Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Izbor dopusta za male poduzetnike zapravo i nije to. Dopust je potreban zaposlenim. Vlasnici malih poduzeća na dopustu samo mijenjaju svoju radnu sredinu. Ovo naravno može zvučati kao žalopojka, mada »osjećaj« da se stvari u tvojoj okolini odvijaju pretežno po tvojoj volji, predstavlja više od kompenzacije za teret stalne prisutnosti u poduzeću. Riječ je, naravno, samo o osjećaju. Ali on je suština. Po njemu se, naime, kreira ono što ostaje nakon dopusta. Kratka priča.
Izbor privremenog »radnog mjesta« zavisi od drugih učesnika. Kod nas je to relativno jednostavno. Muž kaže da dok god je živ – on je na dopustu bilo gdje da je.
Za sina je važna odvojenost od elektronskih naprava što, u njegovom slučaju, predstavljaju visoki valovi za surfanje. Pri tom je zanimljivo promatrati vlastiti strah pri simboličnom odlasku i povratku. Strah da ga jednom neće biti nazad. Za mene je to dosta putničkog (avanturističkog) adrenalina.
Kako kaže poslovica: knjiga koja nije vrijedna da je pročitaš dva puta, nije vrijedna ni da je jednom pročitaš. Tako je i sa izborom lokacije našeg odmora. Nakon više puta provjerenih Balija i Phuketa, ove godine smo se odlučili za Phuket.
Na Baliju smo prije nekoliko godina posjetili restoran Sardines m.sardinebali.com. Vodi ga Pika kojoj je uspjelo da dvanaest mjeseci ima pun restoran. Tada sam s oduševljenjem promatrala zadovoljne goste, kroz stakleni zid u kuhinji više od deset marljivih kuhara i njihovih pomoćnika. Pohvalila sam vlasnicu. Ona mi je jednostavno odgovorila: da, mi smo kao patke, na površini vode smo elegantni i mirni, a pod vodom jurimo da negdje stignemo i, prije svega, da preživimo. Često me opis gostioničarskog posla podsjeća na našu branšu.
Na Phuketu posjećujemo i Leonardo Da Vinci www.leonardodavinci.asia. Restoran vodi Maja Križmančič, prijateljica koja je skoro dvadeset godina provela kao izvršna direktorica operative u hotelima na slovenskoj obali. Ako vam se na ovom tajlandskom otoku pije Radenska, s mjehurićima ili bez njih, predlažem da odete u ovaj restoran. Odličnu hranu dopunjavaju vina Polič www.facebook.com/policestatetruske. Oboje nas je jedne tople tropske noći odvelo u skoro domaće krajeve. Ponekad paše uživanje u odličnoj azijskoj hrani.
Zaključak naše porodice je, dakle: kada želimo pizzu ili pastu, idemo u italijanski restoran, kada želimo lokalnu hranu, svratimo u domaće restorane i bistroe. A kada jednostavno želimo uživati u kulinarici, raspitamo se gdje je restoran kojeg vodi neko iz domaćih krajeva.
Leptiri
Ove su me godine na Phukhetu iznenadili leptiri. Nebrojeno mnogo ih je. Svih boja i veličina. Čak se ni iz djetinjstva, kada smo se valjali po travi i kada nije bilo sveopćeg straha od uboda reaznovrsnih insekata i ujeda krpelja, ne sjećam takvih leptira. Jednostavno – čarobno. Dođu prijepodne i do ranog popodneva odlete. I svo to vrijeme stvaraju kulisu kakve samo možeš zamisliti.
Info
Na Phuket se dobrim avionskim vezama stiže za 17 sati. Preporučujem preko Abu Dhabija ili Dubaija.
Ručak za tri osobe u domaćim restoranima košta između 10 i 15 eura, zajedno s vodom i kojim pivom, masaže su između 8 i 17 eura za jedan sat.
Smještaj za optimalan odmor: www.katathani.com
(Autorica teksta, Mojca Majhen, je vlasnica i direktorica agencije Paideia Events iz Ljubljane, zvaničnog partnera u organizaciji Golden Drum festivala)