Piše: Ekrem Dupanović
Foto: Hotel Principe Di Savoia
Jefto Subotić je, kao Businessman godine, dobio od IMS Studio 6 Yugoslavia Mazdu. Kupili smo je od agencije Saatchi&Saatchi koja je tada radila za Mazdu, ali nije dobijala novac već automobile, tako da su Dragan Sakan i Ivan Stanković na raspolaganju imali lijepu ergelu novih Mazdi. Dogovorili smo cijenu koja je odgovarala i nama i njima.
Goran Milić ostaje predsjednik žirija
Poslije izbora Businessmana godine Goran Takač i ja smo se dogovorili da jedino što nećemo mijenjati za iduću godinu jeste Goran Milić, kao član i predsjednik žirija.
U proljeće 1991. godine, kada još nismo znali šta nas čeka, Goran Milić i ja smo počeli razgovarati o ponovnom izboru Businessmana godine. Goran mi je tada, kroz smijeh, rekao da ga je zvao gazda Jezda, poznati srbijanski privatni bankar i rekao mu: „Miliću, ako ćete ti i onaj tvoj Sarajlija da ponovo organizujete Businessmana, zainteresovan sam da učestvujem, ako će pobedim, a vi kažite koliko to košta“. Naravno, Jezda nije bio, niti bi ikako mogao biti u bilo kakvoj kombinaciji za nominaciju.
Idemo u Milano
U junu 1991., Slovenija je izašla iz Jugoslavije, odmah nakon toga krenuo je rat u Hrvatskoj. Jugoslavija više nije postojala pa nije ni bilo moguće organizovati jugoslovenski izbor najuspješnijeg menadžera. Iako se država formalno, na papiru, još nije raspala, Slovenci i Hrvati ne bi došli u Beograd, kao što ni Srbi i Crnogorci ne bi išli u Zagreb. Možda Sarajevo? Ne, Sarajevo nije imalo hotel za takav događaj. A Goran i ja smo, ako ništa, a ono iz inata, htjeli to da organizujemo. Predložio sam mu da se preselimo u Milano. Složio se. Sa Antom Markovićem smo se dogovorili da on i italijanski premijer Andreoti budu pokrovitelji. Marković je obećao da će se dogovoriti s Andreotijem. Otišao sam u Milano i sve dogovorio sa hotelom Principe Di Savoia, najluksuznijim hotelom. Iz Milana sam otišao u Beograd i sa Jatom dogovorio specijalan čarter let Beograd – Milano – Beograd. Htjeli smo avionom odvesti 120 gostiju iz Jugoslavije u Milano na svečanost i vratiti ih nazad. JAT nam je dao povoljnu cijenu, a za ovu ludu ideju brzo sam našao još luđe sponzore koji su to htjeli finansirati. Intenzivno smo radili na organizaciji sve do sredine novembra kada se Italija pridružila ostalim članicama Evropske unije u uvođenju ekonomskih sankcija Jugoslaviji zbog rata. Goran i ja smo se našli na večeri i procijenili da nema nikakvog smisla događaj organizovati u zemlji koja nam je uvela sankcije. Obustavili smo svaki dalji rad na ovom projektu.
Menadžer godine se nastavlja u samostalnim državama
Međutim, Menadžer godine, kao event na kojem se promoviraju najuspješniji poslovni ljudi, nastavit će da živi u samostalnim i suverenim državama nastalim na tlu Jugoslavije. IMS Studio 6 će 1991. godine organizovati takav izbor u Bosni i Hercegovini. Dušan Snoj, glavni urednik slovenskog Manager Magazina, kojeg je izdavao Gospodarski vestnik, bio je član žirija u Beogradu i pokrenut će takav projekat u Sloveniji. I ostali urednici poslovnih magazina, koji su bili članovi našeg beogradskog žirija, u svojim će zemljama pokrenuti nešto slično. Tako da ta ideja i danas živi. Sudbina svake države se nalazi u rukama njenih menadžera!
Po povratku u Sarajevo, sa izbora Businessmana godine, dovršio sam naš poslovni plan za 1991. godinu. Negdje u potsvijesti sam shvatao kako nam se izmiču iz ruku jugoslovenski klijenti i projekti, počeo sam razmišljati o tome kako moramo graditi vlastite projekte, stvarati vlastite proizvode. Tako sam razmišljao o tome da pokrenemo svoj magazin o oglašivačkoj industriji. Više nije bilo Media Marketinga kojeg smo svi toliko voljeli čitati i iz njega učiti. Razmišljao sam o Advertising Age-u, najboljem svjetskom časopisu o oglašavanju. Bio sam pretplaćen na njega. Vido sam kako su ¾ njegovog sadržaja isključivo lokalne teme koje malo koga izvan SAD zanimaju. Advertising Age je izlazio sedmično, tako da smo od četvrtine sadržaja svakog broja mogli napraviti jedan lijep mjesečnik koji bi se zvao The Best of Advertising Age. Planirao sam, odmah početkom 1991. do koje je ostalo svega par dana, otići u Chicago na razgovor.
Završio sam poslovni plan za 1991., spakovao stvari i sa Vedranom i djecom otišao kod Gorana u Anzer (Švicarska) da zajedno dočekamo novu 1991. Pozvao sam i Vladu Čeha sa suprugom Jelenom da nam se pridruži.
Sutra: Da nam devedesetprva ne bude četrdesetprva.