Nije samo recesija kriva što je Portorož u vrijeme Golden Druma tužan.
Iz godine u godine je sve tužniji. Kako je skoro 20 godina prošlo od moje prve posjete tom nekad “the” festivalu, kojeg je svojevremeno posjećivalo 2.000 i više učesnika, i kako sam kao sponzor (Europlakat) organizirao dvije-tri velike zabave za goste, na koje je došlo hiljadu ljudi, u četvrtak, 4.10.2012 u 23.10, sam odlučio, da više ne idem na Golden Drum koji bi se morao totalno promijeniti i, na prvom mjestu, prestati kopirati samog sebe.
Kupac je uvijek u pravu, glasi prva poslovica marketinga, a tu poslovicu organizatori Golden Druma očito ne razumiju, jer mušterija u Portorožu naprosto više nema!
Znam, da me ne žele čuti, ali ne mogu, a da organizatorima ne pošaljem ove poruke, kako još uvijek mogu spasiti Festival?
Prvo, na par godina prestati sa trodnevnom konferencijom.
Drugo, organizirati samo takmičenje za nagrade sa jednom velikom ceremonijom, podjelom nagrada i dobrom zabavom. Golden drum je danas za agencije zanimljiv samo zbog toga što je u sistemu Gunn reporta ( uz to, stari prijatelj Donald Gunn ove godine uopšte nije došao u Portorož! ).
Treće, odmah festival početi seliti iz grada u grad; najprije u Sarajevo, pa onda u Varšavu, Prag, Moskvu itd. Portorož je totalno dosadan, ima slabe avionske veze, očajne restauracije i nikakve shopping mogućnosti.
Četvrto, nakon 2-3 godine opet polako početi sa prezentacijama i raditi na 2-3 dnevnom kongresnom dijelu.
I to je to. Ništa teško.
