom – iako marketar dobro zna da, da bi se na tržištu opstalo, u tržište se mora i ulagati; iako marketar takođe zna da je tržište na brdovitom Balkanu još uvek mlado i da se lokalnim tržišnim učesnicima nekada mora objašnjavati da marketing sektor nije mesto gde ćemo smestiti direktorovu malu i da marketing mora biti srce svakog borca za srce (i novac) potrošača.
Ali, marketari počesto budu zauzeti jer zarađuju hleb svoj nasusni. I NIKAKO NEMAJU VREMENA.
Ništa strašno – na tržištu se uvek nađu oni koji imaju više vremena da neukoj raji objasne šta je to zaista marketing (a mi smo svedoci koliko je njihovo znanje ‘sveobuhvatno’), a evo samo nekih u moru primera:
Novine “Danas” 28.12.2013. “Dačićeva politika je marketing”: …. “…premijer Srbije Ivica Dačić u četvrtak uveče priznao je poslanicima republičkog parlamenta da je taj sporazum napravljen “iz marketinških razloga”.
Novine “Politika” 15.04.2014. “Marketing ili potreba”…: “Aleksandar Vučić ocenio je deklaraciju kao marketinske trikove koji ničemu ne sluze”
Novine “Danas” 27.06.2011 “Za sada samo marketing”:…”Svaka najava političara da će se na ovaj ili onaj način obračunati sa tajkunima, a da pritom ne iznose konkretne podatke, predstavlja marketing”…
Televizija RTS 31.05.2009. “Popović: vladine mere samo reklama”:… “Funkcioner DSS-a Nenad Popović optužio vladu Srbije da ne vodi relanu ekonomsku politiku, već politiku laži i obmana”.
Ili, recimo, brojni poznati i popularni voditelji prave uvod u propagandi blok rečima “Molim Vas izvinite sada moramo na propagandni blok” (valjda kao nešto što je sramotno i što oni nikada ne bi pustali, ali eto, novcu se u zube ne gleda…), a posle toga počinje prvi spot u bloku za koji je proizvođač posteno platio svaku skupu sekundu…
Upravo zato na brdovitom Balkanu, u Srbiji (centru Balkana), grupa entuzijasta marketara se dogovorila da ipak proveri da li generalna populacija (i to primarno ona koja bi možda odlučila da sutra počne da se bavi poslom marketara: uzrasta 25-45, učestali korisnici interneta, univerzitetski obrazovani) zaista misli kao što misle i oni (prethodno pomenuti) koji o marketingu, izgleda najviše govore.
Treba pomenuti da su entuzijasti marketari iz upravnog odbora IAA, najvećeg esnafskog udruženja u Srbiji. A kao deo IAA, marketari su saznali da naše muke sa imidžom struke nisu samo balkanske muke, već muke koje muče marketare puno zemalja – ali o tome malo kasnije.
I šta smo naučili kada smo istražili šta ljudi o marketingu misle? Naučili smo da je marketing najčešće sinonim za reklamu (posao marketara koji se ne bave ‘reklamom’ gotovo je nevidljiv), vrlo često se vezuje za medije: TV i novine, ali i za reči “novac” i “dosada”…
Opet, kada smo zamolili ispitanike da slikama pokazu svoje stavove o marketingu (znamo mi da slika govori više od hiljadu reči), najčešće su izdvajali dobre i nestandardne načine oglašavanja kao pozitivne primere (valjda od silne želje da se pobedi rec “dosada”).
A kako ljudi razmišljaju o našoj struci? Pa, koristićemo najplastičniju ilustraciju. Zamislite da ste budući mladoženja i da želite da se u najboljem svetlu pokažete pred sumnjičavom mladinom porodicom. A pritom ste i marketar. Svesni ste da niste doktor ni samostalni preduzetnik, ali računate da ni vaše zanimanje nije lose (manji broj marketara je takođe ucestvovao u istraživanju i procenjivao ugled naše struke u kome su, od 10 struka, marketare po ugledu stavili na treće mesto). Ali, mladina porodica (u ovom slučaju populacija 25-45, univerzitetski obrazovana) ne deli vaše mišljenje – po njima, osim doktora i preduzetnika, ugledniji od vas su i programer i advokat i bankar i umetnik… Recimo da lice tašte ne bi bilo u potpunosti ozareno… Iako biste, ruku na srce, bili u boljoj situaciji nego da ste novinar, računovodja ili, nedaj bože, političar.
Mladi ljudi od 25-45 misle da je marketinška struka za mlade ljude, da pratimo globalne trendove, da zahteva značajan prekovremeni rad (ovaj glas se izgleda dobro čuje), da su ljudi koji se bave ovim zanimanjem pod konstantnim stresom… Ono što ipak jako zabrinjava jeste da je ova industrija od tek veoma malog broja ispitanika viđena kao ona koja doprinosi srpskoj ekonomiji (to misli samo svaki deseti ispitanik). Čak i kada bi se zanemarile ideje kojima mi verujemo da menjamo svet i unapredjujemo klijentima biznis i kada bi se orijentisali samo na činjenicu da naša industrija uredno uplaćuje penziono i socijalno osiguranje za 1300 ljudi – naš doprinos je veoma značajan. Druga, takođe veoma ozbiljna negativna stavka našg imidža jeste niska transparentnost, odnosno svest da nešto krijemo…
Tipičan marketar, po mišljenju ispitanika je moderan, innovator, kreativan i dinamičan, ali i ponekad korumpiran, češće nemilosrdan, lažljiv i neskroman.
Da ponovim: nemilosrdni, lažljivi, neskromni, korumpirani, ne doprinosimo srpskoj ekonomiji, netransparentni, uvek nešto krijemo…
Da se kojim slučajem marketar nalazi pred klijentom koji ima ovakve elemente imidža, odmah bi mu preporučio da mora nešto da uradi po tom pitanju. Jer talenti sutrašnjice neće želeti da rade u njegovoj kompaniji.
IAA je zato sproveo globalnu kampanju kojom je započela borba sa negativnim mišljenjem i nerazumevanjem zašto je posao marketara vazan. I mi u Srbiji smo se priključili.Vreme je da krojač više ne ide baš toliko pocepan. Vreme je da o našoj struci počnu da pričaju oni koji je poznaju i žive.
Vreme je da koristimo naša dela da govore umesto nas jer populacija potpuno dobro razume da su najbolji brendovi upravo oni koji ulažu u marketing i da nema dobrog brenda bez marketinga. Vreme je za više etike i morala, vreme je za više transparentnosti.